Blogerica iz Srbije: Ispričavam se mojom prijateljima Hrvatima zbog bagre koja je divljala po Novom Sadu

"Ispričavam se Hrvatima što ova bagra terorizira ne samo vas, već i svakog pristojnog građanina Srbije. Ispričavam vam se što ste došli navijati i što su vas naši domaći navijači napali, povrijedili i učinili da se osjećate u mojoj zemlji nesigurno. Meni su to isto učinili: napali me bez ijednog kamena, povrijedili bez ijedne šake i učinili da se osjećam nesigurno i posramljeno u svojoj zemlji.

Ispričavam se svojim prijateljima iz Zagreba, koje smo upoznali na hvarskoj plaži i koji su se zajedno s nama radovali što nam je sin tamo naučio plivati. I s kojima smo se godinama nakon toga sretali na istom mjestu, podešavajući datume godišnjeg odmora da bismo učvrstili svoje prijateljstvo. Čijem djetetu smo se radovali i koji su toliko uživali u našoj djeci.

Automobil nam nitko nije taknuo iako je stajao na javnom parkingu 10 dana.

Ispričavam se poslovnim partnerima iz Zagreba koji su bili sjajni domaćini onog ljeta u Vodicama i učinili da se osjećamo sigurno, slobodno i kao kod kuće u njihovom domu.

Ispričavam se nepoznatom čovjeku iz Pule koji nam je u prometnoj špici prepustio mjesto na parkingu koje je vidio prije nas, ali je onda opazio naše NS tablice, izašao iz parkinga i rekao: Vi stanite ovdje, ja znam gdje još u Puli ima mjesta. Dobro nam došli.

Ispričavam se vlasniku restorana u Banjolama koji je, čuvši naš akcenat, donio domaću rakiju i slatko za djecu, i dugo nas ispitivao kako je Đorđe Balašević, kako je Mira Banjac.

Ispričavam, se i ribaru iz Hvara koji nam je ulovio svježu oradu i dopremao u Svetu Nedelju, eto tako, ne zato što smo ovo ili ono.

Ispričavam se i domaćinima iz Bala koji su nam iznijeli Jelen pivo i zajedno s nama nazdravili.

Ispričavam se konobarici iz splitskog restorana, okićenog šahovnicom, koja nam je skidala knjige s polica da ih čitamo dok čekamo jelo, dolazila sto puta do našeg stola i na odlasku nam poželjela lijep odmor u njenom gradu.

Ispričavam se i radniku s broda iz splitske trajektne luke koji je zaustavio trajekt, spustio rampu i primio naše vozilo s novosadskim tablicama koje je kasnilo na put ka Hvaru, uz riječi, da nam se lipo provedete.

Ispričavam se vlasniku kuće s Brača koji nas je primio kao da smo mu najrođeniji i uvjerio da onaj tko bude imao nešto protiv naših novosadskih tablica ispred njegove kuće, nije njegov prijatelj.

Ispričavam se i vlasnici kuće s Hvara koja nas je ugostila dva ljeta i s proljeća nam slala upit za ljetovanje za nadolazeću sezonu, da prvi izaberemo datume koji nam odgovaraju, koja je imala cijenu za nas, 'svoje najdraže goste' i drugu cijenu za druge. Koja je tvrdila da se ništa nije promijenilo i da su Srbi i dalje najbolji hrvatski gosti.

Ispričavam se obitelji svoje pokojne prijateljice koja nas je uvijek primala kao rod rođeni i nije je bilo ni strah ni sram da nam ustupi parking ispred svoje zgrade u Zagrebu, u dijelu grada gdje žive oni koji su bili u Domovinskom ratu. Koja nam je povjerila svoje dijete da ga vozimo po Hvaru u automobilu novosadskih tablica jer je bila sigurna da je dijete sigurno s nama, bez obzira što nam piše na autu.

Ispričavam se hrvatskom vinaru koji me zove da dođem s obitelji u goste već par godina i znam da kada jednom odem, vratit ću se u neoštećenom automobilu.

Ispričavam se i svojim prijateljima Hrvatima iz blogosfere i twittosfere, društvo koje me nikada, ničim lošim nije zadužilo. Naprotiv.

Oprostite. Zato što sam nakon rata bila u vašoj zemlji više desetina puta, prolazila kroz nju isto toliko, parkirali se i tamo i ovamo, švrljali ovdje i ondje, zalazi i onamo i ovamo i što nam se nikad, ali nikad ništa, ni najmanje neugodno nije dogodilo.

Jer, znate, kod nas su ulaznice za sportske događaje oslobođene poreza, ali zato se na kazališne ulaznice i knjige plaća PDV.

Imamo mi još mnooooogo posla u ovom prljavom dvorištu od zemlje. Nije da vam se ispričavam sada i zbog toga. Zbog ovoga ispriku dugujemo svojoj djeci".