FOTO  Iskustva studentice iz Mostara na praksi u Beogradu

Monika je također jedna od osoba koja iza sebe ima iskustvo AIESEC volonterske prakse. Svoju praksu je provela u Beogradu na klinici dr.Selaković gdje je dobila iskustvo rada s djecama s posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju, praćena stručnjacima iz te oblasti. Što ona kaže o tom iskustvu pročitajte u nastavku:

1.Što si naučila na praksi?
Engleski ! Ponajprije sam naučila koliko je posvećenost i ljubav u radu s djecom neophodna. Naučila sam da ni u jednom trenutku nemamo pravo odustati ni od jednog djeteta, ma kakve probleme i teškoće imalo. Važno je uhvatiti se u koštac, dati sve od sebe i vjerovati da dijete ispred vas to može. Isto tako je neophodna vjera u sebe i svoje mogućnosti.

2.Kako si se odlučila da ideš na praksu?
Odluka je došla spontano. Kada sam pročitala što bi trebala raditi na praksi i čime se Klinika dr. Selaković bavi jednostavno sam odlučila pokušati i prijavila se.

3.Što se promijenilo u tvome životu nakon prakse?
Moji životni ciljevi.

4.Kako bi potakla druge ljude na isti korak?
Smatram da odlaskom na praksu nemaju što izgubiti, a puno toga će dobiti. Osim što bi praksa kao takva mogla biti dobra priprema za njihovu profesionalnu karijeru, upoznati će druge ljude, njihove kulture, poglede na život i samim time proširiti prijateljstva i svoje vidike.

5.Kako je to iskustvo utjecalo na tebe kao osobu?
Ova praksa mi je dala vjetar u leđa i možda zvuči kao kliše, ali osjećam da je nebo granica, da mogu očekivat od života puno više nego što sam do sada mislila.

6.Što si radilia na praksi i koliko misliš da je to važno za praksu?
Na praksi sam radila s djecom s teškoćama u razvoju kao asistent terapeutima (za koje imam samo rječi hvale). Prisustvovala sam individualnim tretmanima- logopedskim i defektološkim, kao i psihološkim seansama.
Oduvjek sam smatrala da ću se po završetku studija posvetiti radu s djecom, nakon ovog iskustva odustajem od te namjere. Ovo nije bio moj prvi susret s djecom s teškocama u razvoju ali me cjelokupno iskustvo navelo na zaokret u mom prvobitnom planu.

7.Bili htjela ponovno ići na praksu?
Već razmatram opcije za sljedece ljeto, tako da.. Da! :)

8. Kome bi preporučila ovakve prakse?

Svima koji žele neku promjenu u životu.
9.Ispričaj nam neku smiješnu situaciju s prakse?

Imala sam sreću da sam sa cimericama kliknula na prvu, tako da je cijelo vrijeme boravkabilo ispunjeno smjehom i dobrim raspoloženjem. Smiješne situacije su ponajviše bile vezane za patološki strah od insekata jedne od nas, borbe s vodom koja curi iz tuš kabine, mojim pretvaranjem da sam stranac dok se one muče sa pokušajem da dobiju informacije od lokalnog stanovništva, padanjem, ustajanjem i spavanjem u troli.
10.Ispričaj nam nešto za što smatraš da bi i druge motiviralo da idu na praksu?

Što bi motivirala i druge, pa... Mozda riječi srpskog književnika Bore Kapetanovića: "Ne vidim brži put do sreće od jutarnje kave u nepoznatom gradu. Tamo gde ne znaš nikoga prije ćeš upoznati sebe."

Za sve dodatne informacije o AIESEC volonterskim praksama, ali i stručnim praksama posjetite njihovu Facebook stranicu, AIESEC Mostar.