Jezik - kolijevka narodnoga identiteta

Potok koji žubori, bol koju ćutimo, dan koji odlazi u svoj smiraj, more koje oplakuje naše obale, sve su to riječi i sintagme koje polako nestaju iz našeg jezika. Okruženi novim medijima, ubrzanim društvom i sveprisutnom globalizacijom brojni svjetski jezici nalaze se pod strašnim pritiskom. Sve se skraćuje, sve se pojednostavljuje, a ako ne koristiš anglizme, onda si nerazumljiv i čudan.

Jednostavno, nisi cool. Takva je situacija i s ovim našim malim, teško razumljivim, ali nevjerojatno bogatim i prekrasnim hrvatskim jezikom.

Jezik, pisma i književnost čine osnovu identiteta nekog naroda, a Hrvati su u tom pitanju jedna od najvećih svjetskih nacija. Žalosno je gledati na što svodimo naš jezik, nesvjesni veličine koja se krije u njemu. Istra, Zagorje, Slavonija, Dalmacija, Lika, Zagreb, Dubrovnik, svaki taj kraj ima poseban jezični identitet koji ga čini jedinstvenim. Koliko god različiti, svako od tih narječja čini nas upravo onakvima kakvi jesmo. Posebnima. Zato ćemo u ovom broju rubrike Mladi mladima pisati o jeziku kao posebnom svjedoku, kolijevci identiteta nekog naroda. Osvrnut ćemo se na porazne statistike koje govore da brojni jezici u svijetu nestaju pred najezdom nove kolonizacije putem interneta. Također, analizirat ćemo i položaj hrvatskoga jezika u svim tim procesima, posebno sada kada je postao službenim jezikom Europske Unije. Naravno, spomenut ćemo i brojne povijesne velikane koji su svojom borbom i zauzimanjem oslobodili hrvatski jezik od tuđeg jarma i predstavili ga svijetu u svoj njegovoj punini. Na kraju, pokušat ćemo pružiti neko predviđanje razvoja svjetskih jezika. Ono nije optimistično, ali pred nama je dovoljno vremena da to promijenimo.

A sve to u kontekstu prekrasnih riječi hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića koji nas opominje što će se dogoditi ako izgubimo jezik: »Bez njega si bez imena, / Bez djedova, bez unuka. / U prošasti sjena puka, / Ubuduće niti sjena!«

Jezik nam je »šaptom pao«

Nažalost, posljedice globalizacije i stapanja kultura, sve se više očitavaju po pitanju jezika, koji je danas, više no ikad, izložen vanjskim utjecajima te svojim, uistinu neprirodnim transformacijama. Unatoč tome što činjenica stoji kako se jezik uvijek mijenjao u duhu vremena te živio uz društvena i politička previranja, u posljednje vrijeme kao da s radošću prihvaćamo bilo koju stranu riječ, smatrajući je gotovo superiornijom od one iz našeg jezika.

Dolazi do svojevrsnoga društvenog paradoksa jer nastaje sveopća zaslijepljenost tuđinskim na štetu svojega, a sve kao posljedica vještog djelovanja preko medijskih sadržaja kojim se perfidno usađuje skup vrijednosti koji nije svuda primjenjiv - što se vidi i na jezičnim promjenama. Ipak, dok su primjetni utjecaji jezika naroda sa kojima je naš imao stoljetne doticajne točke kroz trgovinu, kulturu ili političku podložnost pa se naturalizacija takvih tuđica u narodu može razumjeti, danas sve više u svoj jezik uvodimo izraze sa govornog područja koji nam je dalek i neprirodan. Naši mladi, a poglavito oni u većim gradovima, nažalost, sa očitom željom da se istaknu kao »urbaniji« i »europejskiji« u odnosu na svoje vršnjake, sve više govore svojevrsnim »cronglish« (cro - hrvatski, english - engleski, nap. a.) ili pak - kao to piše Jasna Šego - govore »hrengleski« te u tome očito ne vide ništa sporno. Svaka tramvajska vožnja para uši vokabularom koji je tako tiho, ali tako stručno i perfidno plasiran kroz naš medijski prostor, dovevši nas do svojevrsne kulturne i jezične okupacije, koju smo objeručke dočekali. Naši mladi s ponosom i radošću kuju basnoslovne planove »bijega« iz svoje domovine, a zahvaljujući nemaru onih koji bi morali brinuti za jezik, sve manje gaje osjećaj ponosa i želje za očuvanjem svojega identiteta.

Upravo u takvo društvo, koje sve manje poznaje sebe, lako je usaditi sjeme svakojakih razdora i »šaptom ga pokoriti«. Šaptom, koji - uz ovakav nemar - ni na našem izdahu neće biti na našem jeziku.

glas-koncila.hr