LUNA ZIMIĆ MIJOVIĆ Međunarodna karijera bosanskohercegovačke glumice

Talentirana 28-godišnja glumica i redateljica Luna Zimić Mijović iz Sarajeva do sada se pojavila u mnogobrojnim filmovima, a javnosti je postala poznata nakon što je u filmu Jasmile Žbanić “Grbavica” glumila Saru, djevojčicu koja je plod ratnog silovanja, i koja živi s majkom Esmom, ne znajući kako je došla na svijet i tko je njen otac.

Prošlo je 14 godina od njene prve uloge, a od tada njena filmska karijera napreduje. Luna iza sebe ima 18 filmova, a osim glume okušala se u radu iza kamere kao asistentica režije, režiserka druge kamere, tajnica režije i sl.

Ambiciozna glumica u filmu “Mladost” talijanskog redatelja Paola Sorrentina nastupila je uz holivudske legende Michaela Cainea, Harveya Keitela i Jane Fondu. Zadnje filmsko ostvarenje mlade umjetnice je suradnja s poznatim regionalnim imenima na filmu “Glumim, jesam” redatelja i scenarista Miroslava Mandića, u kojem glumi glavnu ulogu.

Dugometražni film “Glumim, jesam” sniman u Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani, a radnja filma je zapravo neobična priča o glumcima koji kroz film približavaju ovu profesiju gledateljima. Možete nešto više o ovom filmu i ulozi koju ste utjelovili?

Moja uloga zove se Lina, i svim srcem želi upisati Akademiju scenskih umjetnosti, smjer glume, u čemu ne uspijeva, gdje zapravo njena priča i počinje. Lina dobiva priliku da ipak glumi u jednom filmu, i to kleptomanku, lopovku, čemu se Lina apsolutno ozbiljno posvećuje tako što u stvarnom životu krene da krade sitne stvari, vježbajući da lika kojeg glumi u filmu odglumi vjerodostojno. Naravno, kao i u životu, tako i na filmu, stvari krenu naopako. U sve tri priče, aspekt glume funkcionira čisto kao metafora stvarne glume koju mi svi, obični ljudi, koristimo svaki dan. Umjesto da vrisnemo kada nas neko povrijedi, mi se smirimo i odglumimo da nas to nije baš puno dotaklo; kada smo zaljubljeni i saznamo da naša simpatija ne gaji ista osjećanja prema nama, odglumimo ravnodušnost, a duboko u sebi patimo. Koristeći isti princip, tri glavna lika ovog filma, glumeći pokušavaju sa sebe strgnuti sve ove okove, iskoristiti svoje likove za kopanje dublje po samima sebi i vrisnuti iz sebe preko Drugog.

Kako je bilo raditi na filmu s redateljem Miroslavom Mandićem te ekipom koju čine Goran Bogdan, Lana Barić i Gregor Zorc?

U prvoj priči glumila sam, u drugoj sam obavljala funkciju asistenta redatelja, dok sam u trećoj radila kao tajnica režije, što znači da sam s Miroslavom Mandićem uspjela iskomunicirati cjelokupnim filmskim jezikom što je veliki poklon i čast za mene. Jako je bitno biti dovoljno skroman i pametan, da od starijih kolega, kao nevidljiva spužva usišeš sve maestralnog što nude. Iako nikad nisam glumila na istom setu, obzirom na odvojene priče mislim da smo jedni drugima sa svakom pričom i fizičkim otjelovljenjem naših likova strašno puno značili i pomogli. Znam da oni meni jesu, i zahvaljujem se na tome.

U godini na izmaku, koja glumačka ostvarenja i suradnje bi izdvojili, po čemu ćete pamtiti ovo godinu?

Godinu 2019. ću pamtiti po radu na talijanskom filmu “Winter Dew”, u kojem glumim glavnu ulogu, koji će uskoro vidjeti svjetlo projektora, po radu na novom filmu Jasmile Žbanić u kojem sam glumila i u pretprodukciji obnašala ulogu asistenta redateljice, film koji smo snimali u prekrasnom Stocu i Mostaru ovog ljeta, kao i predstavljanjem filma “Glumim, jesam”, u Sloveniji, BiH i Hrvatskoj, skupa sa redateljem Miroslavom Mandićem, za što će mi uvijek biti žao da nas nisam snimala i od toga napravila neki kratki putni dokumentarni film, jer bilo nam je prelijepo i reakcije koje smo dobili od publike su vrlo zadovoljavajuće i ponosimo se time.

Na koji način će Vam fakultet komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu doprinijeti u glumačkim vodama?

Da bi jedan glumac ili glumica mogli iole vjerodostojno otjeloviti lika kojeg tumače, moraju znati što više o tom liku, ali ne samo njene ili njegove emocije u datoj situaciji, već situaciju u datom vremenu, zemlji, ekonomskoj i društvenoj situaciji i kako se njihov lik u odnosu na sve to ponaša - kakvi su stavovi, razmišljanje, je li ima otpora ili idu “uz tok”.

Književnost, pogotovo studij komparativne književnosti, kojeg sam imala sreću upisati, po mom mišljenju je skup elementarnog znanja kojeg jedan glumac ili glumica trebaju imati, isto kao što trebaju svaki dan čitati novine, odnosno danas web portale koji nam donose vijesti, tumačenja svijeta iz perspektive drugih, koje moramo pamtiti i analizirati da bismo jednog dana uopće pomislili da ih možemo odglumiti, odnosno vjerno prikazati na filmu ili u kazalištu.

U filmu "Summer Dew" talijanskog redatelja Carla Chiarmontea tumačili ste glavnu, također sudjelovali ste i u filmu “Mladost” koji je osvojio Europsku nagradu za najbolji film 2016. godine. U koliko ste inozemnih filmova do sada sudjelovali, jesu li u planu nove filmske suradnje?

Dosad sam većinu glumačkih angažmana imala u inozemstvu, glumila sam na raznim jezicima; bosanski, engleski, njemački, bugarski, malo na talijanskom. Naravno, trudim se uvijek što bolje naučiti izgovor na stranim jezicima, i pritom zapamtiti što više od samog jezika.

Velika čast je bila glumiti u Sorrentinovom filmu “Mladost”, ali zapravo i u svim ostalim. Budućnost je neizvjesna, na najbolji način. Radim kao novinarka, montažerka, katkad i kao snimateljica, scenaristica, redateljica, dakle sve opcije su otvorene, a kao glumica kada dođe neki interesantan projekt koji ne mogu sama pokrenuti, a ne mogu ni samo čekati.

U kakvim filmovima volite glumiti, koje teme su Vas zanimaju,u kojima ulogama se najviše razvijate?

Volim glumiti u socijalno-društveno aktivnim filmovima, što na kraju ispadnu većinom drame. Volim biti dio projekta koji postavlja neko pitanje, kao što je i zadatak umjetnosti. Nadam se u budućnosti ulozi nečije mame ili nečije podsvijesti, to bi me jako veselilo.

Na čemu trenutno radite?

Trenutno razrađujem scenarij za svoj prvi kratki film, i veselim se snimanju i upoznavanju sebe kao eventualne filmske redateljice.

Maja Ljubić, Hercegovina.info