Osvrt na izložbu Tomislava Zovke

Usklopu izložbe upriličena je i promocija novog katoličkog kalendara Franjevačke galerije za 2015. godinu u kojem su prikazani radovi svjetski poznatih bosanskohercegovačkih, hrvatskih i inozemnih umjetnika među kojima su djela Antuna Borisa Švaljeka, Salvadora Dalija, Ede Murtića, Vatroslava Kuliša, Mila Skračića, Josipa Turkovića, Ivice Šiške, Ive Dulčića, Joze Kljakovića, Vladimira Blažanovića, Blaženke Salavarda i Karla Afana De Rivere. Tom je prilikom obilježena 25. obljetnica postojanja Franjevačke galerije, o kvaliteti čijeg rada najbolje svjedoče renomirana brojna imena umjetnika čija djela je Franjevačka galerija ugostila. Među njima važno mjesto zauzimaju mladi umjetnici potekli s ALU u Širokom Brijegu.

Izložbu Tomislava Zovke uz nazočnost zadovoljavajućeg broja posjetitelja, redovitih na većini zbivanja u organizaciji Franjevačke galerije na Širokom Brijegu, otvorila je Željka Šaravanja, a fra Vendelin Karačić i književnik i novinar Dragan Marijanović upotpunili su otvorenje kratkim osvrtom na izložene radove.
Ciklus radova „Globalne silikonizacije" nastaje kao umjetnikova predodžba o društvenom životu pojedinca, ali ujedno i kolektiva, gdje nastoji ukazati na životne negativnosti. Ukupno je izloženo devetnaest radova u kombiniranoj tehnici pri čemu je korištena akrilna boja, silikon, pur pjena, auto lak i kartonski profili. Prvi od njih nastaju u 2011. godini, a ideja se razvija i sazrijeva sve do slika nastalih u 2014. godini. Umjetnik s lakoćom, i uspješnom realizacijom konačne ideje, spaja materijale na podloge velikih dimenzija (103,5x180 cm; 100x207 cm; 103x180 cm; 102x180 cm; 70x100 cm; 60x100 cm; 80x140 cm), ali i onih manjih (46x76 cm; 50x80 cm; 50x75 cm; 60x70 cm).

Simboličnim likovnim izričajem Zovko prezentira stanje svijesti i ljudskog postojanja u zamršenoj zbilji današnjice, očitovanim u problemima čovjekove egzistencije. Uporabom akromatskih boja i apstraktnog izričaja umjetnik naglašava problem brzine vremena i kaos u kojem duh čovjeka znatno zaostaje u odnosu na materiju koja napreduje. Kako bi ukazao na takvo stanje koristi se silikonom kao vodiljom za predstavljanje umjetnih tvorevina u kojima se vrlo često izgubimo. Tek minijaturni naglasci crvene i ljubičaste boje pružaju životnost djelima, ali ih možemo i shvatiti kao upozorenje na ono što činimo, što radimo, gdje idemo, ali i kao nadu u buđenje svijesti i unošenje radikalnih životnih promjena.
Snažna vizualizacija kompleksnih, realnih i imaginarnih zamisli, sjedinjuju se i predstavljaju ideale naspram istinskih životnih vrijednosti koje se vrlo često potiskuju ili pak zaboravljaju jer ih, svjesno ili nesvjesno, na ljestvici vrijednosti, smještamo na drugo mjesto. Prateći jednu globalnu današnjicu, gdje silikonski otpad postaje dio naše svakodnevnice, gdje naša (ne)odgovornost prema prirodi postaje prenaglašena i očituje žalosno stanje, umjetnik na estetičan, odgovoran i emocionalan način predočava svoj doživljaj okoline. Glavni psihološki elementi, u kojima slikar spaja likovno znanje i estetiku, odraz su perceptivnog i emocionalnog odnosa zbilje. Umjetnik sublimira svoje osjećaje i sliku stvarnosti, te dramatičnom crnom prikazuje kaos i zbunjenost u zbilji, bijelom naglašava da u svemu postoji svijetla točka, vodilja ka boljemu, ka rješavanju nastalih problema, a sivi valeri stvaraju magličast oblik koji ispoljava duboko sadržane emocije unutar slikarova duha, ali i predstavljaju moguće „prosvjetljenje". Fragmenti živih boja bude razdražljivost, promišljenost i stvaraju snažan kontrast unutar kompozicije, te su odraz nepredvidljivih promjena, ravnoteže između strasti i razuma, pa i mogućnost fizičke i duhovne preobrazbe.

Ova nam izložba, otvorena do 11. siječnja 2015., postavlja mnogobrojna pitanja vezana za suvremenu globalnu stvarnost. Jasno je da mi sami postajemo odraz te stvarnosti, no nema odgovara na pitanja kao što su: Kako se osvrnuti i opaziti svoje greške? Kako zamišljati budućnost? Kako izliječiti virus koji je napredovao?
Tomislav Zovko je autor mlađe generacije. Rođen je u Mostaru 1986. godine. Nakon završetka Gimnazije fra Dominika Mandića u Širokom Brijegu, upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu, gdje diplomira na slikarskom odsjeku u klasi prof. Ante Kajinića, a 2012. godine završava i magistarski studij "Ars Sacra". Nakon toga upisuje doktorski studij na širokobriješkoj ALU pod mentorstvom prof. Antuna Borisa Švaljeka. Sudionik je raznih likovnih kolonija. Do sad je sudjelovao na dvadesetak skupnih i priredio šest samostalnih izložbi. Član je Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH od 2012. Pridruženi je član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 2013.

Maja Gagro