FOTO  Ivan Vrljić: Nije slučajnost da svaka moja pjesma kao i naslovnica knjige opetovano spominje vrijeme

Možete li nam se ukratko predstaviti? Čime se bavite?

Zovem se Ivan Vrljić. Dolazim iz Mostara, ako ćemo još preciznije iz Cima, malenoga prigradskog naselja nadomak Mostara. Bavim se književnošću i novinarstvom. Inače sam profesor po struci i predajem filozofsku grupu predmeta, a bavim se generalno i umjetnošću: pišem eseje, kolumne i znanstvene članke s područja umjetnosti. Djelujem i na radiopostajama, uređujem jednu emisiju koja se teološki bavi pitanjem svetaca, tj. isključivo spomendanima posvećenima svetcima. Druga mi je strast filozofija koja mi je primarna djelatnost, posao koji obavljam. Djelujem u raznim književnim udruženjima na državnoj i na regionalnoj razini.

Zašto naslov knjige Putnik u vremenu? Sljedeća vaša knjiga, zbirka aforizama nosi naslov 'Otisak vremena? Očigledno je da stalno spominjete vrijeme. Je li to slučajno?

Putnik u vremenu kratka je korespondencija nastala u nekih desetak godina moga hoda poezijom. Dvije su tematike iznova prisutne u knjizi, filozofija i ljubav. Od književne forme preferiram sonet, čistu formu kojoj u književnosti, barem po meni, nema alternative. Svi putujemo negdje, iz jednoga kraja u drugi, iz ovozemaljskoga k onostranom svijetu. Naziv je putnik određenje čovjekovoga putovanja prema vječnosti. Doduše, pišem i aforizme. Na jednom sam regionalnom natječaju bio među deset najboljih mladih aforističara regije, što je, ruku na srce, za mene iznimno priznanje prije svega mojemu trudu i radu. Vrijeme se kao filozofski pojam učestalo spominje u mojim pjesmama zato i izniman interes pridajem upravo tomu pojmu. Vrijeme je ireverzibilna okolnost, što znači pojam bez vraćanja. Ono traje i ne zna mu se kraj niti početak. Taj je misterij nedokučiv za sve nas. Nije slučajnost da svaka moja pjesma kao i naslovnica knjige opetovano spominje vrijeme.

Tko Vam je sve pomagao u stvaralaštvu? Čijih se imena posebno sjećate da su vam pomogli pri književnom stvaralaštvu?

Ne bih sad decidirano odredio sve osobe koje su prisutne i koje su pomogle u mojem stvaralaštvu jer ih stvarno ima mnogo. Naročito bih izdvojio mostarsku književnicu Anitu Martinac, kao i sve ostale koji su pomogli pri obznanjivanju moje prve knjige poezije. Najteža je okolnost financijski sve to podnijeti bez pomoći resornih grupacija. Danas je to iznimno teško mladom čovjeku uslijed ovakve ekonomske situacije. Sljedeća knjiga koju namjeravam izdati jeste zbirka aforizama. Svakako apeliram na pomoć i potporu određenih institucija za koričenje dotične knjige. Bez toga je suvišno pričati o književnom stvaralaštvu i kulturi općenito.

A inspiracija? Odakle mladom autoru inspiracija?

Inspiracija je jedini indikator koji ne možete predvidjeti u umjetničkom stvaralaštvu. Svi se teoretičari umjetnosti u jednom slažu: inspiraciju nitko nikad nije mogao odrediti niti definirati. Posebno se to očituje u književnom stvaralaštvu u kojem postoji pobuda ili nagon za inspiraciju. To je ljubav, priroda, smrt drage osobe, stanje ushićenja, itd.. U likovnom je stvaralaštvu inspiracija osjećaj za boju, geometrizacija likovnih elemenata, kompozicija i slično. Umjetnost je područje nesvjesnoga, podsvjesnog dijela bitka gdje čovjek nema dodira sa stvarnošću. Upravo ta spona umjetnost integrira u sva područja socijalizacije ljudskoga bića.

Za kraj što želite poručiti mladim ljudima koji se bave pisanom riječi?

Ustrajte u svojem poslanju. Jedino se upornost, trud, i rad cijene u konačnosti. Posebno bih želio poručiti mladim autorima koji imaju skriveni rukopis u ladicama da obznane svijetu i javnosti vlastiti talent. Na kraju umjetnost mora imati vrijednost. Nažalost u našoj sredini književnost nije dovoljno vrednovana jer se sve gleda manje-više kroz prizmu isplativosti. To je rak rana našega društva. Novac iako je prijeko potreban, nije jedini pokretač umjetnosti.

HERCEGOVINA.info