Za nepostojeće igralište dali 19.000 maraka općinskog novca

Pod plaštom brige za djecu, bivša bilećka vlast u posljednje nekoliko godina svoje vladavine napravila je šest igrališta u ovoj općini. Izgradnju su pratile brojne protuzakonitosti i financijske malverzacije, pa je tako novcem građana Bileće plaćeno čak i igralište koje – ne postoji. Za njega je Općina, na čelu sa SNSD-ovim Miljanom Aleksićem, dala skoro 19.000 maraka javnog novca.

"Nadležni su za pravljenje igrališta imali jednostavan recept – gradi se i kada za to ne postoje potrebni dokumenti, natječaji se štimaju i „kroje“ za podobne tvrtke kako kome odgovara, a javni novac završava u džepovima odabranih. Sve to građane je koštalo oko 132.000 maraka s PDV-om", piše Direkt.

Najviše novca u priči o igralištima iz bilećke kase uzelo je Javno poduzeće „Hercegovina putevi“ – čak 92.297 KM s PDV-om. Od toga im je 18.672,50 maraka dato za asfaltiranje nepostojećeg igrališta koje u papirima „smješteno“ u naselje iznad nekadašnje fabrike „Kovnica“.

Međutim, Općina nikada nije isplatila navedeni novac „Hercegovina putevima“. Igralište je fantomsko, ali dugovi, ipak, nisu, pa je ovo poduzeće nedavno odlučilo da tužiti Općinu zbog ovog i drugih dugovanja. Nakon toga, uslijedila je blokada općina računa koja je još na snazi.

Načelnik u službi kršenja zakona

Osim fantomskog, građani Bileće dobili su i igrališta koja, iako su sva izgrađena od 2017. do 2020. godine, već sada izgledaju zapušteno i loše.

Prema „Direktovoj“ računici, igralište u naselju Zlatište koštalo je građane oko 35.000 maraka. Toliko je dato na betonske radove, asfaltiranje i pola ograde. Njenu drugu polovinu financirala je Omladinska banka kroz jedan od svojih malih projekata. Na igralištu je skroman mobilijar, koji nije nabavljen općinskim novcem, a čine ga dva gola i jedan zahrđali stup za koš.

Radove na ovom, ali i na još četiri igrališta, izvodio je „Bostef inženjering“, obiteljska tvrtka firma Popare, tadašnjeg načelnika Odjela za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove u Općini Bileća. Formalna vlasnica „Bostefa“ je njegova supruga Ana, dok je direktor njegov sin Bojan. Gradeći dječja igrališta, Poparina obitelj protuzakonito je uzela 25.576 maraka općinskog novca.

„Prema Zakonu o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave, službenik ne može donositi odluke niti sudjelovati u donošenju odluka koje utječu  na njegov financijski ili drugi interes, kao ni, u ovom slučaju, na financijski ili drugi interes njegove obitelji. Dakle, službenik o kome je riječ se morao izuzeti od odlučivanja i nikako kao načelnik odjela nije mogao sudjelovati u donošenju odluke o davanju poslova tvrtki u vlasništvu svoje žene. Zakon čak propisuje da, ukoliko se utvrdi ovakva nespojivost, onda načelnik općine nakon provredenog postupka za utvrđivanje nespojivosti donosi rješenje o prestanku radnog odnosa službenika“, objašnjava za „Direkt“ Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH.

No, Popara nije dobio otkaz ni zbog ove, niti zbog drugih protuzakonitih radnji u vezi s bilećkim igralištima. Dokumenti do kojih je „Direkt“ došao pokazuju da su dva od šest igrališta (u Zlatištu i kod Vatrogasnog doma) izgrađena nelegalno, dok je jedno legalizirano naknadno. Popara je u svim ovim slučajevima bio nadležan za izdavanje lokacijskih uvjeta bez kojih radovi nisu smjeli početi, ali nije uradio ništa da ih spriječi. Štoviše, poslove na nelegalnim gradilištima obavljala je njegova obiteljska tvrtka.

Sve poslove u vezi s izgradnjom igrališta „Bostef“ je od Općine Bileća dobio putem direktnih pogodbi čime su drugi ponuđači eliminirani u startu. Pritom, Općina je u pogodbama s Poparinom tvrtkom u jednu natječajnu proceduru stavljala poslove koji nisu imali nikakve veze jedni s drugima.

Tako je „Bostef“ jednim natječajem dobio izvođenje radova šalovanja i betoniranja zidova i betonskih ploča za sportsko igralište u naselju Jezerine, za trafostanicu u selu Orah, svlačionice lokalnog stadiona i uređenje stećaka.

Prema riječima Damjana Ožegovića, direktive Europske unije u ovakvim slučajevima nalažu drugačiju praksu.

„Iako se istovrsne nabavke roba, radova i usluga mogu spojiti u jednu natječajnu proceduru čak i onda kada se nužno ne dostavljaju, odnosno ne dobavljaju na istu lokaciju, direktive EU nalažu podjelu ovakve nabavke na lotove kako bi se omogućilo da više ponuđača sudjeluje u postupku, a u prvom redu da se mala i srednja poduzeća, koja po prirodi stvari imaju manje kapacitete, animiraju na sudjelovanje. Veći broj ponuđača znači veći broj ponuda koje po pravilu rezultuju pravičnim nadmetanjem i obaranjem cijene, te dobivanjem najkvalitetnijih roba, radova ili usluga za najmanje javnog novca“, jasan je Ožegović.

Čak i u slučaju malih nabavki, više ponuđača može omogućiti jeftiniju i/ili kvalitetniju nabavku radova.

„Iako je u ovom slučaju nabavka manje vrijednosti provedena direktnim sporazumom, ona se također mogla izdijeliti, jer je Zakonom o javnim nabavkama određeno da ugovorni organ nakon ispitivanja tržišta traži pismeno prijedlog cijene ili ponudu od jednog ili više ponuđača te onda pregovara ili prihvaća cijenu kao uvjet za konačni sporazum. Dakle, umjesto jednog ponuđača za višestruk broj izvršenih radova, moglo se pregovarati s više ponuđača za svaki od radova posebno te time eventualno prikupiti više različitih ponuda i samim tim odabrati najjeftiniju, najkvalitetniju ili oboje“, navodi Ožegović 

Za našu djecu

Koliko se u proteklom periodu u Bileći brinulo o djeci govori i činjenica da u ovoj općini trenutno ne postoji nijedno igralište s toboganima, klackalicama, ljuljaškama i sličnim mobilijarom, koje je napravljeno novcem iz općinske kase.

Ova koja su izgrađena jedva da imaju neki sadržaj i uglavnom izgledaju siromašno i tužno. Kao i sama općina, uostalom.

Jer, drugačije ne može ni izgledati mjesto u kom građani ostaju i bez novca i bez onoga za što su novac dali, a odgovorni samo bez sankcija.