'Kiropraktičar Ante Pavlović je prvi doktur koji je otkrio da mi jaja, da prostiš, nisu centrirana'

Pritvoren je u Karlovcu, pa pušten, pa opet pritvoren zbog optužbe da je zlostavljao 12-godišnjeg dječaka tako što ga je "vrijeđao, ponižavao, prijetio mu, udarao bičem po stražnjici i licu tražeći da se dječak skine pred svima i pokaže spolovilo". Dječak je plakao i molio oca za pomoć, a "doktor" Ante je sve to snimao i objavio na YouTubeu.

O Anti Pavloviću pisao sam u ljeto 1992. godine u Slobodnoj. Tada se iz Amerike vratio taj samozvani doktor kiropraktike, pa otvorio "ordinaciju" u mome rodnom selu Crvenice kraj Tomislavgrada, obznanivši puku da centriranjem liječi sve bolesti. Onako visok, zgodan, uz to majstor borilačkih sportova odjeven u crni talar, odmah je privukao pozornost.

Uzalud je župnik fra Vlado Buntić na misama upozoravao župljane da je riječ o čudaku i varalici kojega poznaje iz školskih dana s bogoslovije. Redovi pred Antinom "ordinacijom" ispred Matine pojate su postajali sve duži. Prvo su počeli dolaziti seljani, pa Duvnjaci iz drugih sela, pa pacijenti iz čitave Hercegovine i Dalmacije.

Meni je dotur Ante valja zlata

Nije naplaćivao svoje usluge, osim dobrovoljnih priloga, ali je pacijentima oduzimao prstenove, lančiće i svu zlatninu jer je, po njegovu mišljenju, zlato uzrok svih bolesti. Sjećam se da je gastarbajterskom umirovljeniku Iki oduzeo pozlaćene naočale uvjerivši ga da bolje vidi bez njih.

Na povratku kući Iko je pao s podzide u guvno, pa sve do smrti se liječio ceretima. Dvije babe je nagovorio da se moraju ošišati na golo te baciti šudare s glave, na što ih nisu mogli nagovoriti ni fratri, ni sinovi i kćeri, ni nova moda iz Njemačke.

Zaista ih je bilo smiješno vidjeti kako im se, poput lustera, svijetle ošišane glave kada jutri izgone krave na pašu, pa pričaju da im je glava "lašnja" otkad ih je doktor ošišao i centrirao.

Prije centriranja dida Joke, doktor Ante ga je upitao: "Dide, kad si zadnji put masturbirao?" Kada su Joki razoputili što je masturbiranje, on se tako jako zasmijao da se zagrcnuo od smijeha, a krv mu navrnula u lice. I tako je umro, ugušio se od smijeha. Ukućani su mu kasnije pokušali sklopiti usta, ali nisu uspjeli, pa je u selu ostala priča da veseliji mrtvac nije otišao na groblje od pokojnog Joke.

- Nemoj ti meni protiv doktura Ante - govorio mi je tada rodijak Guto.

- Meni je valja zlata. On je prvi doktur koji mi je otkrio da mi jaja, da prostiš, nisu centrirana. Vidim i ja, livo jaje niže od desnog. Nije to mene bolilo, ali grdno vidit. I za tri centriranja dotra mi je jaja u vaservagu. Sad su u liver ka njemački zid.

- Ja svoja ne centriram, bogarca ti poljubim - govorio mi je tada Rodijak Ćipa.

- Jedno jaje svakako mora bit niže, tako je u živine, tako i kod ljudi.

To mi je reka doktor Stipe. Nakon moga teksta o centriranju jaja, tadašnje civilne i vojne vlasti Tomislavgrada su zabranile Anti Pavloviću pružanje medicinskih usluga u Općini.

Pa se on preselio u Imotski gdje je otvorio "ordinaciju". Nakon svega Ante je u jednoj TV emisiji kazao kako u svome stanu drži moju uvećanu fotografiju preko koje piše: WANTED. I kazao kako će profesionalnom ubojici platiti sto tisuća maraka da me likvidira.

Preko "Slobodne" sam mu tada poručio da ne treba tražiti profesionalnog ubojicu, jer sam u to ratno vrijeme bio spreman sam sebe ubiti za tolike novce. Malo mi je to sličilo na ratno profiterstvo.

To da se ubijem za sto tisuća maraka, dok momci ginu na bojištima bez naknade. Preživio sam rat, ali poručujem Anti da moja ponuda i danas vrijedi. Ubit ću se za ratnu cijenu, da bude sve po zakonu. Sto tisuća maraka i ni veniga niže. Koja otpremnina za necentrirana i stara novinara u ova teška vremena?!

Petar Miloš

slobodnadalmacija.hr