Srbija ponovno raspiruje međunacionalnu mržnju

U primjeru Srbije možemo vidjeti kako manipulacija povijesnim činjenicama može dovesti do iskrivljene slike. Žao mi je što su se srpski kolege odlučili za istu retoriku 2014. godine

I nakon dva tjedna suđenja Srbiji za genocid, pred velikim vijećem Međunarodnog suda pravde u Den Haagu (ICJ), glavna zastupnica Hrvatske dr. Vesna Crnić Grotić , u svojim odgovorima iznimno je suzdržana i oprezna, ne otkrivajući strategiju Hrvatske u ovom važnom sporu pred najvišim međunarodnim sudištem, zaduženim za rješavanje sporova između država.

Iza nas su dva važna tjedna za hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid. Vi i vaš tim iznijeli ste glavne argumente naše tužbe, dok je srpska strana iznijela svoju obranu i svoju protutužbu, ne libeći se ni najradikalnijih optužbi, poput one u kojoj je brijunski sastanak usporedila s nacističkom konferencijom na jezeru Wannsee, na kojoj je dogovoreno istrebljenje europskih Židova. Možete li nam, sada kada smo točno na sredini suđenja, dati kratki rezime? Kakva su vaša očekivanja?

- Tako je. Prvoga tjedna usmene rasprave pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu Hrvatska je iznijela argumente svoje tužbe protiv Srbije. Iznijeli smo i pravne i činjenične dokaze kojima Hrvatska nastoji dokazati genocid. Drugi tjedan usmene rasprave slušali smo navode Srbije. Oni su u tom tjednu najprije iznosili odgovor na našu tužbu, a potom svoju protutužbu. Do sada, Srbija nas nije iznenadila ničim, osim vrlo neuobičajeno grubom retorikom koja nije uobičajena pred ovako visokim međunarodnim sudom.

Smatram kako je takva retorika potpuno neprimjerena za ovakav postupak i u ovakvom kontekstu, a valjda nije sporno i da su takve tvrdnje potpuno neutemeljene. Hoće li sada i Hrvatska odgovoriti zaoštravanjem svojih stavova i argumenata?

- Naš je stav od početka ovog postupka nedvosmislen: pred sudom se isključivo koristimo pravnim argumentima, jer cilj ovog postupka nije ponovno raspirivanje međunacionalne mržnje. Naš je cilj sudu predočiti dokaze i argumente, kako bi sud mogao donijeti odluku o tome što se u ovom predmetu dogodilo i je li se genocid u Hrvatskoj dogodio 1991. i 1992. godine, kao što to mi tvrdimo, ili se to dogodilo 1995. godine, kako tvrdi suprotna strana. Takvu odluku moramo prepustiti sudu, a ovakva retorika, čini mi se, više je usmjerena na izbore u Srbiji, nego što ima efekt u sudnici. Pažljivo slušaju

Imate li bilo kakav feedback sudskog vijeća? Možete li išta zaključiti iz njihovih reakcija na izlaganja vašeg i srpskog tima?

- Hrvatski pravni tim vrlo je zadovoljan i zahvalan sucima na postavljenim pitanjima tijekom usmene rasprave. Iz toga možemo zaključiti da suci vrlo pažljivo slušaju usmeno izložene argumente.

Kakvo je raspoloženje u vašem timu? Kako uspijevate uskladiti to prilično raznovrsno društvo, u kojem su vrsni međunarodni pravni stručnjaci i profesori, ali i iskusni odvjetnici i domaći stručnjaci, ljudi koji su godinama uključeni u ovaj proces?

- Atmosfera u timu je odlična! Svi su svjesni svojih zadataka i ostvaruju punu suradnju. Nema razlike između domaćih i stranih članova tima. Puno se radi, no nikome to nije teško.

Čini mi se kako je jedan od ključnih argumenata hrvatske tužbe onaj zloglasni modus operandi po kojem su se odvijali napadi JNA na hrvatska sela i gradove: najprije okruženje i granatiranje do iznemoglosti, a zatim, nakon predaje, ulazak JNA i paravojnih postrojbi, koje provode masovne likvidacije, pljačku i razaranja, nakon čega slijedi protjerivanje preostalih civila. Hoće li to biti dostatno za dokazivanje genocida, obzirom na visoki standard dokazivanja što je postavljen u presudi u sporu Bosne i Hercegovine protiv Srbije?

- Hrvatski pravni tim je iznio takav obrazac ponašanja i podatke o strašnim zločinima koji su se događali 1991. i 1992. godine. Iako smo svjesni presude u predmetu Bosna protiv Srbije, vjerujemo da smo sudu ponudili dovoljno dokaza koji rade razliku između ta dva predmeta. U korist nam idu i utvrđene činjenice u predmetima pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koji je nedvojbeno utvrdio da su zločini počinjeni.

Koliko vam posao otežava činjenica da je isti sud, ICJ, u slučaju BiH vs. Srbija, presudio kako u cijeloj BiH nije bilo genocida, osim u Srebrenici?

- Kao što sam rekla, postoje određene razlike među predmetima. Ovaj sud nije obvezan ranijom presudom u sporu BiH i Srbije, iako će sud voditi računa i o toj presudi, a za drukčiju odluku trebat će i nove argumente. Naravno, konačnu ocjenu dat će sud.

Srpski tim sustavno odriče bilo kakvu vezu srpske države s paravojnim postrojbama koje su odgovorne za najveći broj zločina, uvjeravajući da Beograd nije imao ništa s ratom u Hrvatskoj i s JNA. Čini se da bi to - povezivanje Beograda s onim što se događalo na ratištima u Hrvatskoj - moglo biti presudno za hrvatsku tužbu, zar ne?

- Hrvatska je ponudila dokaze koji potvrđuju vezu između Srbije, JNA i paravojske, a kao što sam već rekla, konačna ocjena je na sudu.
Bez detalja

Srbija u svojoj tužbi naglašava postojanje striktnog zločinačkog plana koji je vodio od Brijunskog sastanka do Oluje, dakle od dogovora do realizacije. Znam da ne možete ovdje iznositi argumente vaše obrane od takvih protuoptužbi prije nego što ih iznesete pred sudskim vijećem, no možete li nam reći u kojim bi se pravcima mogla kretati obrana?

- Na žalost, u ovom trenutku ne mogu vam iznositi detalje ali možete i sami zaključiti u kojem smjeru će ići naši argumenti s obzirom na oslobađajuću presudu generalima Gotovini, Markaču i Čermaku.

Slušajući argumente iz srpske protutužbe, međutim, činilo se kao da smo slušali argumente haškog tužiteljstva u procesu protiv hrvatskih generala, kao da srpska strana želi pred ovim sudom preinačiti oslobađajuću presudu donesenu pred drugim sudom. Znam da odluke ICTY-ja ne obavezuju ICJ, no činjenica da je ICTY u predmetu Oluja već odbacio takvu konstrukciju ipak nije bez značaja, zar ne?

- I mi imamo sličan dojam, no druga strana mora shvatiti pred kojim se sudom nalaze. Ovo nije revizijski sud u odnosu na ICTY, a postupak za Oluju pravomoćno je i konačno okončan. Istekom roka od godine dana nakon pravomoćne presude u kojem je tužiteljstvo moglo zatražiti reviziju postupka taj je postupak gotov. Ili kako bismo mi pravnici rekli: res judicata. Nema drugoga postupka u kojem bi se moglo ponovno preispitivati odluke tog suda.

Naravno da je i za ovaj postupak važno kakva je bila odluka ICTY-ja za Oluju. U presudi za Bosnu ICJ zauzeo je stajalište da su činjenice utvrđene pred ICTY-jem vrlo uvjerljive dokazne snage.

Druga strana neprestance spominje ustaše i Drugi svjetski rat, Jasenovac i NDH, čime kao da se ponavlja obrazac kojeg se dobro sjećamo s kraja osamdesetih i početka devedesetih, kada su se zločini koji su se dogodili u prošlosti izvlačili kao opravdan motiv za osvetu. Može li zločin genocida biti opravdan ranijim genocidom?

- Naravno da ne. U primjeru Srbije možemo vidjeti kako manipulacija povijesnim činjenicama može dovesti do iskrivljene slike, koja za sobom vuče krvave posljedice. Žao mi je što su se srpski kolege odlučili za istu retoriku 2014. godine.
Prve kritike

U Hrvatskoj se čuju i prve kritike na račun vaše strategije. Odvjetnik Željko Olujić u svom osvrtu u Večernjem listu ističe kako je bilo pogrešno odreći se protuispitivanja svjedoka srpske strane. Kako ćete zanijekati neistine u njihovim iskazima?

- Nisam vidjela njegov osvrt. Svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje o strategiji i postupku, no ovo je strategija našeg tima. Kada se pak radi o iskazima svjedoka, postoje i drugi načini za preispitivanje njihove utemeljenosti, odnosno neutemeljenosti. Moramo imati na umu da postoji i pisani dio postupka koji traje skoro 15 godina, a koji se ne vidi na ovoj usmenoj raspravi. Dakle, pronaći ćemo način da osporimo njihove netočne teze.

Pitanje nadležnosti moglo bi biti ključno u ovom sporu. Zbog čega sudsko vijeće taj problem nije riješilo 2008. godine, kada se proglasilo nadležnim za hrvatsku tužbu?

- Sudsko vijeće smatralo je da je za taj dio nadležnosti potrebno ući u meritum spora tako da će tek u ovom postupku odlučiti i o svojoj nadležnosti, zbog čega moramo pričekati konačnu odluku suda.

No što će ostati u hrvatskoj tužbi ako ona bude ograničena samo na razdoblje poslije travnja 1992. godine?

- Istina je da se glavnina naše tužbe odnosi na zločine iz 1991. godine, no puno zločina se dogodilo i nakon 27. travnja 1992. godine.kraj teksta.

novilist.hr