Ljiljana Tolj: Zarasla je svaka staza ispred kuće moga ćaće
najljepši je komad neba
tamo sada nikog nema,
a tako mi ljubav treba.
Zarasla je svaka staza
ispred kuće moga ćaće
dvorište je sad prepuno
trnja, trave, kupine i drače.
Presušio bunar stari
što je otac sazidao,
a jablanu kraj bunara
vjetar grane polomio.
Na prozoru samo ptica
sjetno, tužno zapjevala
osušilo sve se cvijeće
što je majka zalivala.
Sada s kućom plaču kiše
i hladni je vjetar bije
al od kuće trošne stare
srcu ništa draže nije.
Sve je sada tako pusto
ispred kuće mog djetinstva
al dok živim za nju uvijek
u mom srcu bit će mista....
Stihovi: Ljiljana Tolj