Mostar: Država mi prijeti ovrhom zbog kloniranja

Ne mogu obnoviti osobnu iskaznicu. Moram se odlučiti koji sam ja ja. Izdiktirali su mi upute u koje institucije i u kojim gradovima trebam obići, koje sve dokumente trebam izvaditi, i što sve njima donijeti kako bi dobio osobnu iskaznicu. Odjurio sam u ured CIPS-a u Mostaru kako bih provjerio istinitost poziva.

Piše: Bojan Šunjić, Dnevnik.ba

Točno je. Napravili su drugog mene: istog imena, istoga prezimena, istog datuma, vremena i mjesta rođenja, od istih roditelja. Dok jedan ne nestane, ne mogu mi izdati niti jedan dokument na moje ime.

Postupak kloniranja

Službenik M.K. se "potrudio" i u nekoliko sekundi s monitora pročitao dokumente (silnim novcima "uvezanih") državnih službi.

Početkom 1987.g. dobio sam svoju prvu osobnu iskaznicu u mjestu gdje sam živio i, kaže on, "mostarski" matični broj. Sjećam se te svoje prve osobne, male smeđe knjižice s fotografijom s unutarnje strane. Morao sam je izvaditi radi novačenja za vojsku.

Nekoliko mjeseci kasnije Matični ured u Konjicu, mom rodnomu gradu, izdao mi je sam od sebe svoj, kaže on "konjički", matični broj. Razloge za taj postupak službenik nije točno znao. Spominjao je rat, a kloniranje se zbilo 1987? Razloge ne znam ni ja. Niti sam znao niti tražio.

Za drugo ja nisam znao desetljećima. Nisu mi govorili. Izdavali su mi sve dokumente od reda koje sam zatražio. Uz dozu obveznog bespotrebnog čekanja na šalterima, bez primjedbi. I rodne listove koji su vrijedili po pola godine, i vojne iskaznice, i vozačke dozvole, i putovnice SFRJ, BiH, Hrvatske. Provjeravali su mi identitet na sudu, poreznim upravama, inim institucijama... Nedvojbeno sam i sebi i njima bio samo jedan ja.

Postupak mužnje

Dok mi je M.K. čitao povijest kloniranja ured se već napunio znatiželjnim službenicama. Na upit zašto ja moram ispravljati greške državnih službi prvi odgovor je bio "A tko će?". Drugi je bio nešto "povoljniji". Dok naš dopis dođe do Konjica, to je sedam dana. Kad ga oni obrade, a to može trajati tko zna koliko, moraju ga vratiti nama i to može trajati još sedam dana. Onda mi njihov odgovor moramo obraditi, pa... znate trajat če to.

Ali rok za izdavanje osobne iskaznice je mjesec dana? Točno rekoše, ali ako imate jedan matični broj. Niste vi jedini. Lijepo me savjetovaše otići u Konjic, tamo izvaditi sve što su mi rekli i pokrenuti postupak brisanja jednoga mene. Tek kad to završim i ostanem samo jedan ja, oni mogu nastaviti sa svojim poslom. Naravno, sve o mom trošku.

Ima li lijeka?

Začuđujuće je na koliko vas i kakvih načina birokracija ove zemlje može iznenaditi. Ne samo kako mogu nekažnjeno uskraćivati ljudima osnovna prava, mogu ih i klonirati, smatrati to zakonitim i normalnim, na kraju i naplatiti od kloniranih sve troškove svog tajnog postupka i njegova skrivanja.

Odbijem li sam ispravljati njihove greške kažnjavat će me svaki državni službenik svakom prilikom koja mu se pruži. Takvi su zakoni. Neću moći izvaditi niti jedan dokument - nemam valjanu osobnu iskaznicu. Zaustavi li me policajac i legitimira - namam valjani "identifikacijski" dokument - platit ću kaznu. Zaustavi li me prometni policajac - platit ću kaznu - nemam valjanu vozačku dozvolu. Pođem li u inozemstvo - vratit će me nazad i naplatiti kaznu jer osim putnih nemam ni osobnih isprava.

Moja se tvrtka ne može prijaviti na natječaje, ne mogu potpisivati ugovore niti ju zastupati na banci, u sporu,...

Ako tužim državu samo povećavam mogućnost dodatnih komplikacija birokracije. O vremenu neću ni govoriti, a svakako u vrijeme spora osobnu mi neće dati "dok traje postupak".

No, zamjerim li se zakonima tu neće imati dvojbe. Odabrat će jedno od moja dva ja i kazniti me. Ili možda, svemoguće birokrate, mogu jednako naplatiti kazne od oba ja. Možda je to logika - nikad viška novca u proračunu. Svaka kreativna ideja te vrste proračunima je dobrodošla. Ovrha za kloniranje čini mi se baš originalnom.