Pola godine “letim nebom”, pola putujem svijetom, trošeći 7 do 10 eura mjesečno

Pola godine radi, a pola putuje. Kako u tome uspijeva i kako izgleda njegov život otkrio je u ekskluzivnom intervju Hrvatskom Hrvatskom Medijskom Servisu.

HMS: Kako si izabrao padobranstvo, kao svoj životni poziv?

YERLETT: Padobranstvom sam se počeo baviti kada sam počeo putovati, točnije, tijekom prve godine mog putovanja jer sam putovao, provodio vrijeme, a poslije i živio sa instruktorima. Tada sam odlučio kako se time želim baviti, posebno zato što nisam fakultetski obrazovan, a nisam ni želio raditi neki posao koji bih mrzio. Nakon što sam se počeo time baviti morao sam napraviti pauzu jer nisam imao dovoljno novca, ali nakon nekoliko godina vratio sam se padobranstvu i postao instruktor. Taj posao zaista volim i savršen je za način života koji vodim jer je riječ o sezonskom poslu.

HMS: Koje je najluđe iskustvo koje si doživio „na nebu"?

YERLETT: Nisam siguran da sam imao neko zaista ludo iskustvo, ali doživio sam da su se dvoje ljudi tijekom skoka onesvjestili i pali su na mene što je pomalo strašno kada se trebate prizemljiti, ali i s tim sam se naučio nositi tijekom vremena jer sam imao dosta ljudi koji su se ekstremno bojali skokova. Oni su pomogli da uvidim da imam sposobnost da umirim ljude u ovakvim situacijama.

HMS: Pola godine radiš ovaj posao, a drugu polovicu putuješ. Zašto si kao način putovanja izabrao baš stopiranje?

YERLETT: Prvih osam mjeseci tijekom putovanja nisam radio, ali kada sam skoro sasvim ostao bez novca počeo sam raditi. Naučio sam kako živjeti s veoma malo novca i kako uštedjeti novac tehnikom koju koristim već više od sedam, osam godina koliko do sada putujem. Uvijek učim nove načine kako sačuvati novac, tražim bolje tehnike za stopiranje i istražujem koliko mogu pritisnuti moj um i tijelo u smislu stopiranja na jako dugim distancama i kada je riječ o smanjenom unosu hrane, malo spavanja i itd.

HMS: Ispričaj nam o svojim iskustvima sa stopiranjem, zašto ti se baš ovakav način putovanja sviđa? Koji su najbolji, a koji najgori momenti tijekom ovakvog načina putovanja?

YERLETT: Putovanje stopiranjem kod mene je počelo kao jednostavan način da uštedim novac u Australiji i na Novom Zelandu jer cijene prevoza se mogu povećati brzo i mnogo kada je o dalekim putovanjima riječ, ali sam počeo sretati divne ljude od kojih sam dobijao savjete o putovanjima i od vozača također, a osim toga to te također izvodi iz zone komfora na koju je većina ljudi navikla. Mnogi ljudi nemaju strpljenja čekati po dva sata ili čak šest sati na jednom mjestu. Tu je također i nepredvidivost kada je o vremenu riječ, kao i to da li ćeš ili ne stići na svoje odredište. Nekoliko puta mi se dogodilo da sam upravo zbog toga morao spavati na putu ili benzinskoj crpki. Također sam naučio komunicirati na mnoge načine koji ne podrazumijevaju engleski jezik, jer ga mnogi vozači i ne govore što ponekad zna biti veoma frustrirajuće. Pokušao sam naučiti španjolski tijekom putovanja kroz Mexico i središnju Ameriku. Ovo je malo teže na Balkanu i u Istočnoj Europi zbog brojnih jezika koji se koriste u ovim zemljama, ali još tražim najbolje načine kako bih ovdje komunicirao s ljudima. Ovo su neke od najboljih, ali i najgorih stvari tijekom stopiranja. Zbog dugih čekanja, nesigurnosti i teškoća u komunikaciji mogu se činiti teškim, ali onaj momenat kada znate da ste blizu svog cilja, posebno nakon dugog stopiranja, čini me presretnim. Nedavno sam završio moje najduže stopiranje, od Trier-a u Njemačkoj do mog rodnog grada Exeter-a u engleskoj što je bilo putovanje od preko 900 kilometara, 24 sata bez prestanka što je uključivalo i stopiranje i vožnju iz Calais-a trajektom. Dok sam stajao na benzinskoj crpki izvan Londona u 4.40 ujutru čekajući vožnju do kuće shvatio sam da sam stopirao cijeli dan od izlaska do zalaska sunca, cijelu noć i naposlijetku sam gledao izlazak sunca što je bilo tako nestvarno, ali u isto vrijeme i nevjerojatan osjećaj pošto sam prije toga zapeo u Luxembourgu i bilo je sasvim neizvjesno hoću li stići do Claisa.

HMS: Srećeš li tijekom putovanja zanimljive ljude, ostaješ li u kontaktu s njima, družite li se i nakon putovanja?

YERLETT: Sreo sam zaista mnogo zanimljivih ljudi kroz sve ove godine. Neki su me inspirirali, neki kažu da sam ja inspirirao njih, mnogi su me pitali za moj Facebook profil kako bi pratili moja putovanja, neki su mi ponudili da ostanem duže s njima ili njihovim prijateljima, što sam ponekad i činio, i to me čini veoma sretnim jer osjećam da imam prijatelje i obitelj diljem svijeta.

HMS: Koje si države do sada posjetio i koja je za tebe najljepša od njih?

YERLETT: Do sada sam obišao Dominiansku Republiku, Francusku, Australiju, Maleziju, Hong Kong, Kinu, Taiwan, Macau, Filipine, Novi Zeland, Island, Samou, Tongo, Fiji, Kiribati, Vanuatu, SAD, Kanadu, Meksiko, Guatemalu, Beliz, Honduras, El Salvador, Nikaragua, Costa Rica, Panamu, Kubu, Češku, Njemačku, Poljsku, Ukrainu, Transnistria (još nepriznata država), Rumunjsku, Bugarsku, Makedoniju, Kosovo, Albaniu, Crnu Goru, Hrvatsku, Bosniu i Hercegovinu, Sloveniu, Serbiju, Mađarsku, Slovačku, Austriu, Luxembourg i Veliku Britaniju. Veoma je teško izabratri samo jedno omiljeno mjesto, ali Kiribati, New Zealand, Mexico su na vrhu moje liste zajedno sa Aitutaki in Cook Islands, jezerom Bled u Sloveniji, Kotoru u Crnoj Gori, the Austrijskim i Bavarskim Alpima.

HMS: Gdje još želiš putovati?

YERLETT: Toliko je mjesta koja su još ostala, a koja želim posjetititi. Nisam baš dobar u organiziranju putovanja, ali bih želio posjetiti što više prelijepih država i naučiti što više o njihovim kulturama.

HMS: Gdje spavaš tijekom putovanja?

YERLETT: Iako mnogo koristim Couchsurfing, ali u pojedinim zemljama i gradovima veoma je teško naći domaćina ili kada je riječ o turističkim mjestima mnogo je ljudi koji primaju couchsurfere tako da se trudim koristiti couchsurfing nešto manje i umjesto toga pokušavam pronaći prijatlje u tim mjestima, jer su mnogi od njih sretni što mi mogu dozvoliti da spavam kod njih dan ili dva, što se vidimo ponovo, što posjećujem njihove rodne gradove. Također, sam i kampirao na mnogim mjestima u šatoru ili čak samo u vreći za spavanje na nekim zanimljivim i lijepim mjestima, posebno tijekom putovanja kroz Balkan.

HMS: Koje su zemlje najbolje za one koji stopiraju, a koje najgore? Gdje si najduže stopirao, odnosno čekao nekoga da te preveze?

YERLETT: Za svako stopiranje porebno je i mnogo sreće, dobrodušnosti nepoznatih ljudi, što znači da svako mjesto može biti odlično za stopiranje kada je o nekome riječ, ali za nekog drugog može biti upravo suprotno. SAD i Costa Rica za mene su bila užasna mjesta za stopiranje jer sam dva - tri sata čekao na jednom mjestu. Na kraju sam, ipak, nakon toliko vremena i pješačenja našao prevoz. Tijekom posljednjeg putovanja našao sam se u nekoliko loših situacija tijekom stopiranja i dva sam puta čak morao spavati na benzinskim crpkama duž ceste, a mnogo sam i pješačio tijekom dana prije jer sam tražio bolje mjesto za stopiranje. Također, sam jednom čekao šest sati na lošem mjestu za stopere u Salzburgu. Kada sam ponovo pogledao mapu i otišao odatle šetajući 90 minuta preko grada našao sam bolje mjesto i za dvadesetak minuta uhvatio prevoz.

HMS: Kako uspijevaš tijekom putovanja preživjeti sa samo 7 do 10 eura mjesečno?

YERLETT: Putovao sam kroz Rumunjsku, Bugarsku, Makedoniju mjesec dana bez imalo novca, a to je uključivalo i put u Pariz od četiri dana koji nisam planirao, ali se dogodio. Noćenje kod lokalaca i stopiranje kroz Rumunjsku bilo je u potpunosti besplatno, putovao sam besplatno stopirajući, domaćini su me hranili i nisam ništa morao trošiti. Nakon tjedan dana sam shvatio da nisam ništa potrošio, isto tako i nakon dva, tri, četiri tjedna tijekom kojih sam potrošio samo 6 eura na karte za metro u Parizu i Sofiji. Tih mjesec dana u kojima sam trošio 50 centi do 2 eura ili manje dnevno i u nekim skupljim područjima Europe što nije tako jednostavno shvatio sam da moraš misliti o svakom centu koji trošiš i ja npr. uvijek tražim što jeftiniju hranu. Ovo završno putovanje od 900 i više kilometara od Triera do Extera koje je trajalo više od 24 sata koštalo je također 0 eura.

HMS: Proteklog si mjeseca posjetio i BiH. Koji grad ti se najviše svidio? Što ti se još svidjelo ovdje?

YERLETT: U BiH sam posjetio Mostar, Sarajevo, Jajce i brojna druga mjesta oko Mostara. Ljudi su mi se veoma svidjeli i hrana, također. Posebno ćevapi i kajmak. I put od Mostara do Sarajeva je predivan. Stopiranje od Mostara do Blagaja i Počitelja i Kravica je bilo jako sporo i nije bilo tako lako, ali je ipak bilo sjajna avantura. Usput sam dobio jednu malu kornjaču od osobe koja me vozila, a koja nije govorila engleski, tako da me to cijelo iskustvo čak i malo zbunilo jer nisam mogao shvatiti zašto mi poklanja kornjaču. Tog sam dana ustopirao kabriolet, vozio me i svećenik, a prilikom povratka u Mostar ustopirao sam i autobus što je sve veoma novo iskustvo za mene.

HMS: Tvoje gole fotografije na Facebooku i yoga? Kaži mi nekoliko riječi o tome?

YERLETT: Gole fotografije nastale su kada sam vidio prijatelja jednog Britanca koji dugo putuje, a koji je stavljao zanimljive fotografije na kojima je gol, a sve na predivnim mjestima širom svijeta. Mislio sam da je dobra ideja da i ja počnem raditi nešto takvo jer je zabavno. Zašto stavljati neke ozbiljne fotografije kada mogu risikovati i napraviti nekoliko mojih golih fotografija na predivnim mjestima koje čak pokušavam učiniti malim umjetničkim djelima. Prestao sam praviti fotografije na kojima sam gol prije izvjesnog vremena, ali sam počeo praviti fotografije na kojima radim yogu, ali fotografija na kojima sam gol su ljudima interesantnije pa sam nedavno počeo praviti fotografije na kojima gol radim yogu. To je interesantan eksperiment.

HMS: Imaš li možda nešto poručiti ljudima koji žele putovati kao ti i biti slobodni, ali za sada nisu dovoljno hrabri?

YERLETT: Odluka da jednostavno ostaviš sve što ti je poznato i istražuješ planetu putujući nije laka i za mnoge ljude, odnosno većinu njih, nije jednostavna iako ja vjerujem da svako treba iskusiti ovakav vid putovanja jer tako mijenja pogled na svijet. Ipak, to je veoma osobna odluka za svakoga i nije uvijek jednostavno, ali svakom donese tako mnogo lijepih trenutaka i sreće da se to ne može opisati riječima./L.M./HMS/