Njemačke kompanije i ljudska prava

Njemačka je zemlja siromašna prirodnim bogatstvima: ugljen za termoelektrane, metali poput bakra, željezne rudače, čelik i kobalt za elektro i automobilsku industriju, sve je te sirovine Njemačka prisiljena uvoziti. No i tekstil, kava ili voće spadaju u proizvode koje Njemačka masovno uvozi i to iz najrazličitijih zemalja svijeta. Pritom njemačke tvrtke, kako proizlazi iz najnovijeg izvješća nevladinih organizacija Misereor i Germanwatch, često neposredno krše ljudska prava.

Odgovornost njemačkih poduzeća

"Radi se o tomu da bi tvrtke trebale preuzeti odgovornost za ono što se događa tijekom čitavog proizvodnog procesa. Poduzetnici su odgovorni i ako profitiraju od toga da pojedine vlade krše ljudska prava", kaže u razgovoru za Deutsche Welle Cornelia Heydenreich iz organizacije Germanwatch koja je, uz Misereor, izdala studiju "Globalno poslovanja i ljudska prava". Studija obuhvaća 30-tak njemačkih poduzeća koja se nalaze na njemačkom burzovnom indeksu (DAX).
Rezultat je, kako proizlazi iz studije, razočaravajući. "Svijest o tomu da se ljudska prava moraju poštivati je visoka. No kad je riječ o primjeni, postoje ozbiljni deficiti", kaže Heydenreich. Najbolji primjer za to je uvoz kamenog ugljena iz Kolumbije. Rudarstvo je u ovoj latinskoameričkoj zemlji tijesno povezano s najgrubljim kršenjima ljudskih prava, progonom sindikata i indogenih naroda.

Agresivna politika sniženja cijena

Sličan je slučaj i s lancima supermarketa koji su do te mjere nadmoćni da mogu u dobroj mjeri diktirati cijene dobavljača. Lokalni proizvođači južnog voća su ovakvom agresivnom politikom formiranja cijena često dovedeni na rub propasti. Za studiju se nekoliko proizvođača banana iz Ekvadora požalilo na politiku agresivnog rezanja cijena njemačkih poduzeća. Na kraju trpe radnici na plantažama kojima se smanjuju ionako mizerne nadnice.
Njemačka udruga za poticanje gospodarstva i vanjske trgovine (BWI) za kršenje ljudskih prava je, prema vlastitom priznanju, saznala iz medija. Direktor BWI-a Dirk Bohrmann je u razgovoru za DW jasno dao do znanja da su i njemačke tvrtke obvezne pridržavati se pravilnika protiv kršenja ljudskih prava a to isto vrijedi i za dobavljače. "Mi osim toga i podržavamo tvrtke koje se aktivno bore protiv kršenja ljudskih prava", kaže Bohrmann. On je istaknuo da je u međuvremenu isticanje poštivanja ljudskih prava sastavni dio natječaja njemačkih tvrtki. "To do prije ne tako davnog vremena, bilo nezamislivo", kaže Bohrmann.

Potrebna obvezujuća pravila

Savjet za zaštitu ljudskih prava Ujedinjenih naroda je još 2011. jednoglasno prihvatio UN smjernice vezane uz gospodarstvo i zaštitu ljudskih prava u kojima je jasno definirano da nisu samo države te koji bi trebale štititi ljudska prava nego i poduzeća. I to neovisno o veličini i mjestu djelovanja. Smjernice također predviđaju da žrtve kršenja ljudskih prava odgovorna poduzeća mogu tužiti za odštetu. No studija "Globalno poslovanja i ljudska prava" pokazuje da se upravo njemačke tvrtke ne drže tih smjernica.
U Njemačkoj doduše postoje institucije kojima se ugroženi u slučaju kršenja ljudskih prava mogu obratiti ali odluke ove institucije za poduzeća nisu obvezujuće. I upravo to kritiziraju Misereor i Germanwatch. "Nama treba obvezujuće pravilo kako bi se sva poduzeća držala tih smjernica", zaključuje Heydenreich. Nova Njemačka demokršćansko-socijaldemokratska vlada se u svom koalicijskom ugovoru obvezala da će stvoriti zakonsku osnovu kako bi smjernice UN-a postale obvezujuće.

Autori: Mirjam Gehrke/Nenad Kreizer/DW