OD MOSTARA DO BRUXELLESA Viktor je ispunio svoj san, danas radi u Europskoj komisiji

Viktor Kolobara, 27-godišnji Mostarac po zanimanju je pravnik. Viktor od nedavno živi u Belgiji, gdje u Bruxellesu radi, ni manje ni više nego u Europskoj komisiji. Njegovo školovanje, cjeloživotni rad, trud i marljivost se isplatila i sada je ispunio svoje snove, o kojima brojni mladi njegovih godina u Europi još uvijek sanjaju. Kroz školovanje, Viktor je oduvijek bio odlučan učenik, a tome svjedoče brojna priznanja i nagrade. Od Mostara, SAD-a, preko Njemačke, do Belgije, tako bi ukratko mogli upisati njegov put, a nešto više o njemu nam je rekao sam Viktor koji nam se javio iz Bruxellesa.

"Akademski put sam započeo u Mostaru, gdje sam magistrirao pravo na Sveučilištu u Mostaru. Nedugo nakon upisa na fakultet sam osjetio želju da svoja znanja i vještine razvijam i izvan rodnog grada, pa sam tako tijekom cijelog školovanja nastojao istome pridonijeti ‘inozemni element’, što je, među ostalim, rezultiralo stručnom praksom koju sam obavio u SAD-u. No, oduvijek sam znao da takva pojedinačna iskustva neće biti dovoljna i da ću u nekom trenutku otići na studij vani. Nakon završetka fakulteta radio sam godinu i pol u Mostaru, nakon čega upisujem interdisciplinarni magisterij iz područja prava i poslovnog upravljanja na pravnoj školi Bucerius u Hamburgu, potaknut željom da ranije stečena pravna znanja proširim i na druga polja. Bucerius trenutno slovi za najbolji pravni fakultet u Njemačkoj, i sada nakon što sam diplomirao mogu sa sigurnošću reći da je odlazak ondje bila jedna od najboljih odluka koju sam ikada napravio. Znanja, poznanstva, i resurse koje mi je ovaj fakultet pružio bih teško mogao pronaći negdje drugo", priča Viktor za Hercegovina.info.

Klasično pravo i tipična karijera u pravosuđu nisu nikad previše zanimali, odlučio se za taj studiji iz više razloga

"Pored nekog urođenog afiniteta prema pravu koji postoji u mojoj obitelji, ovo polje mi je bilo privlačno zbog velikog broja mogućnosti koje nudi za djelovanje. Pravo je jako široka disciplina, što je zapravo mač s dvije oštrice – u isto vrijeme pruža širok spektar prilika za rad, ali i onemogućava postizanje stručnosti u svemu što ima veze s pravom (baš zato je ponekad teško ljudima objasniti da ne mogu dati odgovor na svako pitanje za koje me traže stručni savjet). Međutim, moram biti iskren i reći da me klasično pravo i tipična karijera u pravosuđu nisu nikad previše zanimali, što mislim da moj dosadašnji put pokazuje. Vjerujem i da je to jedan od razloga zašto sam se pronašao u svojoj trenutnoj poziciji koja je svojevrsna mješavina različitih disciplina kao što su, između ostalog, pravo, financije, i međunarodni odnosi", govori nam.

Za vrijeme studiranja u Mostaru Viktor je dobio i brojne nagrade koje mu jako puno znače.

"Rektorova nagrada i nagrada Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti za najbolje studente su svakako bile neki od vrhunaca moga obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Te nagrade su za mene prvenstveno značile potvrdu da su trud i odricanje koje sam uložio imali smisla, ali su također bile i poticaj za daljnji rad i usavršavanje".

Nakon završenog studija, Viktor se kako se zainteresirao za interdisciplinarni magisterij iz područja prava i poslovnog upravljanja na pravnoj školi Bucerius u Hamburgu. Godina studija iznosila je nevjerojatnih 22.000 eura. No, za Viktora nije bilo prepreka. Ne, nije platio tu, za nas, astronomsku cifru već se za isti izborio putem Bucerius Global Scholarship stipendije. Bio je prvi dobitnik iste iz BiH.

"Još uvijek se sjećam prvih pogleda na internetsku stranicu fakulteta u Hamburgu i moju zadivljenost (ili bolje reći zaprepaštenost) cijenom jedne godine studija koja je tada iznosila 22.000 eura. Iako je želja za odlazak na ovaj fakultet bila velika, a moja spremnost da pronađem način za isto još veća, znao sam da je ova cijena, uz dodatne troškove života u Njemačkoj, za mene, kao za nekoga tko dolazi iz BiH, bila prevelika. Stoga sam aplicirao za Bucerius Global Scholarship, stipendiju koja pokriva sve prednje navedeno i koju fakultet godišnje dodjeljuje za četiri osobe iz cijelog svijeta, i srećom bio izabran kao prvi dobitnik iz Bosne i Hercegovine. Za mene je to bila ogromna čast, i danas ovu stipendiju gledam kao razlog zbog koje sam ovdje gdje jesam.  Dobiti ovakve prilike za mene povlači osjećaj odgovornosti i potrebe da vratim zajednici koliko god to mogu, pa sam tako primjerice uključen u aktivnosti alumni fondacije u kojoj radimo na prikupljanju fondova koji će stipendirati školovanje nadolazećih studenata kojima je potrebna podrška". 

Jedna je bitna razlika pri studiranju u Mostaru i u Hamburgu.

"Osnovna razlika koju sam primijetio jest da je na fakultetu u Hercegovini bio naglasak na teoriji, dok je u Njemačkoj naglasak na praksi. Dok sam studirao u Mostaru, većinu vremena sam provodio samostalno učeći iz opsežne literature. U Hamburgu sam vrijeme provodio na samome fakultetu, gdje je sustav koncipiran na način da se znanja usvajaju kroz predavanja, vježbe, prezentacije, grupne zadatke, i općenito interakciju s kolegama i profesorima. Također, u Njemačkoj je veći naglasak na karijernom razvoju, pa smo tako kroz cijelu godinu imali mogućnost biti u kontaktu s tvrtkama koje pružaju prilike za zaposlenje, dobiti savjete vezane uz profesionalni razvoj, te stvoriti korisne veze sa “stvarnim” svijetom, a ne samo ostati u granicama teoretske nastave".

Nakon magisterija stiže i "šlag na tortu", posao u Bruxellesu. Pitamo Viktora kako je došlo do toga.

"Ponuda za posao je stigla neočekivano u svibnju putem fakulteta u Njemačkoj koji me predložio kao potencijalnog kandidata za ovu poziciju, a kao odgovor na upit koji su dobili od strane mog trenutnog odjela u Komisiji. Nakon prolaska kroz cjelokupni proces zapošljavanja koji je uključivao intervjue, testiranja, i preglede, u Bruxelles sam se doselio sredinom rujna ove godine".

Svoje želje i snove ovim poslom je mladi Mostarac i ostvario. Posao koji je dobio ima znatno veći značaj kada se zna da je konkurencija ogromna.

"Želja za radom u institucijama EU-a je postojala duže vrijeme, posebno nakon što sam 2021. godine obavio stažiranje u Europskom parlamentu te dobio iskustvo iz prve ruke o tome kako ovaj EU svijet zapravo izgleda. Međutim, želja je jedno, a stvarnost drugo, i stvarnost je zapravo takva da je izrazito teško ući u taj “EU balon”, kako ga kolokvijalno nazivamo, jer EU ima dosta kompliciran sustav zapošljavanja koji često zbunjuje osobe koji mu nastoje pristupiti, a uz to je konkurencija ogromna. Moj slučaj je specifičan i rijetkost je da ponuda dođe izravno od strane europskih institucija, zbog čega sam zahvalan na prilici koju sam dobio i nikako je ne uzimam zdravo za gotovo".

Viktorov glavni zadatak je suradnja s vladama Republike Hrvatske i Cifra. Opisuje nam što točno radi.

"U Komisiji radim u posebnoj jedinici koja je dio glavnog tajništva i koja radi na tzv. RRF-u, što je gotovo 750 milijardi eura vrijedan fond namijenjen oporavku gospodarstava država članica EU-a od posljedica pandemije COVID-19. Moj primarni zadatak je surađivati s vladama Republike Hrvatske i Cipra na aktivnostima vezanima uz njihove nacionalne planove kojima određuju raspodjelu sredstava dostupnih temeljem ovoga instrumenta, pri čemu posebno radim na pitanjima koja se tiču digitalizacije te financijske i fiskalne stabilnosti. Uz navedeno, član sam interinstitucionalnog tima koji je zadužen za cjelokupnu ispravnu provedbu mehanizma te za odnose s ostalim dionicima, kao što su Europski parlament i Vijeće. U ovome timu sam prvenstveno zadužen za pravna pitanja i pružanje smjernica za rješavanje spornih pitanja koja se pojave u tijeku rada na planovima država članica EU-a".

Bruxelles još uvijek upoznaje. Grad kaže ima internacionalni karakter, čuju se brojni jezici, a i kao i svaki drugi grad ima svoje prednosti i mane.

"Kao što sam rekao, posao je po mojoj mjeri i zaista mogu reći da sam se pronašao u novoj ulozi i da je ispunila moja očekivanja. Glede samog života ovdje, Bruxelles i ja smo još uvijek u procesu pronalaženja zajedničkog jezika. U nekim dijelovima grad ostavlja dojam kaotičnosti, velik je broj populacije beskućnika, vremenski uvjeti su daleko od idiličnih, a nakon što sam nedavno krenuo s usavršavanjem njemačkog jezika, trenutno nemam veliku želju da se upustim u učenje jednog od jezika koji se govore ovdje (francuski i nizozemski), iako vjerujem da će to biti neophodno ako ovdje ostanem duže vrijeme. Na sreću, gotovo svi govore engleski jezik, i Bruxelles me oduševljava svojim internacionalnim karakterom, što se najbolje ogleda u hodnicima naših ureda u Komisiji gdje svakodnevno čujem razgovore na preko 20 jezika. Baš zato što ljudi dolaze iz svih krajeva Europe i svijeta, svatko može pronaći “svoje” ljude i uživati u dinamičnosti koju ovaj grad nudi. Očito je da, kao i svaki drugi grad, Bruxelles ima svoje prednosti i mane, a ja nastojim učiniti svoj život ovdje ljepšim gledajući ono pozitivno, a to su veliki broj društvenih događanja, predivna arhitektura, blizina ostalim velikim gradovima u Europi, i odlični belgijski specijaliteti".

Prije odlaska, radio je UniCredit banci. Iako u Mostaru, iskustvo na poslu je bilo jednako onome koje je doživio boraveći na zapadu. Ističe kako bi sigurno ostao na svom radnom mjestu sa zadovoljstvom da nije došla ovako velika prilika.

"U BiH sam radio skoro godinu i pol dana nakon završetka studija. Prvi posao za koji sam se prijavio je bio posao pravnika u UniCredit banci i srećom sam taj posao i dobio, tako da nikad nisam imao iskustva s dugom potragom za poslom u struci s kojom se, nažalost, mnogi ljudi koje znam susreću. Banka je dio UniCredit grupacije i samim time prati svjetske standarde u svome djelovanju, pa mi je iskustvo rada ondje bilo dosta slično s radom koji sam iskusio na zapadu. Da sam ostao u Mostaru, vjerujem da bih još uvijek bio kod istoga poslodavca. Raditi kao pravnik u financijskom sektoru, osobito kada ti je to prvi „pravi“ posao u životu, možda i nije najuobičajenija pojava, ali unatoč svim izazovima još uvijek mislim da je to bila dobra odluka, jer mi je iskustvo koje sam tamo stekao omogućilo da se bez poteškoća uklopim u nove radne okoline u inozemstvu".

Upitan za budućnost mladih u BiH, ističe da iako trenutno živi izvan BiH, nije pobornik generalizirajućih izjava da treba ići vani i da u BiH nema života. Pitanje ostanka ili odlaska vani je kaže izrazito individualno pitanje na koje svatko treba sam pronaći odgovor, a ne slušati mišljenja okoline. Činjenica da je netko napustio BiH i da je zbog toga sretniji može, ali ne mora značiti da će i za drugoga vrijediti isto.

"Dok je realnost da se za isti rad na zapadu može financijski postići više nego kod nas, također primjećujem da ljudi na Balkanu u mnogočemu imaju bolju kvalitetu života nego što je to slučaj na zapadu i da zapravo rade da bi živjeli, a ne obratno. Mladi su prvi koji koriste blagodati modernih trendova kao što je primjerice rad na daljinu, i raduje me što već mogu vidjeti ljude koji koriste ovu mogućnost koju sada nude mnoge inozemne kompanije i vraćaju se na naša područja. Mislim da bi nešto na sličnome tragu moglo vrijediti i za mene u budućnosti, i vjerujem da bi moj idealan recept bio raditi na poziciji koja bi mi omogućavala dio vremena provoditi vani, a dio u Mostaru (ili negdje na Balkanu)". 

Viktora smo za kraj upitali misli li da će BiH ući u Europsku uniju.

"Vjerujem da hoće. Nisam previše optimističan da kažem da će to biti uskoro ali mislim da je to neizbježno, ne samo zato što BiH to želi, nego što je to i u interesu Unije. Međutim, BiH mora prije svega interno riješiti brojne probleme s kojima se suočava, jer je to preduvjet za efektivno djelovanje prema vani. Iako EU nije savršena, ipak mislim da su prednosti koje nudi puno veće od potencijalnih nedostataka, i iskreno se nadam da će ulazak u EU ostati na vrhu liste prioriteta koje BiH mora ostvariti", zaključio je ovaj mladi i uspješni Mostarac.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.