FOTO/VIDEO  Korida u Bosni: Vlasniku teže kada mu bik izgubi, nego kada uhvati ženu sa švalerom

koji se sastoji od desetak kuća i vikendica - u nedjelju 15. srpnja okupilo se do 40 tisuća ljudi, što je inače slabiji posjet nego inače. Ljudska masa, koja je došla osobnim autima ili organiziranim autobusnim prijevozom, se kretala po maloj visoravni isunjenoj štandovima, velikim šatorima, raznolikom robom te improviziranim grilovima i pečenjarnicama, koji su nudili sve do ćevapa do kuhane goveđe jetre. S mesom idu i rojevi muha koje zuje u blizini, ali su zato odutni hladnjaci ili bilo koja druga naznaka osnovnih higijenskih uvjeta. Čevljanovići će, kao i dolačke kumice, imati velike izazove pred sobom ako BiH ikada uđe u Europsku uniju.

Muzika trešti sa svih strana, i to u izvedbi uživo, zahvaljujući nastupima Refikovih ahbaba, raseme i Ismetovih izvora, Podrinjskim jaranima i, najpoznatijima od svih, Satelitima. Riječ je o svijetu izvorne narodne muzike, dakle ne turbofolka koji je spojio narodnjake i techno, nego žanru u kojem glavnu ulogu igra ponekad skoro pa hiphoperski tekst (jedan hit Satelita se bavi i ulogom Nasera Orića u ratu, koji je predstavljen kao 'heroj a ne zločinac') i šargija, ili neki sličan minimalno melodiozan narodni instrument za proizvodnju zvuka. Ipak, kroz kakofoniju izvorne muzike se vrelim ljetnim zrakom lako probija glas Milenka Srdića, komentatora čevljanovićevske koride i mnogih prije njih, koji okupljenoj masi od desetina tisuća usmjerava pažnju na borbu bikova.

Srdić ujedno predstavlja glavnog MC-ja koride i reklamnog agenta, jer u svoje verbalno praćenje borbi bikova redovito ubacuje preporuke za shopping i usluge (stanoviti autolimar Meho, koji je 'dobar čovjek', ali i informiranje 'o akciji dinja tu odmah pored našeg kamiona, jedna marka komad')), traži aplauz za generalnog sponzora Sarajevsku pivaru, te agitira za načelnika općine Ilijaš Nusreta Mašića, 'koji je tu među narodom'. 'Valjda će mu to biti dovoljno za još jedan mandat!', uzvikuje Srdić, dok se iz raje čuje nekoliko simultanih 'neće!' i prigodan smijeh. Kada je pak riječ o dočaravanju atmosfere koja prati borbe bikova na Čevljanovićima, komentator Srdić je pun navodnih citata ('Rekao mi je jedan vlasnik da mu je teže kad bik izgubi nego kad uhvati ženu sa švalerom!), političkih poruka o pomirenju ('Na koridi u Vlasenici su rekli da je to događaj visokog rizika, ali nitko se nije ružno gledao. Kod nas je običaj da muslimani čestitaju Božić, a katolici i pravoslavci Bajram.), pa sve do konkretnog referiranja na borbe ('Zlatonja ide u rikverc, gdje je tu je.').

Sve to je, u konačnici, tek ukras glavnom događaju, onome što i privlači desetine tisuća ljudi još od 1947. godine na Čevljanoviće, a to su borbe bikova. Brijezonja, Brisko, maks, Lozonja, Brižan, Barun i ostali su prave zvijezde ovog bosanskog teferiča, moćne životinje od 350 do 400 kilograma, koje su spremne za odmjeravanje snaga. Nema sumnje da bi u nekoj zapadnoeuropskoj državi Čevljanoviće pohodili i aktivisti za prava životinja, s ciljem da ih ukinu, no mora se reći da je bosanska korida mnogo manje brutalna od španjolske, na kojoj se bikovi sustavno mrcvare dok ne iskrvare i budu probodeni mačem. Na Čevljanovićima se sukobljavaju dva bika, a gubitnik kraj borbe jednostavno označava svojim bijegom, te krvi uopće nema. Zato itekako ima rovanja livade i dizanja prašine prije prvog uklještavanja rogova i glava, a borbe mogu trajati od dvije minute do više od pola sata. Uostalom, kako je tijekom 35-minutnog odmjeravanja snaga dva naročito uporna mužjaka napomenuo komentator Milenko Srdić, rekord u trajanju drži borba iz 2004., kada su se kod Šipova dva bika naguravala tri sata i pet minuta.

Nakon šest borbi, koje su trajale oko dva sata, došao je red i na finalnu, između nepobijeđenog Barona vlasnika Ante Josipovića iz Visokog, te mlađeg Jablana, koji se jedva dao pobijediti. Dva bika su se prvih nekoliko minuta odmjeravali, da bi onda krenuli u naguravanje glavama, u kojem je Baron u prijelmonom trenutku uspio Jablana podmosti u vrat, te ga onda podići u zrak. Bio je to znam nadmoći starijeg bika, te se mlađi jablan dao u kratak bijeg, čime je borba službeno proglašena gotovom. No, bikovi nisu tako mislili, nego su se nastavili naganjati izvan koride ograđene žicom, što je dovelo do trenutne panike među publikom na toj strani terena. I dok je oko stotinjak ljudi trkom poteglo uzbrdo pred razjarenim bikovima, vlasnici su uspjeli dovesti pod kontrolu nadražene životinje, tako da nije bilo stradalih.

Masa ljudi, u rasponu godina od 7 do 77, se nakon što su borbe bikova završene, raspršila nazad po šatorima s muzikom i pečenim mesom, a pilo se i pivo u velikim količinama, posebice zbog činjenice da je za 24 sata počinjao ramazanski post. Čevljanovići su za mnoge bili posljednja prilika za konzumiranje alkohola nego se prepuste svojim vjerskim obavezama, koje doduše upućuju da se alkohol mora uvijek izbjegavati, a ne samo tijekom posta, koji se onda još završava proslavom Bajrama okupanom u rakiji. Tako je korida u Čevljanovićima završila kasno u nedjelju navečer, narodnom feštom na planini koja u Bosni i hercegovini već ima mitski status.

Čevljanovići su te večeri bili jedna od glavnih vijesti u dnevniku Federalne TV, kao što su i sutra zauzimali naslovnice Dnevnog Avaza i Oslobođenja, glavnih sarajevskih dnevnih listova. Bio je to 'teferič za pamćenje', odnosno 'narodno veselje uz borbu s bikovima', kako glase naslovi. S druge strane, Čevljanovići su i prilika za sitnu zaradu svima onima koji koridu koriste za prodaju svojih proizvoda, pa ako već onima istančanijeg ukusa meso ne izgleda jestivo, može se naći zato odličan planinski med.

Ujedno su Čevljanovići i mjesto međunacionalnog pomirenja, jer u borbama sudjeluju bikovi, doslovno, Ante, Steve i Pašage, i svi se međusobno odnose s najvećim uvažavanjem. Zapravo, teško je zamisliti 40 tisuća navijača kako na istoj lokaciji provode cijeli dan bez ijednog fizičkog incidenta, a kamoli masovne tuče. Toga na Čevljanovićima uopće nema, nego se druži, igra kolo, opija, pjeva, trguje i navija za bikove u dinamičnoj ali nenasilnoj atmosferi suživota kakav je nekad u Bosni i Hercegovini postojao.

Izvor: tportal.hr