BBC-jeva redateljica ostala prestravljena nakon zatvorskog intervjua s psihopatama

... kao i utjecaju okoliša na psihopate, ekipa novinara našla se u zatvoru intervjuirajući neke od najjezivijih ljudi na svijetu, prenosi Jutarnji.hr.

BBC-jeva redateljica Rebecca Harrison s asistenticom producenticom i kamermanima zaputila se u Ameriku gdje je proživjela stravično iskustvo, a sada ga je odlučila podijeliti sa svima.

- Državni zatvor u Indiani je golema ustanova u kojoj borave neki od najstrašnijih ubojica, silovatelja i pedofila. Istraživanje jasno pokazuje da nisu svi psihopati kriminalci, no činilo se kao dobro mjesto za započeti.

- Nakon četiri mjeseca pregovora s upravom kako bi osigurali ulaz, napokon je stigao dan kada će naša ekipa upoznati četvoricu zatvorenika.

- Uveli su nas kraj čuvara, a onda smo prošli pokraj ćelije u kojoj se zatvorenici osuđeni na smrt susreću sa svojim posjetiteljima. Metalna vrata su se otvorila, a mi smo slijedili svog vodiča.

- Napokon smo došli do prostorija za razgovor. U njima nije bilo ništa više nego nekoliko stolica i sigurnosna kamera u jednom kutu.

- U tom trenutku shvatili samo da zatvorenici koje ćemo susresti neće biti vezani i da će sjediti samo nekoliko centimetara udaljeni od nas. Naravno, tamo će biti i čuvar koji će nas promatrati s vanjske strane cijelo vrijeme. No kada vam ubojica pruži ruku, čini se kao da je čuvar jako daleko, a ne s vanjske strane prostorije.

- Naši ispitanici bili su svih godina. Sve ih je izabrao zatvorski psihijatar i bili su idealni kandidati, no nijedan od njih nije službeno bio deklariran kao psihopat.

- U danima i tjednima koji su uslijedili pokušali smo pojedinačno donijeti zaključak o tome jesu li ti muškarci zaista psihopati.

Možda najstrašniji i najzanimljiviji od njih, priča Harrison, bio je 17-godišnji Robert koji je pokušao pobjeći iz zatvora za maloljetnike. U borbi za slobodu, napao je policajca i ostavio ga teško ozlijeđenog s trajnim ozljedama mozga.

Njegov zločin bio je daleko lakši od zločina koje su počinili ostali intervjuirani muškarci.

- Većina ih je priznala da su silovatelji, ubojice, nekrofili i pedofili. No Robert je bio drugačiji. Bio je svježe obrijan, lijepo je govorio, bio je iznimno pametan i ljubazan. Kako li je samo završio ovdje? - pitala se Harrison.

- Sjedila sam samo nekoliko koraka od njega, vjerojatno bi morala biti preplašenija nego što sam prvotno bila. No pridobio me svojim šarmom. Pričali smo o knjigama koje je čitao (njegovo znanje i termini bili su gotovo enciklopedijski), o ljubavi prema baki i djedu, njegovoj vojnoj karijeri.

- Negdje na sredini intervjua postala sam svjesna koliko je ovaj muškarac opasan. S uživanjem je počeo pričati o svojoj žrtvi. 'Stražnja strana tvog vrata je najslabiji dio na tijelu pa sam ga tamo udario', opisao je. A potom je ustvrdio kako može 'svakoga pročitati'. Kazao je kako je sposoban analizirati 'čitav dan osobe obzirom na to što nose i kako sjede na kraju dana'.

- Stoga sam se dobrovoljno javila da me procjeni. Je li me mogao pročitati?

- Ne moram vam ni reći kako sam se osjećala kad sam čula njegov odgovor.

- 'Malo ste na rubu... Ja nisam prijetnja. imate na sebi tamne hlače, tamne čizme koje su čvrsto svezane, stoga ste dan počeli odlučno s određenim ciljem... Vaša majica je malo 'opuštenija'. Nije teška boja, kao da govori 'Vidjet ću gdje će me dan odvesti' ili 'Napravit ću to no vidjet ćemo kako će proći'.

- Nisam disala čitavo vrijeme. Shvatila sam da me cijelo vrijeme promatrao i obraćao pažnju. I to pomno. Kad sam ga na kraju upitala misli li za sebe da je psihopat, odgovorio mi je: 'Narcis možda, ali psihopat ne'.

- I s obzirom na to da američki sustav ne može sam postaviti dijagnozu zatvoreniku, nikad neću biti sigurna. No znam što sam u tom trenutku pomislila - zaključila je Harrison.