Maja (4) u petak nije išla u vrtić. Njezin ormarić nema imena. Tamo nema njezinih crteža. Nema je ni na fotografijama.

Majin ormarić u vrtiću lako je prepoznati u nizu ostalih - jedini je na kojem nema imena, već sličica njezine omiljene igračke. Na panoima nema izloženog ni jednog Majina crteža, a tete iz vrtića posebno paze da im slučajno ne uđe u kadar dok fotografiraju vrtićke aktivnosti. Maje ni na jednoj fotografiji ne smije biti, piše Jutarnji list.

Razlog je tome činjenica da Maja živi u udomiteljskoj obitelji, a njezini udomitelji, koji o njoj brinu otkad joj je bilo šest mjeseci, nisu joj ujedno skrbnici, pa nemaju ovlaštenja potpisati ni jedan dokument vezan uz Majine aktivnosti, poput ugovora s klubom koji drži ritmiku ili suglasnosti vezane uz zaštitu osobnih podataka.

Problemi u školi

Majini skrbnici službeno su i dalje biološki roditelji, koji su, kontaktirani putem nadležnog centra za socijalnu skrb, odbili potpisati spomenute dokumente.

- U petak sam uzeo slobodan dan na poslu jer Maja obožava ritmiku, a ne smije je pohađati. Ne znam kako bih joj objasnio zašto ona jedina mora ostati u sobi s dječacima nakon što trenerica pozove druge djevojčice. Bila je na oglednom satu i oduševila se, pa sam sad radije uzeo slobodni dan i ostao s Majom kod kuće, tako da i ne primijeti da nije išla na ritmiku - objašnjava Majin udomitelj, svjestan da je to jednokratno rješenje: ritmika je dva puta tjedno, toliko slobodnih dana Majin udomitelj nema.

Kad Maja jednog dana krene u školu, problemi će postati sve veći: za svaki izlet potrebno je potpisati novu suglasnost ili dozvolu, a uvođenjem GDPR-a broj suglasnosti koje se traže bitno se povećao. Najopasnije su pak situacije vezane uz zdravlje djeteta - udomitelji nemaju ovlaštenje potpisati ni dozvolu za bilo koji zdravstveni zahvat.

- Udomitelji se već dugo suočavaju s tim paradoksom zbog kojeg su udomljena djeca vrlo često izložena diskriminaciji: uvijek isto dijete ne ide na izlet i uvijek isto dijete ne može na sport. Djeca su izdvojena i označena, bez naše krivnje - kaže Marina Hoblaj, predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece.

Biološki roditelji iz različitih razloga ne žele dati suglasnost za pojedine aktivnosti. Neki od njih boje se što će biti ako udomitelji ne plate pojedinu ratu (izvanškolske aktivnosti obično se plaćaju) te hoće li se biološke roditelje teretiti za neplaćene obaveze, neki ustvrde da predložene aktivnosti za njihovo dijete nisu dobre te zahtijevaju neke druge, a neki to čine iz inata, osobito oni koji smatraju da im dijete nikada nije trebalo biti oduzeto.

Zbog toga se udomitelji snalaze na različite načine: dio njih potpuno ignorira činjenicu da za sve dozvole trebaju potpis biološkog roditelja i sami potpisuju što misle da je za dijete najbolje, nikome ne govoreći da nisu skrbnici. Drugi pak imaju svesrdnu podršku centara za socijalnu skrb koji pronalaze načine da od bioloških roditelja ishode potrebne potpise.

Gube licencu
- Ja sam razgovarao s trenericom ritmike i objasnio joj situaciju, moleći da prime Maju za koju ću uredno plaćati članarinu. Međutim, rekla mi je da ne smije primiti dijete bez valjanog potpisa skrbnika, jer bi ih inspekcija mogla kazniti. Posljedice za mene bile bi još gore jer bih mogao izgubiti udomiteljsku licencu. Najgore bi pak opet prošla Maja - kaže Majin udomitelj.

Rješenje problema, smatra M. Hoblaj, moglo bi biti jednostavno: nadležno Ministarstvo demografije može propisati da udomitelj može donositi odluke vezane uz školske i izvanškolske aktivnosti ili pak ponuditi da na početku školske godine biološki roditelji daju punomoć udomiteljima upravo za takve odluke.

- Mi, udomitelji, smo dužni, među ostalim, poticati razvoj djetetovih sposobnosti i uključivati ga u život lokalne zajednice sukladno njegovim potrebama i interesima, a istovremeno smo u tome onemogućeni. Na to smo upozorili nadležne u Ministarstvu, jer je sada trenutak da se izmjene provedu, s obzirom na to da je u proceduri donošenja novi Zakon o udomiteljstvu. No, naši prijedlozi nisu prihvaćeni - kaže M. Hoblaj.

Forum za kvalitetno udomiteljstvo, UNICEF i neki drugi uložili su primjedbe na Zakon tražeći da se intervenira u članak 43, koji propisuje da "sva važnija pitanja oko brige i odgoja djeteta udomitelj mora uređivati sporazumno s njegovim roditeljima, skrbnikom ili zakonskim zastupnikom" te da se propišu iznimke u kojima udomitelj može samostalno donositi odluke.

Zakon u izradi

No, Ministarstvo im je odgovorilo da Obiteljski zakon - a ne Zakon o udomiteljstvu - propisuje tko i u kojim situacijama može biti skrbnik te ih je obavijestilo da je "donošenje novog Obiteljskog zakona u tijeku" i predložilo im da se "aktivno uključe i u izradu Obiteljskog zakona". Međutim, poznato je da je Obiteljski zakon još "u fazi usuglašavanja", ma što to značilo, te da njegovo donošenje još nije na vidiku, a udomiteljima rješenje treba odmah. Što će poduzeti do tada, Ministarstvo će odgovoriti danas.

Udomitelji imaju pravo odlučiti o aktivnostima djece

Problem s kojim se suočavaju udomitelji, kako proizlazi iz odgovora Ureda pravobraniteljice za djecu, isključivo je posljedica pogrešnog tumačenja Obiteljskog zakona zbog kojeg dolazi do zabrinjavajućeg kršenja prava djeteta. Drugim riječima, udomitelji imaju pravo donositi odluke o, primjerice, tome na koju će aktivnost dijete ići, iako ih, kako nam svjedoče, centri za socijalnu skrb uvjeravaju u suprotno.

- U slučaju kad sud pravo na svakodnevnu skrb povjerava udomiteljskoj obitelji, ta odluka podrazumijeva da udomitelj može donositi odluke o svakodnevnom funkcioniranju djeteta u obitelji u kojoj živi, kao što su odlučivanje o fotografiranju djeteta, odlascima na izlete, uključivanju u druge aktivnosti - nedvosmisleno odgovara Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu.

- Dakle, svakodnevne odluke za redovito funkcioniranje djeteta donosi osoba kojoj je dijete privremeno povjereno. Svako drugo tumačenje načina ostvarivanja roditeljske skrbi bilo bi protivno najboljem interesu djeteta i Konvenciji o pravima djeteta - poručuje.