FOTO Mladi znanstvenik Karlo Svrze za hercegovina.info: Susret s Nobelovcem Paul Nurse-om naučio me mnogo toga
U svojih dvadeset i pet godina života on je postigao više no što drugi mogu sanjati. Sudeći prema svemu što je do sada napravio u svojoj karijeri, prema nagradama i odlikovanjima koje je dobio, smiješi mu se blistava karijera i budućnost u krugu najeminentnijih hrvatskih i svjetskih znanstvenika.
Kada smo na društvenim mrežama vidjeli dvije objave o njegovim profesionalnim postignućima, odlučili smo se na razgovor s njim. Ovaj 25-godišnji mladić magistar znanosti u bioznanosti zove se Karlo Svrze, rođen je i živi u Zagrebu.
No, Karlo je podrijetlom Hercegovac.
-U pravu ste. Rođen sam 1994. u Zagrebu, ali sam podrijetlom iz Knešpolja kod Širokog Brijega i to s obje strane obitelji, kaže Karlo za Hercegovina.info.
Predstavi nam malo svoj put?
-Završio sam X. Gimnaziju u Zagrebu po posebnom Cambridge programu gdje sam slušao prirodoslovne predmete na Engleskom jeziku. Već sam se tada polako pripremao za studiranje u nekoj od europskih destinacija. Uvijek sam mislio da sam ja tipičan 'društvenjak', ali sam u trećem razredu srednje škole otišao na test profesionalne orijentacije te sam bio zapanjen rezultatima testa koji su sugerirali da posjedujem izuzetno razvijen matematički logizam. Anegdotalno, riješio sam neko pitanje što nikom nije pošlo za rukom u posljednjih dvadeset godina (barem u tom centru za testiranje), te je savjet bio da se usredotočim na prirodne znanosti.
Kako si se odlučio za smjer biotehnologije?
-Budući da me matematika i nije zanimala previše, a laboratorij jeste, prijavio sam se na nekoliko fakulteta biotehnologije, kemijskog inženjeringa i farmacije u Europi. Tada sam se odlučio za Sveučilište u Edinburgu u Škotskoj. Međutim, otac mi je iznenada preminuo što je utjecalo na promjenu plana. Upisao sam Prehrambeno-biotehnološki fakultet u Zagrebu i na drugoj godini dobio nagradu dekana za izvrsnost. Nikada se nisam doživljavao kao nekakav turbo-inteligentan ili poseban student, ali sam uvijek imao jasnu viziju što želim postići i ulagao maksimum truda i rada iz tjedna u tjedan. Nakon završetka preddiplomskog studija odučio sam konačno otići u inozemstvo te steći nova znanja i vještine.
Odlazak u Englesku
-Izbor je pao na magisterij bioznanosti (kombinacija molekularne biologije i biokemije) na Sveučilištu u Bath-u u Engleskoj koje na svoje programe znanosti prima samo pet ljudi godišnje. Odmah na početku studiranja bilo mi je kristalno jasno da je to veliki zalogaj i da će taj put biti doista trnovit. Englezi imaju sasvim drugačiji sustav obrazovanja, a činjenica da samo 12,5% 'prediplomske populacije' nastavlja obrazovanje putem magisterija bila je veliki izazov za mene da po ostvarenjima budem barem donekle kao prosječni engleski student. Da to malo praktičnije opišem, budio sam se u četiri svako jutro i učio 'od zvijezde do zvijezde'.
No, za to se nešto ipak moralo i žrtvovati?
-Istina. Inače, zaljubljenik sam sporta. Godinama sam trenirao tenis i igrao poluprofesionalno te sam općenito fanatik za sport. Međutim u tim danima čak sam se i toga odrekao jer bez žrtve nema ni uspjeha.
Karlo je stekao titulu magistra znanosti u bioznanosti i diplomirao izvrsnom ocjenom što je veliki uspjeh.
-Savladao sam i tu životnu prepreku i stekao titulu magistra znanosti u bioznanosti – molekularna biologija. Moram istaknuti da sam diplomirao s izvrsnom ocjenom što je u povijesti tog fakulteta pošlo za rukom samo 7% studenata te sam bio najbolji na svome smjeru.
Što ti je davalo posebnu snagu i volju na tom zahtjevnom profesionalnom putu?
-Na tom sveučilištu bio sam prvi Hrvat kao i prvi općenito iz regije. Međutim, davno sam shvatio, posebno zahvaljujući don Damiru Stojiću, da je duhovna dimenzija odnosno vjera glavni pokretač u životu. Čim sam stigao uključio sam se u CATHSOC (Catholic Society) i zajedno s Bogom kročio tim odabranim putem. I danas sam u stalnom kontaktu s kolegama. Uskoro zajedno idemo na hodočašće u Svetu zemlju, a viđamo se i na Festivalu mladih u Međugorju.
Na početku smo spomenuli tvoje dvije objave na društvenim mrežama – pretpostavljam dva bitna doživljaja u tvojoj karijeru pa podijeli s čitateljima o čemu se radi.
-Prva objava je vezana uz susret s Nobelovcem Paul Nurse-om koji je jedan od najbitnijih, najboljih i najproduktivnijih znanstvenika u zadnjih pedeset godina, te je uz Tima Hunta odgonetnuo stanični ciklus. Razgovarali smo o trenutnim i budućim pravcima istraživanja u molekularnoj biologiji i biokemiji, problemima modela i utjecaju znanosti na svakodnevni život. Taj me susret naučio mnogo toga, prvenstveno to da se trud i rad uvijek isplate te da treba biti strpljiv i ponizan. Također, pokupio sam puno praktičnih savjeta koje mogu podijeliti nekom drugom prilikom, uz smijeh nam govori Karlo.
A druga?
-Druga objava odnosi se na primanje u Kraljevsko društvo Biologije u Londonu gdje sam u trenutku primanja bio tek peti primljeni Hrvat u povijesti. Samo društvo je izrazito prestižno i gotovo je nemoguće biti primljen, osobito ako niste završili Oxford ili Cambridge. Osim izrazite časti i nevjerojatnog samopouzdanja koje sam dobio, ovo mi je nagradno postignuće omogućilo još novih poznanstava te je osiguralo dodatak mojoj tituli – AMRSB (Associate member of Royal Society of Biology).
Čime se trenutno baviš?
-Iako sam imao mnoge ponude za ostanak što u Europi (UK i Belgija) što u Japanu, odlučio sam se vratiti u Hrvatsku. Smatram da bez obzira na mnoge loše stvari s kojima na žalost danas živimo, ova zemlja ipak nudi komadić raja na Zemlji u mnogim oblicima. Danas radim u biotehnološkoj kompaniji Genera Research u Zagrebu na dualnoj poziciji mlađeg znanstvenika i suradnika u proizvodnji terapeutskih proteina genetičkim inženjerstvom gdje se bavim razvijanjem novih lijekova za regeneraciju kostiju.
Što bi poručio mladim ljudima poput tebe koji tek kreću na sličan put?
-Čime god se bavili pogotovo ako vam je to zanimljivo i čini vas sretnim, vjerujte u sebe, obitelj, prijatelje, suradnike i dobre ljude. Provedite sate i sate rada i usavršite osnove. Bit će teško, ali konstantno budite samokritični i svjesni da imate jako puno mjesta za napredak. Svi griješimo, ali ne odustajte. Svi kad-tad imamo i sreće, zato znajte da nitko nije najpametniji niti bez greške. Ali najbitnije, budite moralni i dobri ljudi. Jedino tako sve ima smisla i sve sjeda na svoje mjesto, prije ili kasnije, kazao je u razgovoru za Hercegovina.info ovaj mladi znanstvenik.