Manuela Rašić: Pismo anđelu
Stojim na dnu stepenica,podizem pogled tebi,moja mali andjele...
Ti se bezbrizno smijes na vrhu njih.
Jaka svjetlost iza tvojih ledja jos vise uljepsava tvoje prekrasno lice i tvoje zelene oci...
Pruzas mi ruke,milo moje,znam nedostajem...
Neboj se,andjele moj mali,pored tebe stoji tvoj nebeski Otac,cuva te...
Da,tvoj pravi stoji tu pored mene...
Zelim ti doci,milo moje,al nedaju mi...
Zelim se popeti uz te stepenice obasjane svjetloscu,i stisnuti te na svoje grudi,na koje mi nisu dopustili,zlato moje...
Zelim te poljubiti u tu tvoju zlacanu kosu,zelim te uz sebe,oko sebe,pored sebe,zelim ti puno toga milo moje...
Al vidim dasi u sigurnim rukama,nek te cuva Otac tvoj nebeski dok me nepuste k tebi,andjele moj,uporno me drze u ovozemaljaskoj boli,iako je jedino sto zelim zagrljaj tvoj...
Da,najdraze moje,ponekad imam mir u dusi,al samo ponekad...
Da,tu je pored mene,sunce moje,place,i on te zeli upoznat,onako kako te ja poznam...
Da,i on te voli beskrajno,andjele mali...
Budi sretna tamo gore,zakloni malenim rucicama tu nebesku svjetlost,nije jos vrijeme da dodjem k tebi,jos samo malo,sunce moje...
Moli za nas,andjele moj mali,da u ovoj boli sto smo ostali bez tebe,dodamo i mrvicu srece,jer si zacet u beskrajnoj ljubavi i Bog je uzeo ono sto imamo najvrijednije-tvoj zivot...
Cuvaj nam mjesto gore,milo moje,i ponekad u snu navrati i reci da nas volis
Molit cemo za tebe,kao i ti za nas...dok se nesretnemo opet u Kraljvstvu Nebeskom...
Do daljnjeg andjele zbogom..
Tvoji mama i tata