Zanimljivo

Katarina Zovko Ištuk: Vojniku kojeg više nema

branitelji, hv, HVO, HVO, Mostar, Hrvatska, Europska unija, dan neovisnosti, branitelji, registar branitelja, reakcije, branitelji, Hrvatska, pismo tati, otac, domovinski rat, pismo, svjedočanstvo, branitelj, pismo tati, Hrvatska, pismo tati, Hrvatska, Hercegovina, pismo, Hrvatski branitelj, Zoran Milanović, pismo tati, Hrvatska, Hercegovina, branitelji, Hrvatska, pismo tati, pismo mrtvom ocu, pismo, progon, hrvatski branitelji, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, BIH, branitelj, pismo, prosvjedi, branitelji, Hrvatska, tajkuni, pismo mrtvom ocu, pismo mrtvom ocu, pismo tati, branitelj, zemlja, pismo, pismo mrtvom ocu, poplave, pomoć, Buna, spomenik, Mostar, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, Hercegovina, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, BIH, pismo tati, branitelj, Čapljina, Hrvatska zemlja, tužba, dokaz, Marina Radoš, Hrvatska zemlja, akcija oluja, Hrvatska, knin, hrvatski branitelji, gardijske brigade, pismo mrtvom ocu, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, homoseksualci, pismo mrtvom ocu, BIH, Hrvatska zemlja, pismo mrtvom ocu, Hr
VOJNIKU KOJEG VIŠE NEMA

Podijelio si svoju ljubav na dvi jednake strane,
jedna je bila za slobodu, a druga samo zame.
Hrabro te povelo u rat, to tvoje srce snažno,
da sretno živimo u slobodi, to ti je bilo važno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ni slutiti nismo mogli, što nam ta zla sudba sprema,
da ću ti pisati stihove, a tebe više nema.
Bolan je svaki moj uzdah i sve me to mnogo peče,
sa suzom u oku liježem, ja plačem svako veče.

Nedostaješ mi svakoga dana, nedostaješ sve više,
pa kažem svome srcu: Ne jecaj, molim te kucaj tiše.
Očekujem svakoga jutra, onaj tvoj zagrljaj dragi
i da me opet budi, tvoj poljubac nježni i blagi.

Neka su prokleti svi ratovi i oni što ih vode,
zašta si morao životom platit, ovaj mali komad slobode,
vječno ćeš živjeti u mom srcu, bit ćeš uvijek dio mene
i moje sreće,
kad su mi uzeli tebe, ovo im ne dam, ovo mi uzeti neće.

Sada mi tvoja zvijezda s neba sija svake noći,
dok tiho slušam našu najdražu pjesmu
i nadam se da ćeš mi doći.
Tada me obuzme tuga i grli noćna tama,
i tako svake noći zaspim uplakana i sama.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
21. 08. 2018.

Katarina Zovko Ištuk
Vezani članci
Najnovije
Vezani članci