Mariana: Draga, vječno dijete sa osmjehom

mariana
Draga je bila kćerka obiteljskih prijatelja.
Mila, i kako joj samo ime kaže - draga.
Svo moje djetinjstvo se protezalo kroz Dragin osmjeh i njene posjete sa svojom mamom u našu kuću.
Mi, djeca, smo se gurkali i smijali jer nam je bila neobična. Krupne i čudne crne oči, kretnje tijela i riječi koje je izgovarala na tako smiješan nacin...

Voljeli smo da nam Draga dođe.
Uvijek bi stidljivo donijela jabuku, neki keks i čokoladu.
Mene je voljela maziti po kosi..

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Majka nas je uvijek opominjala da prema Dragi ne smijemo biti zločesti, da joj se ne smijemo smijati al' badava. Čim bi se nasmijala, mi smo doslovno umirali od smijeha. To je bio tako zarazan smijeh da bi smo vazdan ostali u smijehu glumeći Dragu po kući izvodeći svakojake vratolomije.
Draga je bila vrijedna kćer svojih roditelja, uredna i čista. Ponašala se poput damice i uvijek pričala kako će se udati i kako ce to biti velika svadba na koju će pozvati svakog koga poznaje.
Ja i prijateljica smo (iza lastiša u ulici) imali svoj ritual: Draga je svako popodne na svojoj terasi plesala a mi smo je gledali i oponašali.
Jednom nas je otkrila i pogledala pogledom koji je govorio; "Odkud vam pravo da nepozvani dolazite u moj Svijet?"
Nas dvije smo bile posramljene, kao da nas je neko ulovio u nekoj krađi.. vise nikad nismo išle da je gledamo.
Kupile smo veliku čokoladu i odnijele joj.
Bila je beskrajno sretna! Nazivala nas prijateljicama i da ćemo joj obje biti kume "kad se bude udavala"

Drage vise nema. Davno ju je Bog pozvao k sebi i ja vjerujem da je s Njim.

Nedostajala nam je svima.
Čitava ulica je onaj dan sa suzama u očima ispratila Dragu..

Danas je Dragin dan, dan svih takvih dragih i umiljatih bica s kojima se u prolazu tek pozdravimo uz osmjeh ali ih ne razumijemo.

Ne poznajemo njihove suze i osmjehe.
Njihov snažni zagrljaj.
Njihove radoznale poglede.
Njihovu patnju u ovom okrutnom Svijetu koji ih slabo prihvaća i razumije.
Osvrnimo se oko sebe.
Darujmo im poneku čokoladu, iskreni osmjeh i toplinu čitavog svog bića.
Oni to zaslužuju.

To i mnogo više.