Dirljiva priča koja će vam vjerojatno izmamiti suze u očima stiže iz Hrvatske

Dirljiva priča koja će vam vjerojatno izmamiti suze u očima stiže sa sjevera Hrvatske. Slučajni susret pokraj parkirnog automata natjerao je Čakovčanina Deana Posavca da danima traga za dječakom koji mu je uljepšao dan. Ponovni susret zbio se pred kamerama emisije Provjereno Nove TV.

Posavec je ispričao kako je to bio dan koji će pamtiti cijeli svoj život. Kada je došao do automata kako bi platio parking u jednoj od varaždinskih gradskih garaža, prišao mu je dječak s ispruženom rukom.

"Svakodnevno dolaze prositi i znam kako im je. Taj dječak Rom, visine 120 cm, crn kao Romi onako, u ruci drži nekoliko lipa i kaže 'striček dajte mi nešto'", priča Posavec.

Nikada ih, kaže, ne odbija. Kad ima - da im koju kunu, ali toga dana na parkirnom je automatu, nakon što je u njega ubacio četiri kune, pisalo 'nedovoljno sredstava'. Nedostajala mu je još kuna da plati svojih sat vremena parkinga.

https://www.youtube.com/watch?v=Aa3--OLrFKY

"Ja njemu velim 'još ćeš ti meni morati posuditi' i on me gleda i stoji dalje, inače kad im to veliš - odu", priča Posavec. Nastavio je kopati po džepovima, ne mareći za dječaka, a onda se dogodila malena gesta vrijedna divljenja.

"Mali još stoji, ruku stavi u džep, gleda u mene i smije se", objašnjava Posavec.

Potez koji ga je ostavio u potpunom čudu.

"On je ostao tu i dao je meni tu kunu sretniji nego da sam ja njemu dao. Vidjelo mu se u očima, u licu, da je on sretan jer meni sad može pomoći. Moja kćerka je bila iza, gleda i ona isto, ja nju, ona mene, ne možemo vjerovati da je to istina", u nevjerici je nastavio pričati Posavec.

Na kraju je iz svoje torbe Deanova kći izvadila novac, platila parking, a dječaku su dali par preostalih kovanica.

"Zahvalio se. Ja njega zagrlim, rekoh 'ja moram tebi hvala reći' i rekoh 'neću te zaboraviti nikada'. Evo i sad teško gutam dok to govorim. Jednostavno zbog te njegove reakcije", dodaje Posavec.

Dječak je otišao dalje, a da se Dean i njegova kći nisu ni snašli. Kući su se vraćali pod dojmom u potpunoj tišini, a o svemu što se dogodilo iste je večeri napisao status na društvenim mrežama. A on je u svega par dana postao viralan.

"Zagrlio sam ga jednom rukom onako preko ramena i na rubu suza i rekao mu ni ne zna što, ali pamtit ću ga cijeli život. I ja i kći koja se rasplakala i cijeli dan svima pričala o tome. Daj Bože da priča cijeli život. On mi je davao svoju jedinu isprošenu kunu, o Bože...", napisao je.

"Pitam se koliko bi ljudi to bilo spremno učiniti, starih ljudi, ljudi i koji su dobrostojeći - da ima zadnju kunu, bi li ti je dao? Ne vjerujem da od sto bi jedan... mali je to učinio s osmijehom", objašnjava Posavec.

I baš zbog toga odlučio ga je potražiti. Iako mu nije znao ni ime, ni odakle je, koliko ima godina. Danima je čekao pored automata ne bi li ga ponovo susreo, a onda je angažirao prijatelje i poznanike.

Za to vrijeme, dječak niti ne sluti kako je odjeknula njegova nesebična gesta. Zove se Kristijan Oršuš, ima 14 godina i živi u Piškorevcu. Pohađa sedmi razred, najviše voli informatiku i ima vrlo jasne planove za budućnost.

"Želim biti vozač, voziti taksi jer mi je to lijepo", objašnjava za Provjereno 14-godišnji Kristijan. Sam si svoj gazda, kaže, i lijepo se voziš cijeli dan.

"Braća mi se zovu Dorijan i Mateo, a sestre su Valentina i Severina. Jedna je umrla, zvala se Štefica. Umrla je kad je bila dva mjeseca", dodaje Kristijan.

Novinari 'Provjerenog' otkrivaju kako Dorijan i Severina već neko vrijeme ne žive s njima, nego su smješteni u udomiteljsku obitelj, a Kristijanova je najveća želja da opet budu svi na okupu.

S mamom, tatom i mlađim bratom i sestrom živi u kući od svega dvije prostorije. - Imamo veš mašinu za odjeću. Krevet, stolice, televizija i imamo hladnjak, navodi Kristijan.

Televizor doduše nekada moraju malo podsjetiti da radi, a jednu emisiju nikako ne propuštaju i gledaju bez treptanja. Ne propuštaju Fazilet i njezine kćeri, seriju koju emitira Nova TV. - Kad je napeto - onda reklama. Znači kad je najnapeto, onda reklama. Onda se malo ljutimo, malo..., kaže. Jer, zapravo ih prekidaju u učenju, a turski, kažu, uopće nije težak. Uči ga i Kristijanov brat Mateo.

Ovako najčešće provode vrijeme, posebno zimi kada je vani hladno i dani su jako kratki. Kristijan kaže da mu je neugodno, umjesto da samo gleda televiziju, rado bi igrao Playstation i vozio bi se biciklom. A svoj nema. Ponekad posudi od prijatelja i po naselju napravi koji krug.

Kristijan ne razumije u potpunosti da ga žele snimati samo zato što je pomogao potpunom strancu i dao mu kunu koju je isprosio. Njemu se to podrazumijeva.

"Treba biti prema drugima dobar i pošten", kaže Kristijan i dodaje kako su i ljudi dobri prema njemu.

Prilikom susreta s Deanom Posavcem Kristijan je bio sretan i pomalo zbunjen. Javljeno mu je da će mu obitelj koju je ostavio u suzama kupiti odjeću i bicikl.

Kakav je suživot s Romima, Dean Posavec jako dobro zna. I sam živi u Pribislavcu, mjestu u kojem je velik broj romskog stanovništa. Problemi su svakodnevni i razumije svoje sugrađane koji zbog toga negoduju.

"Promjene počinju sitnicama. Da jedni druge više primjećujemo, zamjećujemo i pomažemo. Bez obzira da li si Rom, s jednom rukom, jesi li u kolicima, jesi li bijeli, žuti...", objašnjava.