Ekologija laboratorijskoga mesa - Teletina bez krave

U animiranom filmu »Oblačno s ćuftama« (engl. »Cloudy with a Chance of Meatballs«, iz 2009. godine) prikazana je priča o izumitelju Marinu Prskalu koji u svom laboratoriju, uz pomoć računalnih programa, proizvodi gotovu hranu. Ćufte, hamburgeri i špageti padaju iz oblaka sve dok ne zatrpaju nezasitne stanovnike grada Kaštel-Srdelice. Taj zabavni film s elementima znanstvene fantastike temelji se na istoimenoj knjizi iz 1978. godine koja opisuje ljude koji ne pripremaju svoju hranu, nego ju čekaju iz jestivih oborina.
Šnicla in vitro

Takav scenarij u kojem hrana više nije proizvod uzgoja i berbe ili kuhanja i pečenja danas je ostvariv. Upravo to najavljuju Peter Verstrate i Mark Post, vlasnici nizozemske tvrtke »Mosa Meat«, koji godinama razvijaju tehnologiju proizvodnje mesa iz Petrijevih zdjelica. Oni su 2013. godine uspjeli iz staničnoga medija dobiti odrezak za prvi bezmesni hamburger. Cijena proizvodnje jedne jedine »šnicle in vitro« iznosila je 240 tisuća eura, a velik dio troškova pokrio je Sergey Brin, suosnivač tvrtke »Google«. No ove su godine Verstrate i Post potpisali vrlo unosne ugovore sa švicarskom prehrambenom tvrtkom »Bell Food Group« i investicijskim fondom »M Ventures«, što će im omogućiti jeftiniju sintezu mesa iz animalnih stanica i mišićnih vlakana.
Peter Verstrate se hvali: »Oduševljeno ćemo udružiti snage s našim investitorima kako bismo stvorili meso budućnosti.« Prema tome, uskoro nas očekuje nova hrana, ali ne iz oblaka, poput ćufta iz animiranoga filma, nego iz pravoga biokemijskoga laboratorija u Maastrichtu. Verstrate tvrdi da će se prvi sintetski hamburgeri pojaviti na tržištu 2021. godine, a cijena će biti oko 9 eura po komadu, te dodaje: »Za tri ćemo godine povećati proizvodnju kako bismo opskrbili odabrane restorane. Nakon toga pilot-projekta izgradit ćemo bioreaktor od 25 tisuća litara s kapacitetom proizvodnje od 100 tona mesa godišnje.«
Ekologija laboratorijskoga mesa

Vlasnici tvrtke »Mosa Meat« žele proizvoditi teletinu u laboratoriju kako bi se izbjegla potreba za štalama, pašnjacima, klaonicama i mesnicama. Oni očekuju podršku javnosti i gospodarstva novomu načinu brige za okoliš. Prema njihovu stajalištu biosinteza mesa ekološki je doprinos u borbi protiv stvaranja stakleničkih plinova i prilagođavanje zahtjevima udruga za zaštitu životinja, čiji predstavnici ubijanje smatraju nepotrebnim dijelom prehrane. No osim tih marketinških trikova, kojima se pokušava osvojiti dio tržišta, bit će također neizvjesna procedura odobravanja sintetskoga mesa od regulatornih institucija. Nije jasno može li »šnicla in vitro« dobiti status prehrambenoga artikla ili tek tkivnoga derivata sintetske biologije.
Teletina bez krave

Jedno je sigurno, nizozemski vlasnici Verstrate i Post odvojili su mesnu prerađevinu od životinje i s takvim artefaktom žele zauzeti dio prehrambene piramide. To nije nezamislivo jer znanstvenici su slično »otuđenje« postigli hidroponskim uzgojem biljaka, posebice rajčica. Radi se o proizvodnji biljaka bez uporabe tla - biljke ne rastu iz zemlje, nego iz otopine kemikalija. Agronomski fakulteti širom svijeta podupiru hidroponski uzgoj biljaka pa treba očekivati da će prehrambeno-biotehnološki fakulteti s oduševljenjem prihvatiti novu tehnologiju proizvodnje »neživa« mesa. No uspjeh sintetskoga mesa na tržištu ovisit će o pozitivnom stajalištu gurmana prema tomu laboratorijskomu proizvodu. Za uživanje u biokemijskim mesnim delicijama potrebno je pronaći osebujne potrošače koji su ekološki puritanci bez osobite prehrambene kulture. Stoga novi hamburgeri od 9 eura nisu posebna prijetnja na hrvatskom tržištu.

 

glas-koncila.hr