Najbolja pića na svijetu i gdje ih popiti

Piće koje se u Japanu naziva nihonshu zapravo je rižino vino s količinom alkohola od 15 do 17 posto. Od sedmog stoljeća, kada se radio u kraljevskoj palači u Kyotu, sake se proširio kao omiljeno piće na svim japanskim otocima. Taj prozirni alkohol danas se proizvodi na više od 1.600 mjesta diljem Japana, a okus mu varira od blago slatkastog do voćnog. Najbolji je kada se posluži blago rashlađen iako se često toči i zagrijan.

Guinness, Irska

Potrebno je 119,5 sekundi da se natoči savršena pinta tog jedinstvenog piva. Točilački ritual izvodi se u dva pokreta, a piće mora biti posluženo na idealnih šest stupnjeva Celzijusa. Tada dolaze do izražaja njegova najbolja svojstva - karamelasta crna tekstura s odsjajem boje rubina. Guinnessova je pivovara smještena u Dublinu i jedna je od nezaobilaznih turističkih postaja tog grada.

Samostansko pivo, Belgija

U Belgiji se proizvodi više od 450 vrsta piva, a za svako je oblikovana posebna staklena čaša. Specijaliteti su tamna trapistička piva, uglavnom s višim postotkom alkohola, koja s tradicijom od nekoliko stoljeća proizvode redovnici trapisti u svojim samostanima. Najpoznatije takvo pivo je Chimay, koje se poslužuje u staklenoj čaši nalih peharu, dok je odličan primjer svijetlog pšeničnog piva Hoegaarden, blijedozlatne boje s blagim okusom ljekovitog bilja, među kojim je i korijander.

Apsint i becherovka, Češka
Proslavljen kao boemski napitak, apsint se najčešće pije samo s dodatkom vode. No da bi se prikrio gorak okus anisa, može se konzumirati i sa šećerom. Napravljen od pelina, komorača i anisa, apsint je zbog svog opijumskog efekta poznat i kao 'zelena vila' te inspiracija umjetnicima poput Van Gogha, Ernesta Hemingwaya i Oscara Wildea. Nakon što je zabranjen u mnogim europskim zemljama, postao je zaštitni znak praških kavana, u kojima mu je konkurirala jedino becherovka, biljni liker čiji tajni recept znaju tek dvije osobe na svijetu. Riječ je o žestici oplemenjenoj aromatičnim biljem i začinima koja dozrijeva u hrastovim bačvama i savršena je za probavu.

Burgundac, Francuska

Vina iz Burgundije posjeduju određene kvalitete koje se mogu pripisati bogatom tlu te regije u istočnom dijelu Francuske. Bijeli burgundac u suštini je chardonnay s dodatnom aromom vapnenca na kojem je odnjegovan, dok je crveni uglavnom sorte crni pinot. No bez obzira na sortu grožđa od kojeg je napravljeno, vino mora zadovoljiti najviše kriterije da bi se moglo označiti kao zaštićeno i s kontroliranim podrijetlom ili AOC (Appellation d'Origine Contrôlée). Vinogradi u toj regiji izvorno su bili u vlasništvu crkve, da bi se nakon revolucije podijelili prema Napoleonovim zakonima.

Caipiroska, Brazil

Taj jednostavni koktel sastoji se od votke, limete i šećera. U kratku čašu najprije treba pomiješati svježu limetu s dvije žlice šećera, zatim staviti mrvljeni led i preko svega naliti kvalitetnu votku. To je inače jedna od verzija popularne caipirinhe, brazilskog nacionalnog pića u koje umjesto votke dolazi cachaça, vodeće alkoholno piće u Brazilu koje se dobiva prešanjem svježe šećerne trske, za razliku od ruma, koji se radi od šećernog sirupa ili melase.

George Dickel Tennessee Whisky, Sjedinjene Američke Države

Davne 1870. stari George Dickel shvatio je da je viski napravljen zimi blaži i uglađeniji pa je u procesu proizvodnje produljio postupak hlađenja. Također, napravio je posebnu mješavinu mljevenog kukuruza, ječma i raži kao bazu za svoje piće. Dvaput destilirana i odležana u bačvama od paljene hrastovine i do 12 godina, nastala je vrlo dobra kapljica čiji postotak alkohola varira od 40 do 45 posto.

Tekila, Meksiko

Popularna meksička žestica napravljena je od srca plave agave koja se uzgaja u regiji po kojoj je i piće dobilo ime. Obično je bistra i transparentna, no neke sorte imaju i boju dobivenu dozrijevanjem u hrastovim bačvama. Najbolje ju je služiti na sobnoj temperaturi i ispijati je polako. U Meksiku kažu da samo gringosi izvode ritual sa solju i limunom, no i sami znaju staviti komad limuna u čašu tekile.

Votka, Poljska

Kao jedna od zemalja koje doživljavaju votku svojim nacionalnim pićem, Poljska proizvodi desetke različitih vrsta tog alkohola. Svaka je, međutim, napravljena od škrobi, uglavnom raži ili krumpira, i pažljivo filtrirana i rafinirana. Rezultat je kvalitetno piće koje najčešće ne izaziva mamurluk. Masovna proizvodnja votke u Poljskoj počela je još u 16. stoljeću, a u 17. je bila jedan od vodećih izvoznih proizvoda. Najpoznatija poljska votka je žubrovka, čiji okus oplemenjuje opojna bizonova trava.

izvor: tportal.hr