Zašto su njemački modeli ograničeni na 250 km/h?

... pogotovo uzimajući u obzir da je upravo njihova rodna Njemačka jedna od posljednjih legalnih oaza kad je jurnjava autocestom u pitanju.

"Gentlemen agreement" naziv je dogovora uprava tri vodeća njemačka proizvođača. Sredinom 80-ih shvatili su da ulažu velika financijska sredstva ne bi li svaki njihov model bio što snažniji i brži, a da se to pritom često radi nauštrb sigurnosti.

Složili su se da njihovi automobili, s tadašnjom tehnologijom, ne mogu biti sigurni na brzinama od 300 km/h, a s obzirom na to da vlada nije imala namjeru izglasati zakon o ograničenju brzine na Autobanu, odlučili su sami postaviti granicu na 250 km/h. Taj iznos činio im se istovremeno i dovoljno brzim i dovoljno sigurnim. Time su zapravo svojim kupcima rekli - "Evo Vam automobil, evo Vam i Autoban, jurite koliko želite, ali ne više od 250 km/h".

Dogovor o ograničenju na 250 km/h prvi je primijenio BMW kad je 1987. godine predstavio Seriju 7 E32 s motorom V12. Ubrzo su taj primjer slijedili Audi i Mercedes-Benz, za razliku od Porschea koji je u priopćenju javnosti objasnio da oni proizvode sportske automobile, ulažu u što bolje performanse te zbog toga ne mogu i ne žele da budu dio dogovora.

Posljednjih godina "Gentlemen agreement" pomalo dobiva labavije obrise. Audijeve varijante RS, BMW oznaka M i modeli Mercedes-AMG-a kupcima se nude i u tzv. Performance paketima, koji ograničenje dižu na 280 ili 300 km/h. Sva tri proizvođača slažu se da je u posljednjih 30 godina aktivna i pasivna sigurnost automobila dovoljno napredovala da ograničenje brzine mogu povećati.