Katarina Zovko Ištuk: Ne odlazi dragi sine

Zar ćeš i ti sine poći preko grane,
napustiti ovu zemlju i sve sretne dane,
tvoj je otac sine nije napustio,
branio je hrabro, za nju krv prolio.

Nemoj sine kad te molim, ovo napustiti,
pa zar želiš na ognjištu vatru ugasiti,
kad skončaju roditelji i zatvore oči,
tko će nama na ispraćaj, drago dijete doći.

Ne dozvoli ruže, korov da zamjeni,,
da jutrima ne gledam, taj tvoj pogled sneni,
ne dozvooli da te mame svjetla, tuđeg velegrada,
golgotu smo ovdje prošli i sretni smo sada.

U tuđemu svijetu, nemoj tražit sreće,
grobovi ti pradjedova, to oprostit neće,
vijekovima ovo blago, oni su nam branili,
nisu dali da ga otmu, neki ljudi zli.

Zar da tvoje dvorište tuđa čizma gazi,
nemoj da nam do tog dođe, na to dobro pazi,
da po noći ne čekam ni tebe ni brata,
pa kome će majka djeco, otvarati vrata.

Rodila vas iz ljubavi, na ovom kamenu,
ne nosite sada sve, kao uspomenu,
ostanite djeco moja kraj svoga ognjišta,
niste gladni, goli, bosi, ne fali vam ništa.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
MOSTAR 20. 01. 2019.