Bosanka napisala pismo Zlatanu Ibrahimoviću koje će vas rasplakati

Napisat ću ti ovo pismo , vjerujući da ćeš ga pročitati , a ako i nećeš neće biti neke velike štete po mene , a ni po tebe . Jedino što će biti drukčije je da nećeš znati koliko si me rastužio . Niti ćeš znati da je sve moglo biti drukčije , mogao si me i obradovati . I ne samo mene ... Ja sam Bosanka Zlatane , Veliki Zlatane , Ibra , Ibrakadabra .. i mogu ti sa sigurnošću reći da je ovog trenutka kada ti ovo pišem , u Bosni i Hercegovini najviše Bosanaca i Hercegovaca .

Znaš zašto Zlatane ? Zato jer smo mi Bosanci takvi , ništa nas ne okupi na hrpu kao nevolja , teška nevolja . Tada ti mi Zlatane postanemo jednaki , svi imamo isti problem , svi govorimo istim jezikom i svi jednako želimo . Isti smo ti i kada nas zaokupi kakva dobra nafaka , tada nam svima srce puno i svi u glas ponosno bi viknuli da smo Bosanci i Hercegovci . A evo , golema nas nevolja sada okupio na hrpu . Golema nevolja , a tuga prevelika . Dječak od osam godina , k'o osam treptaja okom , Hajrudin se zove , teško je bolestan . Toliko teško i nema nade da će preboljeti bolest . A dijete k'o dijete , ima želje .

A tko od nas ljudi na ovom svijetu nema želje Zlatane ? I najzdraviji ih ima . I najbogatiji . I najsiromašniji . Ljudi smo i ispod kože jednaki , slabi i jaki po potrebi . A ovo je dijete i jako i slabo . A želja mu pregolema . Da vidi svog junaka , idola , pa da oči sklopi . A idol si mu ti Zlatane . Ti , Veliki Zlatan , Ibra , Ibrakadabra . I kada smo mi Bosanci i Hercegovci , ovakvi kakvi jesmo saznali za Hajrudinov želju , svi do jednog povjerovasmo da će se u tebi Zlatane probuditi Bosanac i da ćeš ispuniti san dječaku koji nije dobio priliku da sanja druge snove .

Ti mu šalješ dres , tek si ga skinuo sa sebe i potpisao . Formalnost . Što je jedan dres za tebe ? Ništa . Što tvoj dres znači Hajrudinu ? Ništa . Jer ga neće imati priliku obući niti se njime hvaliti pred prijateljima . Niti će ikad u njemu zaigrati lopte " na male " u školskom dvorištu , ni na kakvoj livadi . Neće se u njemu ni slikati , za uspomenu i dugo sjećanje . Jer neće imati priliku prebirati po tim sjećanjima . Njegov je san svoje okice od osam treptaja uprti u svoju legendu , u Velikog Ibru koji igra " Zlatan stylom " , u Velikog ibrakadabra , za kojeg Hajrudin vjeruje da mu venama teče i bosanska krv .

Veliki Zlatane ,

Znamo mi koliko si ti velik , znamo i kakve su tvoje obveze , znamo i da dobijaš puno zahtjeva ovakvih ili sličnih . I da te nekad ljudi gnjave svojim željama . A znamo i da ti nisi fontana želja , pa da svakom želju ispuniš . Znamo i da od tebe neki ljudi traže novac , svakakve ludorije padaju ljudima na pamet , znamo mi to . Ali , Hajrudin nema vremena Zlatane . Nema on vremena čekati da ti spoznaš da je njegova želja njemu i zadnja , a nije ni svjestan toga . Nema on to vrijeme moj Zlatane .
Osam njegovih treptaja okom umorni su Zlatane , žele se sklopiti zauvijek iu miru otići tamo , gdje mi Bosanci i Hercegovci vjerujemo da odlaze sve dobre duše . Ti imaš vremena Zlatane . Pred tobom je još puno treninga i tekmi , još puno toga što ćeš poželjeti i sebi ostvariti . Nedaj Bože da ikad budeš morao čekati da ti želju drugi ispune ...
I znaš , baš smo mislili da će se u tebi probuditi Bosanac i Hercegovac , pa ćeš samo onako k'o jedan od nas u svlačionici nakon pobjede nad Benficom reći : " Ma , i trening i tekmu , odoh ja u Bosnu . Odoh vidjeti Hajrudina , čeka me to dijete , mene čeka , mene Zlatana . Od toliko ljudi na svijetu on čeka mene i ja odoh .. " Eto , baš smo mislili i gotovo da nema među nama nekog ko suzu nije pustio kada je čuo da ćeš i doći .

A ti ne dođe ... i nemoj djeci našoj slati dresove , djeci čije bi se oči sklopile dok čekaju tebe .. Nemoj Zlatane .. Znamo mi i da ti bježiš od Bosne i Hercegovine , zbog nekih ljudi ili zbog tebi znanih razloga . Ali , mi ovakvi kakvi jesmo , tebe svojatamo k'o rod najrođeniji , a od tebe ništa niti tražimo niti te gnjavimo . Nama bi bilo dosta da dođeš i dječaku Hajrudinu ispuniš želju da te ugleda očima svojim od osam treptaja . I ne ljuti se ako pročitaš ovo pismo što ti pišem " moj Zlatane " . Takvi smo mi Bosanci i Hercegovci , volimo se i svoja tamo kada nam je najteže .

A sada nam je baš teško , preteško . Golema nam se tuga na srca navalila , veća od svih tuga i žalosti koje nas desetljećima satiru . Gotovo veća . Nama je to isto . Ne znaš ti o nama ništa moj Zlatane . Da znaš , nikad nas se ne odrekao . A odričeš nas se evo još jednom . Nemoj to raditi . Sjeti se sebe kada si gotovo bosonog po švedskim igralištima kotrljao loptu . Sjeti se tko si i što si bio , sjeti se svojih snova tada . Znamo mi Bosanci i Hercegovci o tebi puno , puno više nego što si ikada pomislio da znamo . I ne damo na tebe , naš si kakav god da si .

Nema večeras sna nama na oči moj Zlatane . Čekamo sve da neće odnekud vijest da si ipak došao . Ne bi zamjerili ni da dođeš , a ne javiš nam se . Ništa ti nećemo zamjeriti , samo da odeš tamo gdje trebaš i gdje te čeka Hajrudin . Važno je to nama , takvi smo mi . A ti duboko u sebi znaš zašto je to nama važno , samo dopusti sebi da iz tebe progovori Bosanac i Hercegovac .

Od svog vremena koje ti je ostalo u životu , tih nekoliko trenutaka u Hajrudinovim očima koliko bi se zabavio kod njega , vjeruj Zlatane bili bi ti najsnažniji trenuci života . Jači od svih postignutih golova , od svih dobivenih tekmi , svih pehara , svih titula . Ti znaš Zlatane onaj osjećaj kad ti je do kraja utakmice ostalo još malo , kad gledaš sucu u oči a on se sprema svirati kraj . A ti želiš još samo malo , još tek toliko vremena da iz sve snage zapucaše na gol . Da kraj bude u tvom stilu . A onda ti ne bude žao ni što je kraj . Tako ovdje u Bosni i Hercegovini , u svom krevetu čeka Hajrudin ... kraj samo što nije , a tebe niodkuda da sviraš produžetak .

Zlatane ,

Nemoj zamjeriti na čemu , tako mi u Bosni kažemo kad se opraštamo . Ne zamjeri ni ti , a ni mi tebi nećemo dođeš li i sakriješ li se od svih nas , samo ne od onoga koji te čeka . Neka čovjek u tebi odluči