Strah i zabrinutost zbog problema s djetetovim uspavljivanjem

Većina roditelja iskusila je barem jedanput, strah i zabrinutost zbog problema s djetetovim uspavljivanjem. Srećom, to su najčešće prolazne i bezazlene neugodnosti koje nemaju utjecaja na daljnji razvoj djeteta. Međutim mogu uplašiti roditelje, a taj strah može biti prvi korak prema poremećaju spavanja koji se reflektira djetetovim poteškoćama u svakodnevnom funkcioniranju jer je umorno, pospano, cendravo ili samo teško usmjerava pozornost na svoje okruženje.
Bebama je, naime, za uspavljivanje, kao i za mnoge druge stvari, potrebna naša pomoć. A to u prvim mjesecima znači puno bliskosti i dugotrajnih večernjih rituala. Većina djece uspije se sama smiriti u drugoj godini života, no nažalost, ne sva. Neka u dobi od dvije ili tri godine ne dopuštaju da se roditelji maknu od njihova krevetića i traže pažnju i angažman koji nerijetko traje satima. Razumljivo je da je to i najbrižnijim majkama i očevima vrlo zahtjevno.

Mogu li takozvani programi spavanja biti rješenje za takve stvari? Neki stručnjaci koji proučavaju fenomen sna uspoređuju te programe s uvjetovanjem, dresurom; drugi, pak, misle da bi oni - pod uvjetom da se oprezno primjenjuju - mogli biti rješenje za roditelje koji su pod stresom. Svi su stručnjaci složni u tome da je poznata Ferberova metoda (»Svako dijete može naučiti spavati«) primjenjiva na većoj djeci i u hitnim slučajevima - budući da kontrolirano ignoriranje plača i kod jednogodišnjaka i kod dvogodišnjaka može dovesti do stresa.
Sve veća konkurencija

Za takve probleme kod nas postoji stručna podrška pedijatara, patronažne službe i niza savjetodavnih timova specijaliziranih za pomoć roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Ako se bojite da više nikada nećete moći pošteno prespavati noć, nemojte očajavati. Bilo da ste tek stigli kući s novorođenčetom pa vam se višesatno noćno spavanje čini tek dalekim snom, ili se i dalje pitate zašto vaše dijete još nije dostiglo taj čarobni razvojni stupanj, Amerikanci takve probleme rješavaju na drugi način. I kako tvrde uspješno.
Individualni programi

Treninzi za uspavljivanje nekada traju dva dana, a ponekad i duže. Svako dijete ima svoj individualni program, pristup, a roditelji su potpuno isključeni. Pred spavanje izbjegavajte kontakt očima s djetetom, okupajte bebu u toploj kupki, a iz krevetića izbacite igračke - ovo su samo neke smjernice za lakše uspavljivanje bebe. Dodatni problem je u tome što je svaka beba, poput svakog čovjeka, potpuno drugačija pa je upitno hoće li ovakve smjernice biti od pomoći da biste bili sigurni da će vaša beba bezbrižno utonuti u blaženi san.

Ovaj trend u roditeljstvu mnoge je šokirao, drugi u njemu ne vide ništa loše, čak dapače, naglašavaju njegove prednosti i preporučuju ga. Taj novi trend postaje sve prisutniji diljem Amerike i u nizu razvijenih zemalja. U pitanju su treneri za obuku za spavanje male djece. Zanimljivo je da su takozvani »treneri za spavanje« stvorili pravu malu industriju, a taj trend za sada, prema raspoloživim informacijama, zaobilazi Hrvatsku. No i kod nas je dostupna literatura i savjeti koje u svojoj obuci primjenjuju ti treneri. A mame i tate širom svijeta čiji mališani nikako ne uspijevaju prespavati noć sve češće se odlučuju za ovu, po mišljenju nekih, neobičnu vrstu pomoći. Pedijatri s Američke Akademije, organizacije koja daje zvanične preporuke za zdravlje dece, slažu se samo s nekim, ali ne sa svim metodama koje upotrebljavaju ovi popularni »treneri«.

Radi se o trenerima za spavanje čiji je glavni zadatak naučiti bebu da sama zaspe bez da ju mama nosi u naručju cijelu noć ili tata u autu vozi po kvartu. Treninzi za uspavljivanje beba nekada traju dva dana, ponekad i duže, a roditelji su skroz isključeni iz njih. Za usluge trenera treba izdvojiti od 300 do 2.000 dolara, ovisno o zahtjevnosti angažmana.

Kim Schaf iz Chicaga je jedna od profesionalnih trenerica. Nju roditelji mogu unajmiti i riješiti se kronične neispavanosti od kakve pati većina majki i očeva malene djece. Kim s klijentima komunicira preko video poziva, društvenih mreža, telefonski, ali i osobno dolazi u njihove domove i ostaje s njima tijekom noći. Naglašava da je konkurencija iz dana u dan sve veća što je pokazatelj da su osobe njezine profesije itekako tražene. Kim Schaf priznaje da njezine usluge nisu jeftine, ali prema povratnoj informaciji roditelja čije su bebe prošle »obuku« kažu da ona vrijedi svakog dolara pa i puno više. Osnovna ideja je da beba nauči sama zaspati, a da roditelji ne moraju probdjeti noć. Natalie Nevara također profesionalno uspavljuje djecu na Manhattanu. Odlučila se baviti upravo tim poslom nakon što je i sama iskusila postporođajnu depresiju i anksioznost zbog neispavanosti. »Bebe koje same zaspu, bez roditeljske asistencije i kasnije u tijeku noći, ako se probude, uspijevaju se same ponovo uspavati«, kaže Natalia Nevara. »Svi roditelji se u jednom trenutku zapitaju kako uspavati svoju bebu. Nakon nebrojenih neprospavanih noći, odjednom ste shvatili da bebu morate redovito uspavljivati. Vaše naručje postalo joj je omiljeno mjesto i čim ju probate spustiti, sve kreće iznova. Plač, nemir i noćni košmar za bebu i sve oko nje«, kaže Natalia iznoseći nekoliko savjeta kako uspavati bebu koje uspješno primjenjuje u svojoj obuci.
Dijete može i ne mora biti spavalica

Evo njezinih savjeta kako uspavati bebu. Ona preporučuje da dijete na počinak treba stavljati uvijek u isto vrijeme. Nadalje, predlaže da se uvede određena rutina neposredno pred spavanje. To podrazumijeva da se uvijek rade iste stvari odnosno kupka, nježna masaža ili nešto drugo što će umiriti bebu. Potrebno je izbjegavati prisiljavati mališana da zaspe jer ćete ga, tvrdi Natalia, samo bespotrebno uznemiriti i dodatno razbuditi. Iako često nije uobičajeno, ali prema njezinim preporukama, trebate ostati hladnokrvni i dosljedni kada djetetu zaželite laku noć. Također je važno da ne trčite djetetu čim se ujutro probudi. Treba ga pustiti da se u miru razbudi. Soba u kojoj spava beba mora biti ugodne temperature, nikako pretopla.
No i laicima se čini da vrlo slične metode primjenjuju većinom svi roditelji, pa je upitna ta stručnost profesionalnih uspavljivača beba.

Cjelonoćni je san ono što svakom djetetu i sada, i u budućnosti, osigurava kvalitetniji život - jer krijepi i omogućuje da se u potpunosti odmori nakon aktivnih dana. Čarobni trenutak kad beba prespava cijelu noć može doći i proći, a nema pravila kada će se ustaliti. Neurolozi smatraju da i dijete može biti spavalica, a i ne mora. Već u novorođenačkoj dobi potreba za snom kreće se u vrlo širokom rasponu, od 10,5 do 20 sati na dan, a san može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Postoje roditelji koji kažu da svojoj bebi nisu vidjeli boju očiju do godinu dana jer je to razdoblje uglavnom prespavala. Između prve i treće godine života dijete spava od 13 do 14 sati, sa ili bez dodatnog dnevnog spavanja. Potreba za duljinom spavanja opada s dobi, a kvaliteta spavanja sve više ovisi o dnevnim aktivnostima djeteta. Temperamentnija, živahnija djeca imaju manju potrebu za snom i teže ih je uspavati. I tako možemo nabrajati unedogled, a svako dijete će u snu provoditi onoliko vremena koliko je potrebno njegovom organizmu. I zato, bez obzira na veliku popularnost na Zapadu, vrlo je upitno hoće li svoj angažman pronaći i kod nas treneri za spavanje.

Hina