Otac vapi za pomoć: Ljudi, molim vas, uhapsite mi sina! Ne triba mi ova sramota, ali neman više izbora

...nadate se njegovu uspješnom školovanju, osamostaljenju, dobrom poslu i unucima, a kad ono, sve krene u krivom smjeru, pogotovo vaše dijete u koje ste polagali sve nade.

Loše društvo, krivi uzori, generacijski jaz, nepoštovanje ikoga i ičega, jedna loša odluka povuče drugu i tako mladi čovjek upadne u začarani krug problema iz kojih ne zna izlaz, a mladenačka tvrdoglavost i nepromišljenost ne dopuštaju mu da ga uopće potraži. Piše Slobodna Dalmacija.

Takvu tužnu priču čuli smo od Mate Ćuluma, roditelja maloljetnog djeteta koje je, kako se kod nas kaže, "zastranilo", posve otišlo na krivi put. Mate nas je nazvao u redakciju posve očajan, tražeći pomoć od države, sudova i policije da mu odmetnutog sina - kazne, smatrajući da će ga samo tako spasiti da još više ne zabrazdi u kriminalu.

- Nije mi lako, ali mora san ić u novine, makar i na naslovnicu, samo da spasin sina. Ne triba meni ova sramota ovako javno, ali neman više izbora - počinje svoju tužnu priču Ćulum.

Već dva i pol mjeseca, kaže nam, sina mu nema doma. Pobjegao je i ne želi se vratiti.

- Iz policije me svako malo nazovu da dođen po njega jer su ga našli, i to kako je ukra motor, obija trafiku, ukra sladoled ili duvan... Oni ga privedu, zapišu i puste bez kazne. Žena i ja dođemo po njega, a on ne želi s nama. Ima u njemu dva metra, veći je od mene, a ja ga ne mogu vezat, ni vuć sa sobon na silu jer ću ja onda u zatvor. I tako non-stop - objašnjava naš sugovornik.

Odbjegli tinejdžer, veli njegov otac, ne želi razgovarati. Kad ga roditelji "pokupe" u policijskoj postaji, on ode svojim putem, a otac, što će, policiji opet prijavi nestanak.

- Čujemo da spava po vagonima u Kopilici, ko zna di. Ne znamo ništa, ali znamo da više ne možemo ovako - lomi ruke Mate Ćulum.

Policiju, veli, ne krivi. A sud?

- Na sudu kažu da nemaju dovoljno dokaza protiv njega pa ga puste, a ja se čudin kako nemaju?! Pa napravija je štetu! Ljut san zapravo na naše zakone koji puštaju da maloljetna dica lutaju ulicama, da rade nedjela i da za to prođu nekažnjena. On će skoro biti punoljetan, a koju je poruku dobio od naših zakona? Da može radit šta oće i za to proć lišo. Državo, moj sin radi nedjela, a ja želim da ga se kazni, a ne da luta okolo! Danas je to šteka duvana, a sutra može učinit nešto gore! - sa suzama u očima apelira otac koji je progutao ponos i javno istupio iako ga zna "pola Splita" jer radi kao poštanski službenik.

Mate Ćulum govori o tome kako je njegov sin počeo praviti probleme u srednjoj školi. Pravio je izgrede, nije dolazio na praksu, pa su ga na koncu izbacili iz škole, da bi on potom sasvim odustao od ikakvog školovanja. Onda su krenuli pozivi iz policije, koja bi ga uhvatila u kakvom navijačkom neredu ili pak u sitnim prekršajima poput krađe cigareta. Stavljen je pod nadzor Centra za socijalnu skrb, morao bi se javljati psihologu, dobio je i zabranu odlaska na nogometne utakmice, ali on je i dalje dijete koje luta ulicama grada i radi što hoće.

- Znate šta, kad me zovnu da dođen na policiju, ja san s jedne strane sritan jer ću ga tako bar vidit, a s druge san tužan jer ne znan šta će mi reć da je napravija - priznaje otac.

- Gledali smo mu ruke, pari mi se da se ne drogira. Zvali smo mu i stare prijatelje, ali nikako ne možemo doć do njega. Ko zna s kin se sada druži, di jide, di spava... - pita se shrvani Mate Ćulum.

I nisu to jedina pitanja.

- Ne znan šta ga je snašlo. Mi smo normalna obitelj, bar tako mislin. Žena i ja se mučimo cili život za tu dicu. Imamo ih još dvoje koji rade i studiraju, kuću na selu i drugu di živimo u Kaštelima. Posadili smo svašta na selu i kada bi se taj naš mali uvatija prodavat verduru, moga bi imat za život, a ne ovako - kaže nam otac.

Za kraj svoje ispovijesti Mate Ćulum šalje posljednju poruku. Podjednako i državnim institucijama i svome sinu, i javnosti, da ga svi čuju, pogotovo roditelji koji imaju sličan problem, roditelji kojima je u ovom materijalnom svijetu spas njihove obitelji jedino blago.

- Sve na svitu bi da samo da mi se sin vrati doma i da bude normalan momak. Ovako, dok navrši 18 godina, postat će pravi lupež kojeg niko nije za išta kaznija. Ko zna di sve to može odvest. Pitan ja vas ima li kakav zakon za maloljetnike koji će prisilit tu dicu da se poprave, kad roditelji to već ne mogu uzet u svoje ruke. Minjajte zakone jer će nan dica propast! - glasno je rekao Mate.

- Mala dica, mala briga. Velika dica, velika briga. Mala dica piju mliko, a velika vam piju krv. I to je žalosna istina - reče nam Mate Ćulum i ode među ljude, u gužvu, s nadom da će ovim očajničkim potezom vratiti sina na pravi put.