SKORO 600 DANA RATA Rusija u rat šalje preko 300 tisuća novih vojnika, Ukrajina se uzda u volju Zapada

Vojni analitičar Igor Tabak za Jutarnji je dao posljednju analizu trenutačnog stanja na bojnom polju u južnim i istočnim okupiranim dijelovima Ukrajine.

Subota, 30. rujna, ujedno je 584. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Usprkos relativno toplom i suhom vremenu, tijekom zadnjih dana bilo je nešto manje kopnenih djelovanja – ostavljajući dojam da obje strane zapravo prestrojavaju snage pred novi državni blagdan u Ruskoj Federaciji, dan kada se slavi lanjsku aneksiju četiri djelomično okupirane ukrajinske oblasti. Usprkos brojnim zračnim djelovanjima i topničkim duelima, promatranjem bojišta može se zaključiti da su intenzivni sukobi ipak ograničeni.

Prvo i osnovno, s ukrajinske strane vide se nastojanja (1) južno od Orihiva, na glavnom pravcu njihove spore ofenzive. Uz odbijanje niza ruskih protunapada, ondje su ukrajinske snage i nadalje na prilazima ruskim uporištima Novoprokopivka i Verbove, ali bez bitnijeg ulaza u ta dva mala utvrđena mjesta. Na sekundarnom pravcu ukrajinskog napredovanja, (2) južno od Velike Novosilke, ukrajinske snage izgleda i dalje nastoje osloboditi rusko uporište Prijutne (oko 16 km jugozapadno od Velike Novosilke), dok se odbijaju ruski protunapadi oko nedavno oslobođenih sela Staromajorske i Urožajne. Dok pojedini ukrajinski izvori naglašavaju ozbiljno iscrpljivanje ukupnih ruskih snaga na čitavom potezu od tog spoja Donjecke i Zaporiške oblasti pa prema Dnjepru – treba naglasiti da se ipak na tih 150 km bojišnice periodično bilježe jaki ruski protunapadi, od kojih neki i nisu neposredno vezani za područja ukrajinskog napredovanja (recimo, kod Červone, nedaleko Gulapolja).

Uz to, ne prestaju oštre kopnene borbe oko Donjecka – (3) na potezu kod ukrajinskih uporišta Novomihailivka i Marinka, kao i oko 20 km sjeveroistočnije (4) oko Avdiivke – gdje se bilježe pokušaji ruskog osvajanja nedavno izgubljenih položaja oko ruskog uporišta Vodjane (na istok kod Opitne, te na sjever oko malog sela Severne). Zatim se žestoke borbe vode i oko 50 km sjevernije – u okolici okupiranog grada Bahmuta. Dok i dalje traje stabiliziranje nedavno oslobođenih prostora (5) južno od grada (potez Klišćivka-Andriivka), ondje se navodno bilježi i ukrajinski pritisak još ponešto južnije, kod naselja Kurdjumivka, Ozarjanivka i Majorske – tamošnje uzvisine pružaju dobar pregled nad prostorom gdje se na putu prema jugu približavaju trase kanala „Siverski Donjec – Donbas“, te pruge Bahmut-Gorlivka.

Ipak, iz te borbene zone nema vijesti o bitnijim pomacima bojišnice – baš kao ni (6) sjeverozapadno od Bahmuta, gdje se smjenjuju ukrajinski napadi i ruski protunapadi po trasi ceste M03 Slovjansk-Bahmut, u zoni oko 15 km od Bahmuta. Još je manje promjena bojišnice dalje na sjever, u prostoru oko rijeke Siverski Donjec, (7) kod okupiranih gradova Kremina i Svatove. Iako se ustrajno čuje o ukrajinskim nastojanjima primicanju Kremini kroz Serebrjanske šume, malo je tu bitnijih pomaka bojišnice – ostavljajući dojam da se i ondje uz brojna preslagivanja snaga tek očekuju buduće borbe.

Napomenimo da je sjeverni dio te zone (8) oko ukrajinskog uporišta Kupjansk na rijeci Oskil zadnjih dana poprište aktivnijih ruskih zračnih napada, kojima se u kratkom razdoblju nastojalo razoriti barem 4 mosta na rijeci Oskil u zaleđu bojišta – ne bi li se time valjda otežalo ukrajinsku logistiku, te donekle izoliralo tamošnje branitelje od zaleđa prema Harkivu u očekivanju budućih napadnih djelovanja aktivno pristižuće ruske 25. armije.

Ta postrojba koju se zadnjih mjeseci tek postupno opremalo i ustrojavalo u ruskom zaleđu sada je završila rasuta prema fronti – tako da je od te donedavne mobilne rezerve teško očekivati skupno i koherentno šire djelovanje protiv tamošnjih ukrajinskih snaga. Napomenimo da se - prema ukrajinskim izvorima - na sjeveru Donbasa (od Kupjanska do rijeke Siverski Donjec) navodno nalazi oko 110.000 ruskih vojnika, dok ih je kod Bahmuta još oko 50.000. Među njima se navodno organiziraju nove jurišne postrojbe koje bi Ukrajincima trebale oduzeti borbenu inicijativu, a u koje bi se oko Bahmuta trebali uklopiti i određeni ostaci negdašnjeg vojnog poduzeća „Wagner“, petstotinjak ljudi sada pod kontrolom ruskog Ministarstva obrane.

Nažalost, dok se oko Kupjanska po mostovima bilježilo zračne napade borbenih aviona Su-34 i relativno novih raketa Kh-38ML, čitav niz ukrajinskih ciljeva južnije na bojišnici (ali i u njezinoj pozadini), bilježio je bilo teške zračne napade, udare raketa sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve (recimo, centar Slovjanska 26. rujna), ili raketiranja iz teških višecijevnih bacača (Kostjantinivka).

Posebno treba napomenuti i pojačano korištenje vođenih teških zrakoplovnih bombi, kojih je samo u srijedu, 27. rujna, u Hersonskoj oblasti bilo bačeno oko 26 komada (preko 50 komada u tri dana), dok su četiri navođene bombe FAB-500 u četvrtak, 28. rujna, bačene i na malo mjesto Nevske, oko 20 km sjeverozapadno od Kremine. Posebno su zadnjih dana bilježeni i napadi na grad Kostjantinivku, na koju se navođene FAB-500 padale u srijedu 27. i četvrtak 28. rujna, da bi u noći na petak 29. rujna mjesto bilo gađano i raketom sustava S-300. Svi ciljevi su izgleda bili civilni te privatni.

Zračni napadi

Nastavlja se svojevrsna razmjena udara bespilotnim sredstvima, u kojoj je Ukrajina na napade s početka tjedna u srijedu, 27. rujna, uzvratila novim djelovanjem po vojnom aerodromu Čkalovski nedaleko Moskve, kao i po još tamošnjih ciljeva. Naravno, ruski odgovor došao je ubrzo – te se nad Ukrajinom bilježilo pet kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (od čega oboreno njih 3), da bi se već iduće noći zabilježio napad 44 takve letjelice lansirane s juga Rusije (Primorsko-Ahtarsk) i s Krima – od čega ih je navodno bilo srušeno 34.

Ciljevi su opet bili širom središnjih regija Ukrajine i po oblasti Odesa, uz pojedine pogotke razne civilne infrastrukture kod Kirovograda i Mikolajeva. Budući da je ondje već dugo iznimno suho vrijeme, ovakvi (ali i drugi) napadi redovito izazivaju i požare koje onda treba gasiti mimo šteta na infrastrukturi. Treba napomenuti da su ukrajinski izvori navodili da je u četvrtak, 28. rujna, po prvi put u duže vremena takav ruski zračni napad opet pogodio i jednu od ukrajinskih termoelektrana „u južnoj regiji“ – što vjerojatno predstavlja uvod u slična događanja narednih tjedana.

Ukrajina na sve ovo nije ostala dužna – njihove bespilotne letjelice letjele su širom Kurske oblasti u Rusiji (kod nuklearne elektrane Kursk-2, koja je u izgradnji, ali su napadale tamošnje trafostanice), te u oblastima Brijansk i Belgorod. Ta su djelovanja intenzivirana do petka, 29. rujna, kada se iz ruskih izvora čulo o rušenju 11 letjelica iznad oblasti Kaluga i barem još jedne iznad Belgoroda, dok se uz navode o rušenju deset komada iznad Kurska ipak čulo i o tamošnjem uništenju specijaliziranog ruskog radara Kasta-2E (NATO oznaka „Flat Face E”) - modernog sustava specijaliziranog baš za otkrivanje niskoletećih ciljeva u pograničnom području.

Uz sve to, nastavljeni su i raketni napadi po ukrajinskim gradovima, kao i uzvratni udari po pozadini ruske linije bojišta – da bi u noći na 30. rujna s ruske strane s Krima bilo lansirano 40 kamikaza-dronova Shaheed-136/131. Iako ih je navodno uništeno 30, bilježilo se pogodak u Vinici („infrastrukturni objekt“), dok je glavnina ipak ostala usmjerena prema regiji Odesa, gdje je metom opet bila lučka infrastruktura na ukrajinskoj strani Dunava.

Usprkos rumunjskom gomilanju protuzračne obrane prema granici, napadi su opet išli po samoj graničnoj crti, a uz oglašavanje zračne uzbune u rumunjskim pograničnim općinama Tulcea i Galati, rumunjske snage reda i mira pretražuju okolicu Galatija nakon navoda stanovnika o mogućoj eksploziji ruske bespilotne letjelice. Uz to se navodno uočilo i rusko gušenje GPS signala u rumunjskim teritorijalnim vodama, što prema službenim izvorima iz Bukurešta ugrožava i sigurnost plovidbe na Crnome moru.

Ruska posla

Uz vijesti o nastavku redovitog novačenja za rat u Ukrajini (navodno 325 tisuća ljudi od početka godine do 26. rujna), u petak, 29. rujna, Vladimir Putin potpisao je i ukaz o redovitom jesenskom pozivu mladima na služenje vojne obveze. Oko 130 tisuća novaka na svoju bi obuku trebalo krenuti između 1. listopada i 31. prosinca, a riječ je o zadnjoj klasi kojoj je gornja starosna granica 27 godina, budući da je rusko vodstvo 4. kolovoza odlučilo donekle proširiti granice te od iduće godine pozivati ljude i do maksimalno 30. godine života.

Dok se tako rješavaju kadrovski problemi aktualnog ratovanja, treba naglasiti i novine u ruskoj logistici – koje se prvenstveno tiču najava gradnje posebne pruge od Rostova na Donu prema gradovima u okupiranoj Donjeckoj oblasti Ukrajine (Mariupolj, Volovaha, Donjeck). Time bi se u dogledno vrijeme željelo nadomjestiti napadima ugroženu željezničku liniju preko Krimskoga mosta, a ovakvo prometno povezivanje ujedno bi agresorima olakšalo i iskorištavanje mineralnih bogatstava u okupiranim dijelovima Ukrajine.

Uz to, na bojištima se moglo uočiti i pojedina nova borbena sredstva – od nove verzije kamikaza-dronova ZALA Lancet s gotovo udvostručenim dometom (što je ukrajinska strana osjetila po vojnim aerodromima u dubljem zaleđu), pa sve do novih modela kamikaza-drona Shaheed-136/Geranj-2. Upravo su novine uočene kod ovih iznimno često korištenih letjelica u Kijevu 28. rujna predstavljene međunarodnim vojnim izaslanicima – ilustrirajući uočene mjere njihove prilagodbe za masovnu proizvodnju u Ruskoj Federaciji.

No dok Ruska Federacija danas, 30. rujna, po prvi put slavi svoj novi državni praznik „Dan ujedinjenja“ okupiranih oblasti s glavninom agresorske države (a ruski komentatori učestalo primjećuju kako lista takvih oblasti podobnih za ujedinjenje nipošto još nije zaključena) – ne smiruju se ni ruski problemi s osobljem bivšeg vojnog poduzeća „Wagner“.

Pri tome, sastanak kojeg je 29. rujna Putin održao s Andrejem Troševim „Sijedim“ - odavna odabranim „vjernim“ čovjekom iz (preživjelog) vrha „Wagnera“ – tek je vrh sante leda. Dok državni vrh nastoji borce „Wagnera“ nanovo organizirati u nekakve nove „dragovoljačke postrojbe“, sada pod okriljem ruskog Ministarstva obrane – veliko je pitanje koliko će to biti makar i na srednji rok uspješno kad se znaju dubine neslaganja ljudstva te bivše organizacije baš s onima koje se do sada najviše i optuživalo za manipuliranje čitavim tim borbenim sastavom.

Međunarodna arena

Iako se Ruska Federacija povlači iz rada Barentsovog/Euro-Arktičkog vijeća (BEAC), a nije pozvana ni na summit Azijsko-pacifičke gospodarske suradnje (APEC) u SAD sredinom studenog, ta država ipak nije bez saveznika.

Mimo uhićenja ruskih agenata koji su iz Kijeva korigirali rusku vatru po tom gradu prije desetak dana, treba spomenuti i međunarodni sastanak održan u Beču u srijedu 28. rujna.

Na njemu se susrelo pet ministara vanjskih poslova zemalja tzv. „Srednjoeuropske petorke“ („Centralnih 5“ – C5) iz Austrije, Slovačke, Mađarske, Češke i Slovenije – a uz već mnogo puta ponovljene fraze o nužnosti održavanja komunikacije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) s Ruskom Federacijom, nije nedostajalo ni priča o nužnosti mirovnih pregovora (koji u izostanku preokreta na bojištu i dalje idu u korist Rusiji), te lošem utjecaju sankcija – čiju konzekventnu primjenu u EU uvelike blokira baš Mađarska. Dok se Austrija tu i inače (mimo glavnine EU politike) drži neutralno te intenzivno posluje s Moskvom, otvoreno je pitanje stanja u Slovačkoj.

Naime, ta država baš danas ima parlamentarne izbore – na kojima se nasuprot liberalnom bloku (saveznika Ukrajine) nalazi Robert Fico i njegova stranka SMER, kojima je dio politike odustajanje od snažne podrške Ukrajini, budući da se „svijet umorio od Zelenskog“, a „ukrajinski nacisti i fašisti“su isprovocirali ruskog predsjednika Putina da pokrene invaziju.

I taman kada će se to pitanje riješiti – na dnevni red će polagano doći daljnje zaoštravanje stanja u regiji iz Mađarske, države koja je 28. rujna postala prva EU država da zadnjih godina opet akreditira veleposlanika u Bjelorusiji kod tamošnjeg diktatora Lukašenka, a ujedno je i otvoreno nezadovoljna trošenjem EU sredstava za pomoć Ukrajini.

No, dok Bruxelles drži zamrznutima oko 6 milijardi eura za Mađarsku, iz Budimpešte se za studeni najavljuje najveće vojne vježbe od 2015. godine – koje sada više nisu potaknute „migracijskom krizom“ već izazovima „sukoba u susjednoj Ukrajini“.

Dok u Ukrajini tamošnji novi ministar obrane Rustem Umerov tek polagano formira svoj tim na vrhu obrambenog resora, bilježio se i posjet ministara obrane Francuske i Velike Britanije, kojima se na terenu nenajavljeno pridružio i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg.

Razgovorima u Kijevu navodno je dominirala tematika prijenosa proizvodnje za rat najbitnijih vojnih roba u samu Ukrajinu – a treba napomenuti kako je to bila ujedno i javna premijera nama dobro poznatog, a sada novog francuskog veleposlanika u Ukrajini. Naime, u delegaciji francuskog ministra obrane Sebastiena Lecornua bio je i Gaël Veyssière, donedavni veleposlanik Francuske u Republici Hrvatskoj. Dok se pred današnje prvo održavanje „Međunarodnog foruma obrambenih industrija“ u Kijevu navodno spominjalo protuzračne sustave SAMP/T, samohodne haubice Caesar i rakete SCALP-EG, nije jasno jel‘ se toj državi ujedno nudilo i borbene avione Rafale, s čime veleposlanik Veyssière ima velikog iskustva.

Enigme iz SAD-a

Za to vrijeme sama Ukrajina najavljuje kako će se njena ofenziva nastaviti i s dolaskom lošijeg vremena, budući da kiše i blato doduše koče korištenje teške tehnike – ali se većina borbenih djelovanja zadnje vrijeme ionako izvodi pješaštvom koje se kroz ruske fortifikacije probija u malim skupinama, uglavnom pješice.

Nažalost, bitno će veći problem za Ukrajinu biti aktualno političko stanje u Sjedinjenim Državama – koje danas stoje na rubu još jednog zatvaranja državnog sustava (ako se u narednih nekoliko sati, točnije do ponoći, ne donese proračun ili barem privremeno financiranje za narednih mjesec dana).

Taj takozvani „Government shutdown“ rezultat je nedonošenja državnog proračuna ili privremenog financiranja u američkom Kongresu – gdje su frakcijski sukobi unutar Republikanske stranke praktično zaustavili rad Zastupničkog doma.

Dok se iz Bijele kuće poručuje da postoje određena sredstva za nastavak pomoći Ukrajini i u takvim okolnostima – privremeno će pomoći i izglasanih 300 milijuna USD, koje se prvo izdvojilo iz sredstava za financiranje obrambenog sustava SAD, a onda u Zastupničkom domu ipak usvojilo zasebno (311 glasova „za“ i 117 „protiv“).

Pri tome, nema sumnje da bi spomenuto zatvaranje državnog sustava štetilo pojedinim aktivnostima pomoći Ukrajini – dok bi djelatno vojno osoblje nastavilo raditi, privremeno bi prestale sve aktivnosti uposlenih civila, što bi u slučaju obuke ukrajinskih pilota vjerojatno značilo zastoj u obuci engleskog jezika koju provode takvi američki stručni kadrovi.

Pri tome, veliko pitanje se zadnjih dana otvorilo i po pitanju liste reformi koju su u Kijev dostavili iz Sjedinjenih Američkih Država. Otvoreno je pitanje koliko se zapravo provedbu tog „Popisa prioritetnih reformi za što bržu integraciju Ukrajine u Europu”, službeno uručenog od veleposlanice SAD-a Bridget Brink, zaista usko povezalo s daljnjom isporukom vojne pomoći Ukrajini – što je u Kijevu izazvalo brojne diskusije i prigovore. Pa ipak, imajući u vidu aktualnu ovisnost Ukrajine od svih vrsta i formata međunarodne pomoći, ali i tamošnje želje za skorim ulaskom u Europsku uniju – teško je vidjeti mogućnost izbjegavanja temeljitih promjena čitavog državnog sustava Ukrajine, bilo do 2030. ili kojeg već drugog roka za postizanje željenih ciljeva. U tom smjeru ide i izjava Penny Pritzker, novoimenovane posebne američke predstavnice za gospodarski oporavak Ukrajine, kako je u Ukrajini glavni fokus "osigurati da oporavak slijedi najbolje međunarodne prakse, što uključuje reforme koje osiguravaju transparentnost i odgovornost. Dakle, reforme i oporavak idu ruku pod ruku".

Za to vrijeme, i reforme i oporavak lako bi mogli omesti brojni kibernetički napadi kojima je Ukrajina dnevno izložena. Tako je od siječnja do lipnja 2023. godine registrirano 762 napada (dvostruko više nego u drugoj polovici 2022. godine, kada ih je zabilježeno 342, odnosno 57 mjesečno ili 1 do 2 dnevno) – iako je od toga samo njih 27 bilo ocijenjeno kritičnima. Takva raspodjela ukazivala bi na kvalitetniju zaštitu, iako je ovogodišnji prosjek od oko 128 napada mjesečno (4 do 5 dnevno) – s naglaskom na ukrajinske državne strukture za provedbu zakona – i dalje zabrinjavajuć.