Preminuo jedan od najvećih bh. kipara Ljupko Antunović

Akademski slikar

Akademski skulptor Antunović, tvorac je skulpture za „Male melodije Mostara", koja se dodjeljuje pobjednicima Dječjeg festivala "Male melodije Mostara". Priznati umjetnik, koji je poslijediplomski studij završio u Augustinčićevoj majstorskoj radionici, autor je brojnih kipova, statua, bista i figura koje krase mnoge domove, parkove, ulice i trgove diljem Bosne i Hercegovine i šire.

Autor je brojnih izvedenih javnih skulptura, ali rijetki znaju neobičnu sudbinu njegova spomen-obilježja prvom i jedinom Nobelovcu za književnost s područja bivše Jugoslavije Ivi Andriću u Višegradu. Ljupko Antunović ovaj je spomenik klesao čak dva puta. Upravo ovaj spomenik Antunović je smatrao i svojim najoriginalnijim djelom.

Među brojnim njegovim djelima izdvaja se i ciklus "Naličja i lica", za koji mu je inspiracija bila Mona Lisa. Osobe, odnosno modele, radio je kao pozitiv i negativ (igra svjetla i sjene), a u njegov atelje u Sarajevu su dolazili pozirati Oskar Davičo pa čak i Josip Broz Tito.

Bogata povijest

Antunović je rođen 18. prosinca 1939. u selu Crniče, općina Bugojno. Pučku školu završio je u Bugojnu, Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, Akademiju primijenjenih umjetnosti u Beogradu, a poslijediplomski studij u majstorskoj radionici Antuna Augustinčića u Zagrebu. Od 1968. godine je član Društava likovnih umjetnika Hrvatske i redovito izlaže sa članovima Društva (godišnje izložbe u Zagrebu, Salon mladih, Grožnjan, Rijeka, Susreti majstorskih radionica, likovni umjetnici za Učku i Cetinje).

Dobitnik je otkupne nagrade sa samostalne izložbe 1972. godine za skulpturu "Gernika"-muzej grada Zagreba i sa Salona mladih Zagreb 1972. godine. 1975. godine prelazi u članstvo Udruženja likovnih umjetnika BiH i sudjeluje redovito na likovnim smotrama Collegium Artisticum, Suvremena umjetnost BiH od 1974.-1984. godine i izložba u povodu četrdeset godina rada udruženja, Bosansko-hercegovačka skulptura 1975. godine.

Od 1972. godine izlaže na bijenalima u Bugojnu, Zenica, Sarajevo, Mostar, Rijeka, Novi Sad, Novi Travnik (1986. godine otkupna nagrada za diptih Monalisa iz ciklusa "Naličja i Lica"). Sudjeluje na likovnim bijenalima u Doboju i Cetinju. Samostalne su mu izložbe bile u Vranju 1967. godine, u Bugojnu 1971. i 2003. godine, Vraždinu 1972. godine, Zagrebu 1973. godine, Beogradu 1974. godine, Sarajevu 1975. godine i 1989. godine, Đakovu 1994. godine i Mostaru 1996. godine.

Autor je desetak spomen-bista i poprsja. Također je autor niza parkovnih skulptura u Sarajevu: Park Mladenaca "Stablo ljubavi"- kamen, Park penzionera "Igra majke i djeteta" - kamen, Park pionira "Boško Buha"-14 skulptura kamen. 1984. vodio je prvu kiparsku radionicu na Međunarodnom festivalu Djeteta u Šibeniku (dobitnik je posebnog priznanja za tu akciju), sudjelovao je na Kiparskom simpoziju u Ostrošcu-Cazin i Koloniji Počitelj- Čapljina. Od 1996. redovito izlaže s likovnom udrugom grada Mostara i analima HKUD Napredak Sarajevo.

Studijska putovanja ostvario je u Ateni, Parizu i Sovjetskom Savezu. Do rata je bio ravnatelj Srednje umjetničke škole u Sarajevu, jedan je od osnivača Srednje likovne škole u Mostaru 1994.-1995. godine i njen prvi ravnatelj. Zadnjih godina je djelovao kao samostalni umjetnik. Od 2002. bio je član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost.

Izvor: Vecernji.ba