Izborimo se za djetinjstvo

Vremena kada se slušala neka druga glazba i sanjao neki drugi dječiji san?! Sjećate li se onoga doba kada su 'glavne face bili Eustahije Brzić legendarna plava zmija, Pink Panther i one dvije zelene žabice? Pamtite li dane kada su dječaci bili omiljeni nogometaši dok su razbijenih koljena sa livada trčali kućama, a djevojčice u jednom trenutku postajale likovima iz bajke. Jeste li zaboravili vaš omiljeni sladoled, pucketave bombone i lizalicu sa zviždaljkom? Gdje ste sakrili najdražu ćelavu lutku i krpene lopte što su nam ih bake pravile? Negdje na polici staroga ormara prašinu skuplja i medvjedić koji nas je čuvao od svih izmišljenih likova dok bi mi plovili snovima.

Piše: Iva Međugorac

Nestala su vremena u kojima smo umjesto ispred računala sjedili na grani omiljenog drveta sa prvom ljubavi. Vrijeme koje nas je natjeralo da postanemo veliki i odbacimo medu ,odnijelo je igru u rasodu iz kojega su uz pomoć spretnih dječijih ruku nastajali najšareniji kolačići od zemlje. Oh kako je moja majka urlala kada sam ga jedne prilike čak i probala!

Naša djetinjstva poznavala su šarene krave i bijele ovce. Naše igre bile su u dvorištima, naši snovi nisu bili mobiteli nego tek pokoja čokolada ili bombon što ti ga omiljena susjeda izvadi iz pregače.

Kako smo samo zločesti bili kada bismo virili ispod dekice dok su roditelji gledali ''one filmiće'', a tek kada smo zapalili prvu cigaretu i na istom onom drvetu popili svoju prvu bocu piva i poljubili u obraz dječaka zbog kojega su nam se obrazi još danima nakon toga rumenili.

Gdje nestaje današnja mladež? Zapitala sam se nižući slike iz svoga djetinjstva, iz djetinjstva mojih prijatelja? Zapitala sam se to i gledajući Miju.

Mija je djevojčica iz ugledne zagrebačke obitelji, kako to ovdje vole reći. Otac joj je zubar, a majka profesorica na fakultetu. Donedavno su svi živjeli u malome stanu. Danas Mia živi sa majkom, oca viđa svaki drugi vikend, jer su joj roditelji razvedeni. Majka je nakon razvoda pala u depresiju i posvetila se poslu , a otac baš i nema vremena jer je svakodnevno sa svojom novom djevojkom koja baš poput djeteta ima jako puno neostvarenih želja.

 Za to vrijeme malena djevojčica sama odlazi u školu sa svojom velikom torbom. Oko vrata nosi ključić na kojemu piše njena adresa i prezime, ako bi ga slučajno izgubila. Kada joj završi nastava Mia u trgovini kupi vrećicu slatkiša. Nakon toga odlazi u prazan stan, torbu baca na pod, pali računalo, gura ručak u mikrovalnu s jednom rukom, a sa drugom pali televizor jer joj počinje omiljena serija. Baš kao i njeni roditelji Mia ima profil na Facebooku, preko Skypa razgovara sa ocem, a omiljena igrica joj je neka sa bijelim kokama. Mia je tek prije nekoliko dana sa ocem prvi put vidjela koke. Za nju su one do tada bile obične ptice, baš poput golubova sa balkona kojima kadkad baci mrvice kruha.

Na Facebooku ova djevojčica ima mnogo prijatelja. Sa njima razgovara o omiljenoj glazbi i idolima iz Hoolywooda. Ona ne zna baš najbolje što je povrće, ali tu i tamo pojede rajčicu na pizzi. Voli ona i kravicu koja se gurka i sve njene proizvode samo baš i ne kuži da krava daje mlijeko jer ona svoje kupuje u boci, a jedini kolači koje jede su bakine štrudle. Mia voli i kada ju baka nazove na njen novi mobitel koji je dobila od oca za Božić. Kada njena majka ima vremena one dvije ne odlaze u prirodu, nego se zabavljaju po trgovačkim centrima. Jako dobro poznaje sve modne trendove o kojima čita u časopisima za tinejđere.

Nedavno je sa prijateljicama zapalila prvu cigaretu, a premda ima tek jedanaest godina jako dobro zna objasniti što je to prvi seks, a što prvi poljubac. Prvu ljubav imala je već u drugom razredu, a danas ima tek simpatiju, iako je nakon prve ljubavi imala još nekoliko dečkiju.

 Sa njom u razred ide Tanja. Tanja je djevojčica iz siromašne obitelji. Ona nema mobitel, niti ključić oko vrata ,jer vrata njenog doma otvara majka. Malena Tanja kaže kako baš ne voli internet, a rado pročita novine za tinejdžere. Zbog toga što nema hrčka na baterije i novu pernatu jaknu sa zlatnim šljokicama Mia se ne želi družiti sa njom. U moje vrijeme djevojke sa kakvima se Mia druži nazivali smo kvočkama. Danas su to super moderne klinke koje su tako male, a žele biti tako velike. Danas su te tako male djevojke zločeste curice koje izruguju sve što je drugačije od drugih. I bilo bi dobro kada bi sve stalo na ruganju, za one koji nisu dio njihovoga klana priređuju neslane šale, a tu i tamo čak ih i malo šutnu. I dok svi šute i profesori, i psiholozi i roditelji  dječja srca se raspadaju, ostaju boli koje se spremaju u ladice osjećaja i bole do kraja života.

Zato se još jednom pitam, ne samo sebe nego i sve one koji znaju odgovor: Kako možemo vratiti djetinjstvo? Kako od djece ponovo stvoriti djecu, onu djecu koja jedu pijesak, igraju se u parku i sanjaju.. Sanjaju onako nevino dječiji..