Katarina Zovko Ištuk: Tako blizu, a tako daleko
Noćas mi se ne spava,
ni san mi nije prijatelj više
more suza umiva mi lice,
ko val na pučini, ko jesenje kiše.
Znam da si i ti budan sada,
da misli tvoje prema meni kreću,
o crna noći, zašto nas kažnjavaš,
braniš ovu ljubav, kradeš našu sreću.
Sablasna tišina po bespućima luta,
i ona stalno od nas nešto krije,
što pate naša zaljubljena srca,
tišini uopće sada važno nije.
I svaka noć je ista kao ova
i svako svitanje uvijek isto boli,
tako je blizu, a tako daleko,
onaj koga volim i tko mene voli.
Dokle će ovo da bude tako,
dokle će misli lutati noću,
dal postoji nada da budemo skupa,
il smo osuđeni na vječitu samoću.
Katarina Zovko Ištuk
30. 06. 2018.