IRAN POSLAO SILU ORUŽJA HUTIMA Analitičar nabrojao što su sve dobili za sukob sa zapadnim silama

oružje

Zračni udari po Jemenu još nisu prestali, a politički i vojni vrh pokreta Ansar Allah, čiju veliku većinu čine pripadnici plemena Huti, već su počeli prijetiti odmazdom. To je, najblaže rečeno, pretenciozno s obzirom na to da bi morali otvoreno ratovati s američkim i britanskim oružanim snagama, piše Mario Galić za Index.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čime se Huti mogu osvetiti a da to već nisu iskoristili?

Što Huti još mogu upotrijebiti? Teško da imaju skriveno neko superoružje kojim će se suprotstaviti Amerikancima i Britancima. Jemen je 15. najsiromašnija država na svijetu. Doduše, sjeverni dio Jemena, koji kontroliraju Huti, nešto je razvijeniji od južnog, koji je godinama bio pod vlašću komunista. Međutim, desetljeća građanskih ratova, od kojih je jedan još u tijeku, potpuno su osiromašila državu.

Kako Jemen nema ni tehnoloških ni financijskih sredstava da razvija suvremena oružja, kao što su balistički projektili dometa preko 1500 kilometara, oni stižu izvana, i to gotovo isključivo iz Irana.

Bivši predsjednik Trump je Ansar Allah proglasio terorističkom skupinom te je američka ratna mornarica intenzivno provodila blokadu kako bi spriječila dopremanje oružja iz Irana. No sadašnji predsjednik Biden skinuo je Ansar Allah s popisa terorističkih skupina pa je i američka ratna mornarica znatno smanjila djelovanja. To je iskoristio Iran da bi im poslao ogromne količine oružja.Lansirali dalekometne balističke projektile prema Izraelu 
U listopadu i studenom prošle godine Huti su prema Izraelu lansirali balističke projektile. Oni su trebali do ciljeva u Izraelu preletjeti više od 1700 kilometara, tako da je to trenutno napad balističkim projektilima na najvećoj udaljenosti ikad. Izraelski veleposlanik pri UN-u Gilad Erdan tvrdio je na Vijeću sigurnosti da je napad izveden balističkim projektilima Zulfiqar.

Međutim, do sada se smatralo da ti projektili imaju domet od tek 700 km. Na osnovama Zulfiqar projektila Iran je razvio projektil Qasem, koji s bojnom glavom od 500 kg ima procijenjeni domet od 1400 km. Huti su mogli smanjiti masu bojne glave i time povećati domet.Prema Erdanu, Huti su koristili i krstareće projektile Quds. Najvjerojatnije se radi o projektilima Quds-2, koji su zapravo preimenovani iranski projektili Soumar. Ovo je jedno od rijetkih iranskih oružja koje nije kopija kineskog, nego kopija projektila Kh-55 razvijenih u bivšem SSSR-u.

Ukrajina je 2005. godine prodala 12 Kh-55 Iranu, koji ih je vjerno kopirao. Procjene su da je najveći domet Soumara od 2000 do 3000 kilometara, ovisno o masi bojne glave. Donedavno se vjerovalo da je najveći domet krstarećih projektila Quds-2 1350 km, no očito je veći.

Moćni sustavi protuzračne obrane

Prve vijesti koje su stizale s područja Crvenog mora i Jemena govorile su da su prvi udari bili usmjereni na protuzračne sustave Huta. Iako se o tom dijelu naoružanja Ansar Allaha vrlo malo govorilo, neki izvori tvrde da je Iran uspio u Jemen prebaciti čak 14 različitih PZO sustava. Među njima je navodno i Bavar-373.aj se sustav može usporediti s ruskim S-300/400 i kineskim HQ-9BE. Najveći domet ovog sustava je čak 300 km. Ako je istina da je isporučen u Jemen, onda je Bavar-373 bio primarni cilj napada.S obzirom na to da je Bavar-373 vrlo skup sustav, prije će biti da je Iran u Jemen isporučio znatno slabiji i jeftiniji PZO raketni sustav Miraj. S projektilom Barq 2 ovaj sustav ima domet 70 km. Otprije se zna da su Huti dobili iranski PZO raketni sustav Sayyad (kopiju kineskog HQ-2). Poboljšani Sayyad 2C ima najveći domet 70 km. Postoji i Sayyad 3 s dometom od 120 km, ali njegova isporuka Jemenu nikad nije potvrđena. Jedna od najboljih odlika PZO raketnog sustava Sayyad je što je smješten na terenskim kamionima te je pokretan.

Tu je i velik broj manjih PZO sustava ograničenog dometa djelovanja, ali i sustavi naslijeđeni od bivše jemenske vojske. No ti su sustavi vrlo stari (većinom iz prošlog stoljeća) te je upitno koliko ih je još spremno za borbena djelovanja.

Najopasnije što imaju su protubrodski projektili

Najopasnije oružje koje Huti trenutno imaju su protubrodski projektili. Kad je Ansar Allah osvojio glavni grad Sanu i sjever Jemena 2015. godine, došao je u posjed protubrodskih projektila jemenske ratne mornarice. Bili su to zastarjeli sovjetski P-21 i P-22 (NATO oznaka RS-SSC-3 Styx) i nešto noviji kineski projektili C-801 (YJ-81/CH-SS-N-4 Sardine).

Međutim, kad su Huti 2016. godine napali logistički brod emiratske ratne mornarice HSV-2 Swift i pokušali napasti američki razarač USS Mason (DDG-87), upotrijebili su iranske protubrodske projektile. Međutim, sve do 2019. godine nije se točno znalo koje.

A onda je američki razarač USS Forest Sherman (DDG-98) presreo brod koji je iz Irana za Jemen prevozio oružje. Između ostalog, i protubrodske vođene projektile Ghadir, koji su iranska kopija kineskih C-802 (YJ-82/CH-SS-N-6 Saccade). Ghadir ima domet od 330 km, radarsko samonavođenje i bojnu glavu mase 165 kg.Projektil dometa 800 kilometara
Na vojnim mimohodima 2022. i 2023. godine Huti su pokazali i protubrodske vođene projektile bazirane na krstarećem projektilu Quds/Soumar. Projektil Sayyad navodno ima domet od 800 km i radarski sustav samonavođenja.

Quds Z-0 ima isti domet, ali puno opasniji sustav samonavođenja baziran na infracrvenoj i dnevnoj kameri. Ovaj sustav je opasniji jer je pasivan, dok se radarsko zračenje može otkriti na velikoj udaljenosti, što napadnutom ratnom brodu daje mogućnosti pripreme obrane.

S druge strane, elektrooptički sustavi samonavođenja imaju puno manje domete otkrivanja ciljeva u odnosu na radare i ne rade najbolje pri lošoj vidljivosti. U svakom slučaju, zbog dometa od 800 km oba projektila trebaju tijekom leta dobivati podatke o položaju cilja kako bi korigirala putanju.

S obzirom na to da Huti nemaju radare ni slične sustave koji mogu otkrivati brodove tako daleko, Washington optužuje Teheran da Hutima daje tehničku pomoć otkrivajući i prateći brodove svojim špijunskim brodovima.        

Balistički projektili

Uz protubrodske krstareće projektile, Huti koriste i balističke. Budući da balistički projektili lete puno brže od krstarećih (nekoliko tisuća km/h naprema ni tisuću km/h), obrana ima puno manje vremena za djelovanje. Najopasniji protubrodski balistički projektil Huta je Tankil, koji je razvijen na osnovi balističkog projektila Zohayr tako što je dodan elektrooptički sustav samonavođenja.

Najveći domet projektila je 500 km, a bojna glava ima masu više od 300 kg. To je dovoljno da se u slučaju izravnog pogotka potpuno onesposobi razarač veličine američke klase Arleigh Burke. Huti imaju i protubrodski balistički projektil Asef. Nastao je preradom iranskog balističkog projektila Fateh 313 i ima domet 450 km, elektrooptički sustav samonavođenja i bojnu glavu mase 300 kg.

Modificirani protuzračni projektili

U njihovom arsenalu su i balistički protubrodski projektili Faleq, Mayun i Bahr al-Ahmar, za koje se procjenjuje da imaju domet od "samo" 140 kilometara. Uz pomoć iranskih stručnjaka, Huti su modificirali i stare protuzračne projektile S-75 (SA-2), kojima su skinuli poluaktivni radarski sustav navođenja i ugradili elektrooptički.

U izvornoj namjeni, kao PZO projektil, S-75 imao je domet od 45 km. No nije poznato koliki mu je domet kao protubrodskom balističkom projektilu. Ako je zadržana stara bojna glava, ona ima masu 195 kg. Bojna glava je prefragmentirana kako bi obarala avione i može biti vrlo opasna za suvremene ratne brodove (koji nemaju oklope) i bez izravnog pogotka.