Mostarac bez dlake na jeziku: Naše djetinjstvo…

Kada buđenje jorgovana probudi vaše prošlo vrijeme na onaj mali stan, na mamu koja gunđa jer niste uradili domaću zadaću ili kada ste pozvonili vašoj susjedi ispod vas i pobjegli kao da vas milion vragova nosi..

Bože koja su to vremena bila...molili ste da odrastete a danas bi se vratili samo na kratko da budete nestašno i bezbrižno djete čija je noćna mora bila samo jedna domaća zadaća.

Često se sjetim torte koja bi se napravila navečer i prstom bi mi se mahalo ispred nosa da slučajno prije jutra ne smijem da je taknem,jer mora prenoćiti u frižideru! Koja ironija i razočarenje!

A čokolada koju bi od kusura kupili u prodavnici i doslovno je progutali prije ulaska u stan da vam nedaj Bože netko ne bi uzeo kocku iste?!
Ljeti bi se prali tepisi na terasama zgrada i na vlastitim balkonima a svi oni mirisni mjehurići,sunce i voda izazivali su u vama nestašluke koji su završavali sa kupanjem i ležanjem na tepihu, a nakon toga bi nekom daskom gurali vodu sa istih i prebacivali ga na ogradu da sva ta silna voda ode s njega.

Sataraš, paradajiz i par kifla nikada nisu škodile uz kupanje na Bunici i Neretvi ha?
Sjećam se tih bacanja po vodi, izronjavanja neobičnih kamenčića i onda otvorite onaj frižider i tako slatko pojedete sve to sto sigurno kući ne bi. Ah...
Došao bi vikend a potom bi se od cijele Makarske rivijere na razmatranje roditelja i prijatelja koji su išli automobilom iza nas ,uvjek skrenulo u prokleti Zaostrog od kojeg bi mi dolazila muka, od samog skretanja ali i od odlaska koje je uvjek rezultiralo groznicom, dehidracijom,i prokletim opekotinama po leđima i ramenima.
Kući bi se došlo mamurno što od ćekanja na granicama, što od tumbanja po našim Hercegovačkim cestama počevši već od Metkovića pa do Mostara, a nakon treskanja jaukanje, jecanje, i opet groznica koju je ublaživao jogurt koji bi se za svaki slučaj morao naći u frižideru pri povratku sa mora.

Ni sam neznam odakle ta ludačka snaga jutro nakon ovoga svega...ali jako mi je godilo kupanje u hladnoj Bunici koja je njegovala opekotine po ramenima od tog prokletog Zaostroga.
Ljeta su uvijek posebno mirisala u Mostaru, nemam pojma ni kako ni zašto ali je Mostar uvjek imao taj čarobni naboj koji i sada doživim kada zaklopim oči.
Aberečke, abertude....aber koga ćete? Aber Danijele, Nevene, Selme, Dade... probijali su se svi ti dragi ljudi kroz naše ruke, a sada ih se većina uspješno probija kroz život u Njemačkoj,Švedskoj,Danskoj,Irskoj,Americi i znam da se i oni sjete ovih trenutaka koji su obilježili naše djetinjstvo!

Djevojčice iz „Raje" su igrale gume,i nikada mi nije bilo jasno to preskakanje i njihova igra, a mi smo pravili logore gdje smo stigli i još ako bi se okotila neka kučka u blizini zgrade... svatko je imao svoga kera koji je imao neko posebno ime.
Rane na koljenima sam često krio da ih ne vidi moja majka jer znam da bi pao u sevdah kritiziranja,kazne..a to mi nije išlo u prilog, jer što bi raja bez mene ako dobijem zabranu izlaska? Što bi ,evo što?

I onda...Zvrrrrrrrrrrrrrr...zvoni alarm na vašem‘ Samsungu ili Iphonu, stiže sms poruka, par e -mailova, poziv i nalazite se u totalnom raspadu koji bi stavili na Off da ikako možete!
Ne idite više u Zaostrog, iza vas nema onih maminih i tatinih prijatelja, pojavile su se neke čudesne kreme od kojih nikada ne izgorite na suncu, viđate prazna igralista, a pune kafiće...

O Neretvi se priča da je zagađena, hladno vidite kako virovi nose razni otpad i kako su ljudi operisani od riječi : „Ekologija". Bunica je prazna, zapuštena, jer eto stranke i vlast se svađaju ko´ će je uzeti i srediti! Tugo moja,zar je bitno?
Tepihe više ne perete na balkonima sada vam neka gospoda dođu i rješe problem a da niste ni trepnuli i to lijepo platite...

Djevojčice iz raje više ne igraju gume, sada imaju nacrtane obrve, posjeduju i vape za kojekakvim markiranim stvarima i trude se da budu viđene u Mc.Donaldsu i Pink Panteru, a mi muškarci smo logore zamjenili autima u kojima naprosto uživamo,sto je hajde donekle normalno!
Jedino...jorgovan miriše! Da! Eto nešto je ostalo jednako a da se nije promjenilo! Pa čovjece on je kriv za ovu moju inspiraciju, na um mi je nabacio sve ono sto prošlost se zove.

Ma oprat´ ću ja i tepih ove godine na balkonu ili me neće bit‘ ! Ako bude vremena skrenuti ću i u Zaostrog i izgoriti na suncu te se kupati kao zadnja seljačina koja prvi put vidi more..
Hoću,hocć! Nije da se ne može, nego se neće,kao odraslo se i imamo druge vidike kroz život!( možeš misliti? ).
Nije se ni ostarilo nego se zakopalo u nekom „svemirsko" brzom vremenu u kojemu ništa ne pamtite, sve što vam dođe,brzo i ode.
Ubijeđen sam da ćemo u nekom drugom životu proživjeti sve one lijepe trenutke, a sada idem pozvoniti susjedi ispod mene,iako danas ne znam ni tko živi ispod mene,ali eto.. čisto da se vratim u neka vremena koja grlim svom dušom svojom.
Gospodin „Ja" je i na nekom planu ishrane,pogospodili smo se ,ali ću u inat „licnuti" nutele i sjetiti se one mamine torte koja se nije smjela dodirnuti prije jutra.
Sve ću uraditi da zadržim sjećanja, jer bez njih ja nisam ja, bez njih nema mojih snova, bez njih nema Mostarca bez dlake na jeziku, mahalanja, sjećanja i lijepih vremena.

Rodio se, rastao,odrastao,i sanjam o istom, nije što to život hoće nego sto moj inat želi!
Kada već ne znaju ove nove generacije,ja ću!
Nemojte nikada zaboraviti vaše djetinjstvo, otiđite povremeno u njega,slobodno zakoračite i uživajte u svemu onome u čemu ste uživali nekada davno, eto čisto da ubijete svakodnevnicu!

Vaš Mostarac bez dlake na jeziku !