Mlada majka: U mjesec dana dogodilo mi se sve ono što sam mislila da se ne događa nikome

Baš tako nešto dogodilo se Katji. Zbog njezine maloljetne djece promijenili smo joj ime. Nakon što je izašla iz braka ranjena i nesretna, ostala je i bez posla. Nevjerojatno, ali u istome mjesecu. Podstanarka, s dvoje male djece, bez kune i lipe.

- Dogodilo mi se sve ono što sam mislila da se ne događa nikome, već da ljudi izmišljaju i preuveličavaju. Nisam imala ušteđevinu, s biroa sam dobivala nešto sitno, što nije bilo dovoljno da platim podstanarstvo - kazuje za Slobodnu Dalmaciju.

- Jedno sam vrijeme zbog djece glumila da je sve u redu, a dok su oni bili u školi, ja sam i rukama i nogoma kopala kako bih se izvukla iz jame - suzne su joj oči dok se prisjeća.

Katjine su se karte, srećom, u kratko vrijeme opet posložile, pronašla je posao, u svojoj struci, i to puno bolje plaćen nego onaj prijašnji.

Dok "nije stala na noge", pomogla joj je obiteljska prijateljica - ustupivši joj apartman tijekom zime. Iskoristila je pogodnosti za koje dotad nije nikad ni čula i obratila se za pomoć i Centru za socijalnu skrb i Caritasu i Crvenom križu.

1545 potrebitih obitelji

- Od jednih sam dobila paket s hranom, od drugih jednokratnu pomoć, od trećih zimske jakne za djecu. Uglavnom, svi s kojima sam se susretala prema meni su pokazali svoje ljudsko lice. U meni je bila oluja, ali ljudi oko mene su donijeli sunce - veli.

Koliko je takvih poput Katje, zapitali smo se i mi.

- Sa zadnjim danom prošle godine na listi potrebitih Grada Splita bilo je 1545 obitelji, to su korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu, od čega otprilike 1/3 čine samačka kućanstva. Do današnjeg dana ove godine zaprimljeno je i 3496 zahtjeva za priznavanjem prava na jednokratnu naknadu - veli Slobodnoj Ante Bjažević, ravnatelj Centra za socijanu skrb Split.

Primjetno je kako broj ljudi u potrebi raste, blago doduše, ali - raste. Jedini je spas, kazuje ravnatelj Bjažević, u - novim radnim mjestima. Pozitivno se na situaciju odrazio i poziv za javne radove, kao i projekt "Zaposlena žena".

Gradska organizacija Crvenoga križa lani je podijelila humanitarne pakete za 2900 Splićana.

- U samom početku akcije mislili smo kako potreba i nije toliko izražena, na kraju smo shvatili da nemamo dovoljno za sve - veli Tomislav Gojo, ravnatelj splitskog Crvenog križa.

Ponovno su aplicirali na EU fondove, pa se nadaju da će i ove "friške" 2018. uspjeti obradovati uljem, šećerom, tjesteninom i higijenskim potrepštinama one kojima radosti nedostaje.

- Susrećemo ljude u potrebi svakoga dana, postoje oni koji žive u teškom siromaštvu, ali zabrinjava povećan broj onih koji su na toj granici. Upravo njima ovi paketi puno znače - veli Gojo.

U blagovalištu nadbiskupijskog Caritasa svakoga dana objed dobiva 130 Splićana, povremenu pomoć prima 370 obitelji, 130 njih dobiva mjesečno bon za spizu, u iznosu od 400 kuna... Brojka na brojku, vrtoglav je zbir.

Pedeset i četiri palete drva za ogrjev je Caritas podijelio, 35 studenata stipendira iznosom od tisuću kuna mjesečno, 38 srednjoškolaca financira sa 700 kuna na mjesec, utorkom i četvrtkom dijeli odjeću i obuću.

Možda je među silnim ovim brojevima ipak najtužniji onaj da dječji Caritas skrbi o tri stotine djece mlađe od deset godina...
Nema podstanarskih stanova

- Sve je to začaran krug, teško je iz njega izaći. Transgeneracijsko nas siromaštvo brine. Dolaze nam, primjerice, maloljetnici čijim smo roditeljima prije dva desetljeća pomagali, tako imamo i po tri generacije jedne obitelji ovisne o pomoći drugih - otkriva Slobodnoj Đordana Barbarić, predsjednica Udruge "MoSt", udruge koja skrbi o onima koji izlaza ne vide.

Egzistencijalna frka i panika čini roditelje da rade i rade i rade, pri tome, ne svojom krivnjom, već krivnjom kapitalističkog, nehumanog zamašnjaka, ne mogu nositi teško roditeljsko breme.

I što se događa? Imamo sve više mladih sa psihičkim teškoćama, sve više onih koji su ovisni o medikamentima, anksioznost je u porastu, depresija galopira...

Ima li sunca na obzoru?

- Turizam nam je donio mnogo dobrog, ali donosi nam i probleme. Zbog toga više nemate u cijelome gradu podstanarski stan ispod 400 eura, nužna nam je stambena politika, nužna nam je razvojna strategija socijalne skrbi grada, odmah i danas. Jasno je, naravno, da bez dobre gospodarske priče nema ni pozitivne demografske, sve je to, velim vam, krug - kazuje Barbarić.