Čudo od otoka - tu skoro svi imaju preko 100 godina

... dulje i zdravije živote nego igdje drugdje. Kreta, Costa Rica, sela na sjeveru Japana i druga mjesta svoju dugovječnost duguju, do sada su tvrdili znanstvenici, genetici, zdravoj i uravnoteženoj prehrani, piše express.hr.

Jedna od takvih oaza je i seoce Tiana u središnjoj Sardiniji, jedno od desetak malih mjesta na talijanskom otoku gdje se živi dulje i zdravije. Iz Tiane je i Antonio Todde, prvi čovjek na svijetu koji je doživio 110 godina, a broj stogodišnjaka je tri puta veći no li u ostatku Italije, s time da je ovo možda jedina regija na svijetu gdje muškarci žive jednako dugo kao i žene.

Na jednog stogodišnjaka u prosjeku inače dođu četiri stogodišnjakinje. No, ispostavlja se kako genetika objašnjava samo 20 do 25 posto 'slučajeva' stogodišnjaka na otoku. Intervjui sa starijim osobama i nova istraživanja pokazuju da jako puno ovisi i o sociološkim i psihološkim faktorima, što se prije nije uzimalo u obzir.

- Obitelj, socijalizacija, druženje i osjećaj pripadanja igraju veliku ulogu u kvaliteti života, koja je pak temelj dugovječnosti. Oni su u centru pažnje, imaju svoje uloge i znaju da su nekome potrebni, a na to naravno dobro 'sjeda' genetika, mediteranska hrana i vjera - kaže pisac Luigi Corda koji je proveo dvije godine skupljajući građu za svoju knjigu i intervjuirajući stanovnike starije od 100 godina. Primjetio je kako su svi začuđujuće zdravi, gotovo ne uzimaju lijekove, te se i dalje bave aktivnostima kojima su se cijeli život tradicionalno bavili.

Rita Tomainu, rođena 1907. godine rekla je kako baš nikada ne gleda televiziju.

Salvatore Spano, rođen 1907., svaki se dan i dalje vozi na svom biciklu.

Maria Satta, 1907. godina, svaki dan jede krumpir i tjesteninu.

Michele Falchi, rođen 1908., najviše, kaže, voli plesati.

Filomena Serreli, rođena 1907., svaki dan pije kozje mlijeko.

A Giovanni Lai, rođen 1906. godine, pohvalio se kako svaki dan pojede lazanje i obvezno popije čašu vina.

- Na jugu, posebno u toj regiji stari ljudi su i dalje centar društva. Za razliku od sjevernih Talijana oni gotovo nikada svoje majke i očeve ne stavljaju u domove za starije, niti ih ignoriraju.

Potporna mreža su obitelji, unuci i susjedi, a onda se još druži, karta, brine o životinjama i zajedno živi - objašnjava psihologinja Maria Chiara Fastame koja napominje i kako je važno znati da je populacija Sardinije, zahvaljujući stoljećima izolacije, genetski vrlo različita od velikog ostatka Europljana, što objašnjava niz endemskih bolesti i boljki.