FOTO/VIDEO Najgori ubojica u povijesti Australije: Otkriveni detalji o Hrvatu o čijim je masovnim zločinima snimljena serija
... sedam izletnika i autostopera, te je osuđen na sedam doživotnih kazni. Sumjičilo ga se i za brojna druga ubojstva, nikada ništa nije priznao, a o njemu je napisana knjiga i snimljena mini-serija, piše Jutarnji.hr.
Ivan Milat slovi za najgoreg serijskog ubojicu u Australiji, a njegov je slučaj opisan u knjizi 'Sins Of The Brother' ('Grijesi braće') Marka Whittakera i Lesa Kennedyja, te u mini-seriji ('Catching Milat'). Ivan Marko Robert Milat, sin hrvatskog emigranta Stjepana Milata iz Blata na Korčuli, 1996. je optužen za monstruozna ubojstva sedam izletnika i autostopera te je osuđen na sedam doživotnih kazni.
Nova knjiga otkriva njegovo djetinjstvo, provedeno u okruženju obiteljskog nasilja. Rossmore na jugozapadnom rubu Sydneyja, bio je smješten kraj stambenog naselja Hoxton Park Estate koje je 1880-ih u vrijeme ondašnjeg nekretninskog procvata reklamirano kao mjesto gdje se radni čovjek može skrbiti za svoju obitelj, a usput uzgajati nekoliko svinja i kokoši. Nažalost, taj je projekt propao, jer je bilo premalo zemlje za poljoprivredu, a naselje je bilo predaleko za prometovanje na posao. Do 1940-ih tamo je i dalje nedostajalo osnovnih stvari kao što su kanalizacija i struja.
No, posjed Stjepana Milata imao je plodnu zemlju, a imao je i branu, te obližnji potok koji mu je davao potrebnu vodu za vrt. Kupio je kućicu iz vojnih viškova obližnjeg vojnog logora i dovukao je do posjeda da je pretvori u svoj dom. Za svoj alat i opremu izgradio je betonsku ostavu i srušio gomilu drveća koje je prekrivalo pola njegova posjeda. Počeo je uzgajati rajčice i kupus, koje je prodavao u Sydneyju, a sa svojom ženom Margaret imao je osmero djece. Život proveden u napornom radu i konstantnoj borbi protiv siromaštva ostavio je traga - propio se, a kad bi mu žena prigovarala zbog toga, dolazilo je do gadnih scena obiteljskog nasilja. Stjepan je imao tešku ruku, što su znali i njegovi mnogobrojni sinovi. Dok je tukao ženu, ona bi govorila da će ga ostaviti, ali život je išao dalje.
Kuća je bila puna oružja. Već od ranog djetinjstva njegov brat Alex igrao se sa zračnom puškom koju mu je dao otac kako bi štitio urod od ptica. Jednom je u igri indijanaca i kauboja pogodio svog brata Borisa među oči, što je izazvalo veliku graju i od tada se više nikada nisu tako igrali.
Dvije su velike tragedije, opisane u knjizi, pogodile Ivana Milata prije nego što je započeo sa svojim monstruoznim ubojstvima. Prvo se dogodio veliki raskol između njega i njegova brata Borisa zbog ljubomore koja je započela kad se Boris odlučio sa svoje dvije kćeri i nevjenčanom suprugom Marilyn doseliti blizu roditeljima. Kako se u knjizi opisuje, Boris je na koncu Marilyn prisilio da pred njime kaže Ivanu da neće biti ništa od njihove veze, a pritom je eksplodirao i počeo nemilo mlatiti svog brata.
Nisu se od tada nikada pomirili. Onda je uslijedila tragedija: njihova najmlađa sestra poginula je u strašnoj prometnoj nesreći dok su je druga braća vozikala u novom automobilu. Na dan njezina pogreba majka je rekla Borisu i Ivanu da se primire na jedan dan. Ona nikada nije prežalila smrt kćeri, a Ivan je tog dana izgubio i ono malo vjere koju je imao. Rijetko je ikada više govorio o svojoj sestri, a ljudi su znali da je pred njim ne smiju spominjati.
Australski suci: Ako ikada izađe na slobodu ponovno će ubijati
Marilyn nikada nije prestala voljeti Ivana, ali ipak je otišla s Borisom započeti novi život kada joj je obećao da će se preseliti i vjenčati. Ivan je teško doživio vijest o vjenčanju. Kako se navodi u knjizi, nekoliko tjedana kasnije vidio je dvije djevojke kako autostopiraju i zaustavio svoj automobil...
Nakon što je Ivan konačno završio u zatvoru, Boris je medijima rekao kako su sva njegova braća sposobna za ekstremno nasilje, te kako misli da je Ivan ubio puno više ljudi, najmanje njih 28.
Ivan Milat do danas tvrdi da je nevin, čak je optužio svoju braću Billa i Waltera da su pravi ubojice koji stoje iza svega. U borbi za smanjenje kazne je štrajkao glađu i nanosio si ozljede, no njegove su žalbe odbijene. Mnogo puta je ispitivan o nestancima djevojaka u blizini mjesta gdje je radio, ali nikada ništa nije priznao.