Europska unija bez Velike Britanije

Europska unija bez Velike Britanije bila bi financijski siromašnija, manje ekonomski liberalna, manje atlantistička i manje sklona budućim proširenjima, piše u analizi Reuters.

Britanski glas za izlazak iz EU-a na referendumu 23. lipnja nanio bi težak udarac samopouzdanju Europske unije i njezinoj međunarodnoj poziciji, odstranivši joj drugo najveće gospodarstvo i jednu od dviju glavnih vojnih sila.

Nanio bi velik udarac i zajedničkom proračunu EU-a i pomaknuo ravnotežu s otvorenog, konkurentnog gospodarstva kakvo zagovaraju Nizozemska, Švedska i Irska i srednjoeuropske države članice prema protekcionizmu i snažnijoj zakonskoj regulaciji.

Čak i uvjereni europski federalisti priznaju da je Velika Britanija dala velik doprinos otvaranju zajedničkog europskog tržišta, promicanju vanjske politike usmjerene prema van i pragmatične, empirijske administrativne kulture.

"Izgubili bismo suštinsku vrijednost Velike Britanije - njezinu globalnu geopolitičku viziju, ekonomski razum i financijski i pravni know-how", rekla je Sylive Goulard, francuska zastupnica u Europskom parlamentu iz redova liberala (ALDE).

Pobornici jače integrirane političke unije utemeljene na 19 članica eurozone ne bi imali razloga za slavlje, jer bi euroskeptici u drugim državama članicama bili ohrabreni da i oni traže redefiniranje svojih odnosa s EU-om i referendum o članstvu.

"Pravi rizik nije ostanak Velike Britanije u EU-u, nego glas za izlazak, što bi moglo potaknuti dezintegraciju cijele Europske unije", rekao je bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt.

Uvjereni federalist, on je zastupao Europski parlament u pregovorima s britanskim premijerom Davidom Cameronom i drugim europskim čelnicima u veljači koji su doveli do dogovora kojim je Velika Britanija definitivno izuzeta iz deklariranog cilja EU-a "sve tješnje Unije".

"Brexit bi priču o EU-u pretvorio u priču o dezintegraciji a ne integraciji", upozoravaju znanstvenici londonskog Centra za europsku reformu u izvješću "Europa poslije Brexita: izbavljena ili izgubljena?"

Jedno je sigurno, EU bi puno vremena i energije u iduće dvije godine ili više potrošio na natezanje oko uvjeta izlaska i budućih odnosa Velike Britanije s Unijom.

Osim toga, čini se da je povijesna francusko-njemačka osovina EU-a preslaba da bi postigla dogovor o bilo kakvom značajnijem jačanju eurozone, barem dok ne prođu izbori u obje zemlje 2017.

"Ne mislim da se Europa može transformirati i učiniti odvažan korak naprijed u integraciji sa sadašnjom političkom ekipom. Možda s njihovim nasljednicima", rekla je Goulard.

Nepopularni francuski predsjednik Francois Hollande u posljednjoj je godini mandata, dok njemačku kancelarku Angelu Merkel ograničava otpor njemačke javnosti velikom priljevu izbjeglica i migranata i bilo kakvoj novoj podjeli rizika s južnim članicama eurozone.

Odnos snaga

Odnos snaga europskih lidera promijenio bi se kada bi se Velika Britanija povukla. Njemačka bi izgubila protutežu francuskom gospodarskom intervencionizmu, a Francuska bi izgubila svojeg glavnog partnera u potpori europskim vojnim misijama u Africi i drugdje.

Europa bi možda bila manje sklona suprotstaviti se Rusiji ili surađivati toliko blisko sa Sjedinjenim Državama.

Europska unija bila bi i dalje podijeljena na većinu zemalja koje dijele euro i manjinu koja ga još nije uvela ili je glasovala protiv njegova uvođenja. No te zemlje - Švedska, Danska, Poljska, Češka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska i Hrvatska - imale bi manji utjecaj bez Velike Britanije kao glavnog financijskog središta izvan eurozone.

Guntram Wolff, njemački ekonomist koji vodi ekonomski think-tank Bruegel iz Bruxellesa, rekao je da je establišment u Berlinu jako zabrinut zbog mogućeg Brexita, strahujući da bi "ostao sam sa svim onim rastrošnim mediteranskim zemljama sklonim redistribuciji i da će morati plaćati za njih i udaljiti se od liberalne, protržišne, TTIP Europe. To je taj veliki Angst."

EU bi pak morao smisliti kako nadoknaditi britanski doprinos zajedničkom proračunu, većina kojeg odlazi siromašnim regijama i poljoprivrednicima.

Velika Britanija treći je neto uplatitelj u EU proračun nakon Njemačke i Francuske. U razdoblju od 2010. do 2014. svake je godine u europsku blagajnu uplaćivala prosječno 9,23 milijarda eura više nego je primala. U europski proračun morala bi uplaćivati još najmanje dvije godine prije nego iziđe.

Prijatelji Britanaca izgubili bi snažnog saveznika u pitanjima kao što su potpora slobodnom i neograničenom tržišnom natjecanju, ograničavanju državnih potpora industriji, otporu usklađivanju poreza i protivljenju preprekama u trgovini s Kinom i drugim gospodarstvima u nastajanju. Otišao bi i centar istraživanja i inovacija koji velikodušno podupire EU.

"Bojim se da bi bez Britanaca Europa bila manje otvorena, manje liberalna", rekao je jedan švedski diplomat. "Zbog toga bismo teže pobjeđivali u ekonomskim raspravama."

London je najviše podržavao proširenje EU-a na 12 zemalja srednje i istočne Europe 2004. i 2007., jednim dijelom zbog svojeg uvjerenja da će veća Europska unija usporiti centralizaciju.

Nijedna druga zemlja ne bori se više za ambiciozne trgovinske sporazume sa SAD-om, Kanadom, Japanom i drugim velikim gospodarstvima.

Bez energične britanske potpore, manje je vjerojatno da će Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP) o kojem pregovaraju Bruxelles i Washington biti sklopljeno. Njemački i austrijski birači zabrinuti su zbog zaštite podataka i privatnih arbitražnih sudova, a Francuzi zbog tzv. "frankensteinske hrane" iz SAD-a - govedine tretirane hormonima, pilića dezinficiranih klorom i genetski modificiranih usjeva.

Hina