Alan Fordov rođendan

Osim u Italiji, svojoj matičnoj zemlji, Alan Ford je najveći uspjeh postigao u socijalističkoj Jugoslaviji. To potvrđuje i internet. Ako su u nekom pretraživaču key words Alan Ford na strip referiraju ponajviše ex-jugoslovenske stranice.

Na pitanje zašto je to tako Lazar Džamić, autor knjige "Cvjećarnica u kući cveća" primjećuje: "Alan Ford je jedan od vrlo reijetkih primjera kako se jedan strani kulturni artefakt ′primi′ u novoj sredini i, što više, postane neodvojivi dio kulturne baštine zemlje primatelja; kulturni ekvivalent voćnog kalemljenja.

Istina je da je Alan Ford u bivšoj YU postao popularniji i značajniji nego i u rodnoj Italiji, dok je u svim ostalim zemljama gde je prevod pokušan ugašen nakon samo nekoliko izdanja. Nikada, na primer, nije preveden na engleski.

Po meni, postoji nekoliko razloga, koje sam u detalje obradio u knjizi. Prvi i najveći je da je naš prirodni oblik mentalnog i društvenog funkcionisanja nadrealna farsa. Ni kapitalizam, ni socijalizam, nego nadrealizam".

Superhik
Alan Ford jest najpoznatiji produkt autorskog tandema koji su sačinjavali crtač Magnus (Roberto Raviolla) i scenarista Max Bunker (Luciano Secchi). Nakon Satanika, Kriminala te MaxMagnusa (posljednji je izlazio i u Jugoslaviji, ministar financija bio je prethodna inkarnacija Boba Rocka - u pitanju je inače Magnusov karikaturalni autoportret) počeli su izdavati i Alan Forda.

Prva epizoda izišla je, ponovimo, u svibnju 1969. kod izdavačke kuće Corno, no strip nije postigao neki veći uspjeh sve do dvadeset šeste epizode, epizode koja se zvala Superhik. Svi koje se nazivaju alanfordovcima poznaju ovu antitezu Robin Hooda koji krade siromašnima da bi dao bogatima i koji ima smrtonosan zadah iz usta. Na kraju će se ispostaviti da je Superhik ustvari bivši smetlar koji je zamrzio siromašne jer su mu zagoračavali život bacajući smeće van predviđenih kanti: kakav kvaziekološki antiklimaks.

Sa Superhikom odlazi i Magnus. Posljednja epizoda koju je on nacrtao bit će Odlazak Superhika. Nakon toga crtanje će preuzeti Paolo Piffareiro. Magnus će se vratiti samo jedanput u epizodi Hik Hik Hura (kao što se Sean Connery jednokratno vratio sagi o agentu 007 u filmu Dijamanti su vječni), epizodi u kojoj se legendarni Broj 1 vraća iz mrtvih.

Ekipa
Ne spominjem slučajno Sean Connerija. Kritičari su Alan Forda, junaka koji je imenovao strip, smatrali ujedno parodijom Jamesa Bonda i čaplinovskim likom. Ovaj plavokosi naivko i nespretni ženskar u prvoj epizodi živi u nekom golubarniku na vrhu oblakodera i posljednji se pridružuje znamenitoj grupi TNT sa sjedištem u sirotinjskoj cvjećarnici na njujorškoj petoj aveniji.

Bob Rock, niski nosonja u šerlokholmsovskom kostimu, parodira slavnog detektiva iz Baker Streeta i Cyrana de Bergeraca. Sir Oliver, plemić i nepravizeđeni kleptoman, jest vječni suradnik trgovca Binga čiji je brat u zatvoru (Halo Bing, kako brat...).

Grunf je karikatura izumitelja i groteskna karikatura nekadašnjeg njemačkog vojnika u SAD-u: njegovi izumi i natpisi na majicama spadaju u najbolje cake u cijelom stripu (Bolje hrabar uzmak nego kukavička pogibija).

Debeli Šef ili spava ili brine o svom mezimcu - zamorcu Skvikiju. Jeremija je bolestan, a preziva se Lešina. Broj Jedan, škrtac u invalidskim kolicima, jest vođa grupe i siva eminencija cjelokupne svjetske povijesti. Star je valjda nekoliko tisuća godina. U epizodi Priče Broja 1 prikazan je njegov utjecaj na različite događaje u povijesti: od bitke na Termopilima do Trafalgara (Znaš, Leonida, ja jesam star, ali...). Tu je i životinjska logistika: papagaj Klodovik, pas Nosonja i mačak Pruddy.

Značaj prevoda
Grupa TNT ima podružnicu u Los Angelesu koju sačinjavaju bivši kriminalac Veliki Cezar, tri Bobova brata blizanca - također bivši kriminalci (Tim, Tom i Tumb) te genijalni izumitelj Lamp. Također surađuju sa Ministarstvom za rude i gubljenje vremena koje vodi general War. Inspektor Brok, tri gradska oca (s licima prasaca), špijunka Margot i mnogi drugi spadaju među nezaboravne epizodiste.

Za popularnost Alan Forda kod nas najzaslužniji je Nenad Brixy. On je preveo sve epizode zlatnog doba Alan Forda i preveo ih je kongenijalno. Ovako Brixyjev doprinos opisuje Lazar Džamić, autor knjige "Cvjećarnica u kući cveća" o femomenu Alan Forda:

"Jezik je na našim prostorima važniji od putovnice. I rat je kod nas počeo gramatikom. Jedan od najčešćih odgovora koje sam dobijao na moje pitanje o tome zašto je strip kod nas postao to što nije nigde drugde je ′hrvatski prevod′. Na moje sledeće pitanje ′a šta je to u hrvatskom prevodu što ga je učinilo toliko smješnim i adekvatnim?′ dobijao sam uglavnom tišinu.

Mada nitko za koga znam nije ni video izdanje Alana Forda na originalnom italijanskom, a kamoli da ga je razumeo i bio u stanju da usporedi, činjenica je da je Brixyjev prevod bio ključni element uspjeha. Bilo je to više od prevoda: takav stupanj intervencija se na Zapadu naziva ′transkreacija′, skoro ponovno pisanje dijela na domaćem jeziku.

U knjizi detaljno pišem o tom jeziku, koji nije bio svakodnevni hrvatski-zagrebački jezik jer uopće nema kajkavice, na primer, ali pošto ovde nemamo mjesta za detaljno objašnjenje, evo samo nekoliko ključnih tema: Brixyjev hrvatski je bio smješan i samim Hrvatima jer nije bio svakodnevni nego ceremonijalni, krležijanski, uzvišeni gornjo-gradski hrvatski; hrvatski izgovor je Srbima jezik farse, pa je na taj način fantastično korespondirao sa farsičnom nadrealnom satirom stripa".

Muharem Bazdulj / Oslobodjenje.ba