HKZ TROPLET obilježava međunarodni Dan kravate

... izrađen od svile ili nekog drugog platna. Kravata, smatra se izvornim hrvatskim proizvodom, raširila se Europom u 17. stoljeću posredstvom hrvatskih vojnika u Tridesetogodišnjem ratu, na kojima je postala prepoznatljiv modni detalj. Među prvima su je prihvatili Francuzi, pa u njihov jezik dolazi pod nazivom cravate, a kasnije i u druge europske jezike pod sličnim nazivima. Riječ kravata dolazi od francuske riječi "croata".

Od 18. listopada 2003. godine obilježava se Dan kravate. Tada je u Puli izvedena autorska instalacija Marijana Bušića Kravata oko Arene, koju su prikazivale i neke svjetske televizijske postaje i na taj način vidjelo ju je više od milijardu ljudi. HKZ Troplet je i ove godine u Mostaru obilježava Međunarodni dan kravate. U obilježavanju su sudjelovali:

Kraljica Katarina
Kraljica Katarina rođena je u Blagaju pored Mostara 1425. od Jelene Balšić i Stjepana Kosače, žena hrvatskog kralja i bana u Bosni Stjepana Tomaša Kotromanića.

Stolovali su u kraljevskom gradu Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske. Kralj Stjepan Tomaš umire 1461., a nasljeđuje ga njegov sin iz prethodnog braka Stjepan Tomašević. Kraljici Katarini je dan naslov kraljice majke i nastavila je živjeti na kraljevskom dvoru. Nakon turskog osvajanja Bosne godine 1463. Kraljica Katarina privremeno se sklanja u ljetnikovac "Kozov Grad" iznad Fojnice. Konjima, po legendi "naopako" potkovanim, sa pratnjom povukla se na Kupres, zatim u Ston pa u Dubrovnik odakle odlazi u Rim. Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478., godine u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u bazilici Santa Maria in Aracoeli u Rimu.

Ilija Jakovljević
Ilija Jakovljević (Mostar 21. listopada 1898. - Zagreb 28. listopada 1948.) (zatvor Glavnjača u Beogradu??) bio je hrvatski književnik, odvjetnik i novinar iz BiH.

Između dva rata bavio se novinarstvom te pisao književne kritike, pjesme i pripovijetke, a od 1940. godine bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika. Bio je hrvatski intelektualac kršćanskog svjetonazora a kad je Ante Pavelić došao na vlast predložio je Iliji (kao eminentnom hrvatskom intelektualcu) da se pridruži ustaškoj vladi - što je ovaj odbio i time je kasnije dospio u logor u Staroj Gradiški. Zbog prijetnje ponovnog uhićenja od ustaške vlasti 21. rujna 1944. godine odlazi u partizane. Nakon Drugog svjetskog rata ponovno otvara odvjetničku pisarnicu u Zagrebu. Taj čovjek koji je za sebe govorio da ga nikad nije "privlačila aureola mučeništva" ostao je principijelan pa ga nova vlast zbog kršćanskog svjetonazora ubrzo opet šalje u zatvor - gdje je 1948. godine navodno počinio samoubojstvo.

Nobelovac Ivo Andrić
Ivo Andrić (Travnik, 9. listopada 1892. - Beograd, 13. ožujka 1975.), pjesnik, prozaik, književnik i diplomat iz Bosne i Hercegovine, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine.

Ivo se je Andrić rodio u hrvatskoj obitelji Antuna Andrića, sudskoga podvornika i Katarine Pejić. U dobi od dvije godine ostaje bez oca i uskoro se s majkom seli u Višegrad kod očeve sestre Ane. Nakon završene osnovne škole upisuje sarajevsku Veliku gimnaziju. Dobivši stipendiju hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva „Napredak", Andrić 1912. godine započinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Kasnije studira u Beču i Krakovu. Drugi svjetski rat proveo je povučeno u Beogradu, a poslije, 1946. godine bio je prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije. Napisao je mnoštvo književnih djela a Ivo je Andrić u svijetu uglavnom poznat po svoja dva romana, «Na Drini ćuprija» i «Travnička hronika». Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Nobelovac Vladimir Prelog
Vladimir Prelog (Sarajevo, 23. srpnja 1906. - Zürich, 7. siječnja 1998.), bio je hrvatski i švicarski kemičar. Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1975. godine.

Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu 1906. godine od oca Milana i majke Marije. U rodnom Sarajevu pohađao je pučku školu, a nakon razvoda roditelja 1915. godine s ocem dolazi u Hrvatsku. Pučku školu završio je u Zagrebu, gdje je počeo pohađati i realnu gimnaziju. Odlazi na studij kemije u Prag, gdje je na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničke visoke škole diplomirao 1928., a doktorirao 1929. godine. U Zagrebu je predavao organsku kemiju na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu a 1941. godine na poziv Lavoslava Ružičke odlazi u Švicarsku. Godine 1975. je dobio Nobelove nagrade za kemiju, za radove na području organskih prirodnih spojeva i stereokemije.

Antun Branko Šimić
Antun Branko Šimić (Drinovci kod Gruda, 18. studenoga 1898. - Zagreb, 2. svibnja 1925.), bio je hrvatski pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj.

Pučku školu pohađa u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završava u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj Donjogradskoj klasičnoj gimnaziji. Šimić bijaše pjesnikom izrazite težnje da zgusnutim, škrtim stihom intenzivira doživljaj svijeta. Takav je bio i kao esejist i kritik: volio je strogi red, čuvao se razlivenosti i praznine. Umro je od tuberkuloze pluća, u dvadeset i sedmoj godini, u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Bruce Lee
Bruce Lee (San Francisco, 27. studenoga 1940. - Hong Kong, 20. srpnja 1973.), bio je hongkonško-američki glumac i majstor borilačkih vještina, koji je razvio sistem borilačke vještine, odnosno koncept samoobrane "Jeet Kune Do".

Iako je od tragične i misteriozne smrti Brucea Leeja prošlo već 40 godina, njegovi filmovi se i danas prikazuju, a on je i dalje ikona popularne kulture, nadahnuće ne samo mnogobrojnim mladima, nego i filmašima, reperima, dizajnerima...

Aleksa Šantić
Aleksa Šantić (Mostar, 27. svibnja 1868. - Mostar, 2. veljače 1924.) bio je bosanskohercegovački pjesnik i akademik srpske nacionalnosti.

Aleksa Šantić rođen je u Mostaru u trgovačkoj obitelji. Gotovo cijeli život proveo je u rodnom gradu. Kroz neko vrijeme postaje jedan od glavnih utemeljitelja kulturnog pokreta u Mostaru i borbe protiv austrougarske okupacije. Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se period od 1904. do 1912. Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea. Umro je 2. veljače 1924. u Mostaru od tuberkuloze.

Izvor: Wikipedia