Sud EU je donio pravorijek: Tvrtke mogu zabraniti nošenje marama i drugih vjerskih simbola

Sud Europske unije u utorak je presudio da tvrtka svojim internim pravilima ima pravo zabraniti vidljivo nošenje vjerskih simbola poput islamske marame.

Sud je donio pravorijek u dva slučaja, za jedan u Francuskoj a drugi u Belgiji, u kojima su dvije muslimanke smatrale da su diskriminirane na poslu zbog nošenja muslimanske marame.

‘Interno pravilo tvrtke kojim se zabranjuje vidljivo nošenje svih političkih, filozofskih ili vjerskih simbola na radnom mjestu ne predstavlja izravnu diskriminaciju', navodi Sud.

Nasuprot tomu, takva zabrana može predstavljati neizravnu diskriminaciju ako se utvrdi da naizgled neutralna obveza koju ona predviđa zapravo dovodi u neravnopravan položaj osobe određene vjere ili uvjerenja.

Takva neizravna diskriminacija može biti objektivno opravdana legitimnim ciljem, kao što je poslodavčeva želja da u odnosima sa svojim klijentima slijedi politiku političke, filozofske i vjerske neutralnosti, ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna, dodaje Sud.

Belgijska državljanka Samira Achbita zaposlila se 2003. u poduzeću za pružanje sigurnosnih usluga G4S kao recepcionarka. U trenutku zaposlenja nije nosila maramu, a u poduzeću je postojalo nepisano pravilo koje je zabranjivalo radnicima da na radnom mjestu nose vidljive simbole svojih političkih, filozofskih ili vjerskih uvjerenja.

Tri godine kasnije Samira Achbita je obavijestila svog poslodavca da namjerava tijekom radnog vremena nositi muslimansku maramu. Tvrtka joj je odgovorila da ne može tolerirati nošenje marame jer je vidljivo nošenje političkih, filozofskih ili vjerskih simbola u suprotnosti s politikom neutralnosti na koju se poduzeće obvezalo u kontaktima sa svojim klijentima.

Radničko vijeće tvrtke nakon toga je odobrilo izmjenu unutarnjeg pravilnika u kojem je propisano da je ‘radnicima na radnom mjestu zabranjeno nositi vidljive simbole svojih političkih, filozofskih ili vjerskih uvjerenja odnosno vršenje svih obreda koji iz njih proizlaze".

Kako se zaposlenica nije mirila s tom odlukom, tvrtka joj je otkazala ugovor o radu, a ona je tu odluku osporavala pred belgijskim sudovima, koji su se onda obratili Sudu EU-a.

U drugom, francuskom slučaju, sud je donio mišljenje da klijent nekog poduzeća ne može nametnuti pravilo da ne želi primiti uslugu od žene koje nosi islamsku maramu.

Francuska privatna tvrtka Micropole zaposlila je Asmu Bougnaoui kao projektnu inženjerku na neodređeno vrijeme. I prije nego što je zaposlena, predstavnik Micropolea ju je upozorio da bi nošenje islamske marame moglo predstavljati problem u kontaktima s klijentima. Ona je u to vrijeme nosila običan rubac na glavi.

Nakon toga na poslu je nosila muslimansku maramu. Jedan klijent se požalio, a poduzeće je od nje zatražilo da više ne nosi maramu u skladu s načelom neutralnosti. Ona se tome usprotivila nakon čega je dobila otkaz.

Francuski Kasacijski sud zatražio je od Suda EU-a mišljenje o tome može li se poslodavčeva namjera da vodi računa o klijentovoj želji da njegove usluge više ne pruža zaposlenica koja nosi islamsku maramu za glavu smatrati ‘stvarnim i odlučujućim uvjetom za obavljanje zanimanja"

Sud EU-a u svom mišljenju navodi da je na Kasacijskom sudu da provjeri je li se otkazivanje ugovora Bougnaoui temeljilo na nepoštivanju internog pravila kojim se zabranjuje vidljivo nošenje simbola političkih, filozofskih ili vjerskih uvjerenja. Ako je to slučaj, onda vrijedi odluka koja se odnosi i na slučaj belgijske firme G4S.

S druge strane, u slučaju da se otkazivanje Bougnaoui ne temelji na postojanju takvog internog pravila, trebalo bi odrediti je li poslodavčeva namjera kojom se vodi računa o klijentovim željama da njegove usluge više ne pruža radnica koja nosi islamsku maramu za glavu opravdana u smislu članka 4. stavka 1. Direktive.

Prema njemu države članice mogu propisati da različito postupanje zabranjeno Direktivom ne predstavlja diskriminaciju kada, zbog prirode određenih profesionalnih djelatnosti ili zbog uvjeta u kojima se obavljaju, takva značajka predstavlja stvarni i odlučujući uvjet za obavljanje određenog zanimanja, ako je svrha opravdana, a zahtjev proporcionalan, navodi Sud EU-a.

Hina