Otkrio tajne najortodoksnije i najtajnovitije zajednice na svijetu

Mladić koji je pobjegao iz jedne od najmisterioznijih i najortodoksnijih vjerskih zajednica, odlučio je svoju priču podijeliti sa svijetom.

Odrastao je, kaže Moishy, u drugačijem svijetu, potpuno odvojenom od stvarnog. Kao da je bio u srednjem vijeku. Bio je dio ultra-ortodoksne zajednice Židova Hareda u Stamford Hillu, piše Independent.

Zajednica je toliko zatvorena da njezini pripadnici s ostatkom svijeta gotovo i ne kontaktiraju.

'Učili su nas da nas drugi ljudi mrze, pa i drugi Židovi. Edukacija nije bila dozvoljena. Jedino si mogao postati rabin, ukoliko bi procijenili da možeš. Inače si radio neki fizički posao unutar zajednice. Posebno je loš odnos prema djevojčicama koje se tretiraju kao da su ništa. Ne dobivaju nikakvu naobrazbu; tek toliko znanja da mogu otići liječniku i odgajati dijete', ispričao je Moishy.

Odjeća je također strogo definirana; nema trapera, primjerice. Muškarci moraju nositi crna odijela, a brade režu na točno određenu dužinu. Žene nose duge suknje i duge rukave te ako su udane - periku koja čuva njihovu skromnost.

Unutar zajednice sve je pod strogom kontrolom rabina koji odlučuju tko se može s kime oženiti. Nema televizije niti novina.

Kompjutor i mobitel mogu dobiti tek kada budu u braku, ali sa softverom koji rabinima omogućuje da kontroliraju kojim se stranicama pristupa. Kako ne bi došli na ideju da napuste zajednicu.
No, to nije upalilo kod Moishyja koji je uspio kontaktirati s nekim ne-Židovima i shvatio da ga ne mrze. Štoviše, kaže, bili su vrlo ljubazni prema njemu. Rabinima je kazao da želi otići.

'Ponudili su mi novac, nove prijatelje i novu kuću. Odlučio sam ostati kada su me uvjerili da ću jedino unutar zajednice pronaći djevojku i ženu', kaže Moishy.

Četiri godine kasnije bio je oženjen djevojkom koju je poznavao tek jedan sat i koja mu se nije sviđala. Želja da pobjegne iz zajednice bila je sve veća. Dobio je kompjuter, kriomice učio engleski, no žena ga je prijavila rabinu. Ignorirao je pokušaje mita i prijetnje.

Deset godina nakon prvog pokušaja, uspio je otići. Prvu noć vani, na slobodi, u stvarnom svijetu, proveo je spavajući u svojem automobilu. Danas ide u školu te planira novi život, sam, bez svoje obitelji koja je ostala unutar zajednice i koja ga se odrekla. Tek otac povremeno priča s njime pokušavajući ga nagovoriti da se vrati. Ali, nema šanse, zaključuje Moishy.