Ljubušanka Dara Jurić s 94 godine još uvijek radi i jedina je krojačica u Trpnju
Dara je rođena davne 1922. godine u Ljubuškom u obitelji Ivana i Franke Matić. Iz Ljubuškog odlazi kao mlada djevojka u potrazi za poslom u Mostar te nakon premještaja u Konjic tamo pronalazi ljubav svog života muža Dragu za kojeg se udaje i s kojim je imala dvoje djece. Nažalost ratne neprilike devedesetih godina tjeraju ih iz Konjica te dolazi na Pelješac odakle joj je majka te u mjestu Trpanj pronalazi novi dom i ostaje živjeti do danas.
"Moj djed Mate Bago Matić je bio austrijski nadcestar i napravio je dvije škole u Ljubuškom. Pamtim ga kao jako dobrog čovjeka koji je svima pomagao i znam da je bio jako dobar s Hardomiljčanima koji su imali poseban prilaz našoj kući", započinje priču o svojoj obitelji našoj novinarki Dara te nastavlja "On je napravio dvije osnovne škole i dva učiteljska stana, pa sam i ja osnovnu školu završila u školi koju je napravio moj djed, a nakon toga sam išla kod časnih sestara. Mama je rodila 14 djece, ali nas je samo šestero preživjelo. Ja sam najstarije dijete u obitelji, a najmlađi Ante je od mene dvadeset godina mlađi. Osim njega imam još živu sestru Ljubu u Rijeci te obitelji pokojne braće Mate, Nede i Mile", kaže Dara koja zbog starosti u zadnje vrijeme rijetko dolazi u Ljubuški.
Zahvaljujući upornom radu kroz životni vijek Dara i njen muž, koji je bio direktor banke u Konjicu, su dobro zarađivali i ona sad ima mirovinu. To joj je, kaže, taman za račune. Živi sama. Suprug joj je umro, a umrla su joj i djeca Branka i Željko. Međutim, unatoč tragediji u životu ova starica je najbolji primjer kako u životu nema predaje. Ona u svojoj devedesetčetvrtoj godini nikad ne miruje jer je jedina krojačica u mjestu te tako poručuje mladima da posla ima tko hoće raditi.
"Sad uz mirovinu šijem jer je to moj hobi. Primam popravke što mogu brzo završit i sad sam završila troje pantalone i zaradila 30 kuna, kud ćeš ljepše, a i jeftinije, to nema nigdje, i u Ljubuškom je puno skuplje. Imam dobru šivaću mašinu, a i drago mi je da mi ljudi dolaze u kuću jer tako imam kontakt sa svima, a nema nijedno dijete u mjestu da mene ne pozdravi i ne voli. Imam devedesetčetiri godine i radim ko avion, jer radim ono što volim. Svakom preporučam da radi ono što voli i to će onda dobro odradit", kaže za sebe Dara koja kada je za mašinom kao da dobije snagu u rukama i vid u očima, ništa joj nije teško sašiti, al već kad ustane od šivaćeg stroja sama kaže kao osjeti godine i starost.
Na kraju je ponosno novinarki Ljportala izvadila divne slike svoje obitelji i iz svoje mladosti kad je kao cura u haljinama i kaputima koje je sama sašila pokazala kako je imala poseban stil za modu i bila profinjena dama.