Zlatko Sudac: Teško onima koji me dvije godine zabranjuju

Nürnberška crkva je tijekom trodnevne duhovne obnove bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Sudčevi obožavatelji stigli su iz svih krajeva Njemačke, a i iz drugih europskih zemalja u kojima žive Hrvati.

Dvije godine Sudca nije bilo među njima, zapravo ga nije bilo ni u javnosti. Njegovi duhovni seminari su prekinuti, dom u Betaniji na Krku, gdje je okupljao sljedbenike i vodio seminare, likvidiran je, a sam velečasni se povukao gotovo u anonimnost, nije ga bilo u javnosti.

Karizmatika i čovjeka koji liječi duše i približava ljude Crkvi i Gospodinu tijekom duhovne obnove u Nürnbergu kao da je zaboljela vlastita duša. Vidjevši ispred sebe, kako je kazao, toliko mnoštvo sretnih ljudi koji kliču Isusu, nije mogao izdržati a da se ne osvrne na svoje rane.

‘Velečasni pomozite!'

- Već dvije godine ne dopuštaju mi održavanje seminara. Moram vam kazati: teško onima koji ne provode volju Duha Svetoga i ne dopuštaju održavanje ovakvih duhovnih obnova, na kojima se pomaže potrebitima i napuštenima. Ne bih se želio naći u njihovoj koži pred Gospodinom.

Bez obzira na sve što mi se događa, čvrsto ostajem vjeran i poslušan Crkvi i ljubljenju Boga. Ovo vam kažem pa makar mi bila zadnja propovijed - energično je izrekao velečasni Sudac, zadobivši buran pljesak brojnih hrvatskih vjernika, koji nisu skrivali svoju radost i oduševljenje što ga konačno vide u svojoj sredini, a mnogi su mu prilazili i na koljenima sa svojim bolima i vapajem: Velečasni, pomozite!

Dok su ga jedni molili za ozdravljenje djeteta koje umire od raka, drugi su neutješni plakali zbog smrti supružnika, treći zbog ubojstva nedužnih, a četvrti, shrvani obiteljskim tragedijama, nisu mogli zaustaviti suze.

Među vjernicima se komentiralo kako je velika i jaka duša i srce Zlatka Sudca kad može tako strpljivo slušati sve ove ljudske patnje. A on je svoju trodnevnu duhovnu obnovu započeo osvrtom na sve one kojima se danas nanosi velika nepravda, one koji su opterećeni i koji su teško bolesni.

- Gospodin je taj koji oslobađa. On liječi i zacjeljuje rane. Često se stvara kriva Božja slika s kojom vas žele opteretiti, jer se Gospodina prikazuje kao onoga koji optužuje i kažnjava - kazivao je Sudac.

- Od prve do zadnje riječi Svetoga pisma nigdje ne vidim Boga koji optužuje, koji daje terete čovjeku na leđa, nego vidim suprotno. Vidim Isusa koji je milosrdan, koji oprašta i svjedoči svoje veliko čovjekoljublje. I mene su od mojih prvih dana do danas pokušavali držati u nekom strahu od Boga, i to ljudi koji u svojemu životu Boga nisu upoznali, pa druge s njime plaše.
Simboli na čelima

Želim da na ovom duhovnom seminaru upoznate Boga koji vas voli. Treba moliti, pasti na koljena, iskreno zavapiti Gospodina, ne skrivati svoje grijehe, živjeti otvorena srca. Morate oprostiti, moliti za svoje oslobođenje, znati oprostiti svome bližnjemu njegove grijehe - upućivao je vjernike vlč. Sudac, posebno se prisjetivši napuštenih i zaboravljenih hrvatskih branitelja koji su prisiljeni dizati ruku na sebe i kojima je pomoć danas potrebitija nego ikada.

Sudac se prisjetio i svojih rana.

- Kada su ispitivali moje rane, onda su stavili i zapažanje kako je moguće da su nastale od moje vlastite psihe, na što sam im kazao: O, kakve bi onda sve rane nastale i obilježja nastala na tijelima svih onih koji su godinama bili psihički uronjeni u razne ideologije. Koji bi simboli izrasli na njihovu čelu - kazao je vlč. Sudac.
‘Veliki fenomen Crkve'

Goran Rozić je na duhovnu obnovu stigao iz udaljenog Ludwigshafena i nije skrivao svoje zadovoljstvo.

- Velečasni Sudac je veliki fenomen naše Crkve, koji svojom jednostavnošću osvaja ljude, propovijeda Božju riječ i ozdravlja ih. O tome svjedoče tisuće obraćenih koji su stigli u okrilje Crkve i on ih Crkvi svakodnevno približava ljubavlju. Vraća naše obitelji vjeri otaca, a to što ga zabranjuju još više ga čini svetim, jer i sveci su kroz povijest proživljavali slične epizode zabranjivanja, omalovažavanja, da bi na kraju bili uzdignuti, poput našeg kardinala Stepinca.

On s ljubavlju nosi svoj križ i rane, i mi za njega molimo - kaže nam Rozić.
Više nego oduševljena Sudčevim seminarom bila je i Olgica Biščanić, koja je na obnovu u Nürnberg stigla iz 200 kilometara udaljenog Frankfurta.

- Ovo je zaista nešto prekrasno za doživjeti. Velečasni Sudac je pun ljubavi, vjere i nade. Ne mogu razumjeti da ima onih u Hvatskoj koji ga već pune dvije godine zabranjuju i ometaju u radu. To je neshvatljivo kada se ima na umu činjenica koliko je vlč. Sudac do sada pomogao potrebitima, mnoge ozdravio i kada je službena medicina od njih digla ruke. I ova duhovna obnova i krcata Crkva najbolje govori o potrebi za vjerom i karizmatikom - rekla nam je Olgica Biščanić.

izvor: slobodna dalmacija