BIRN O PRAVOSUĐU Od 1400 sudaca i tužitelja u BiH samo 10 posto suglasno da im se objavi imovinski karton

Skoro polovica albanskih sudaca i tužitelja pala je na veoma hvaljenom procesu vettinga, ali među njihovim balkanskim kolegama preispitivanje izjava o imovinskom stanju ostaje predmet želje.

Već dugo se postavljaju pitanja o porijeklu bogatstva Artura Malaja. Ali kada je ovaj viši sudac prošao kroz proces vettinga albanskog pravosuđa, nadležna komisija potvrdila je njegovu funkciju. Bilo je potrebno da povjerenstvo međunarodnih stručnjaka isposluje reviziju, ne samo Malajeve imovine, nego i navoda o vezama s kriminalom, piše Birn.

Žalba je rezultirala Malajevom smjenom, nakon što je sud utvrdio da nije uspio objasniti porijeklo barem 45.000 eura prihoda. Ali vijeće je presudilo da nije bilo potrebe za ispitivanjem njegovih navodnih veza s raskošnom vilom u obalskom gradu Vlori, ili navodnih veza s organiziranim kriminalom.

Od 31. siječnja ove godine Malaj je jedan od 359 sudaca i javnih tužitelja odstranjenih sa funkcije u sklopu procesa vettinga koji je pokrenut tijekom 2016. godine, kao dio velike reforme pravosuđa u Albaniji. To čini otprilike 45 posto svih sudaca i tužitelja.

Iako nije sve proteklo bez problema, rezultati procesa vettinga pozdravljeni su od strane zaštitnika Albanije u Europskoj uniji i Sjedinjenim Državama.

Iako je korupcija u sudovima problem širom Balkana, nijedna druga zemlja nije slijedila primjer Albanije u smislu stroge inspekcije sudaca i tužitelja te iskorjenjivanja onih koji ne mogu objasniti kako su se toliko obogatili.

Apartman u Španjolskoj

Proces vettinga u Albaniji počiva na načelu da nije na Komisiji za vetting da dokazuje prijestupe; potrebno je da sudac ili tužitelj, koji je predmetom inspekcije, objasni gdje je nabavio novac za financiranje života kakvim živi.

Na javnom saslušanju Komisija prezentira svoje nalaze i odgovore koje je dostavio dotični pojedinac. Može se podnijeti žalba na odluku o smjeni, a cijeli proces nadgledaju međunarodni pravni stručnjaci.

U drugim zemljama regije, međutim, često je jedini kriterij za procjenu poštenja određenog suca njegova javna izjava o imovini. Ali to ne funkcionira baš uvijek.

U Bosni i Hercegovini takve izjave o posjedovanju imovine mogu se objaviti samo uz suglasnost dotičnog suca ili tužitelja. Od otprilike 1.400 sudaca i javnih tužitelja u BiH, oko deset posto njih je dalo suglasnost.

Podaci o imovini prikupljaju se od strane Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, ali zakon ne regulira propisno tko je zadužen za provjeru te imovine.

Izmjene zakona koje bi omogućile Vijeću da provjerava dokumente o imovini – kao dio četiri ključna zakona koje Bosna i Hercegovina mora usvojiti kako bi otpočela pregovore o pridruživanju Europskoj uniji – odgađaju se godinama.

Jedan od rijetkih slučajeva kada su podaci o imovini istraživani poslužio je samo da naglasi nedostatke u sustavu.

Tijekom 2021. godine predsjednik Suda BiH Ranko Debevec suočio se sa disciplinskim saslušanjem nakon što je propustio prijaviti stan u Španjolskoj. Kada je došlo vrijeme za detaljno svjedočenje, predmet je zatvoren za javnost.

Odvjetnica Debeveca je kazala da je njezin klijent samo suvlasnik apartmana i da ga nije u obvezi registrirati u svom imovinskom kartonu, s obzirom na to da je stečen prije njegovog imenovanja za suca.

U svom blogu, nizozemski sudac Van der Weide, tadašnji međunarodni savjetnik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, kritizirao je činjenicu da je “Debevec propustio osigurati bilo kakve dokaze o svom životu u Španjolskoj”, ali nakon javne opomene u prvostupanjskoj odluci, Debevec je u konačnici bio oslobođen, nakon čega je drugi put imenovan za predsjednika Suda BiH.

Imena sudaca i tužitelja u BiH koji su odbili dati suglasost za objavu svojih imovinskih kartona nisu javno dostupna.

U Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji imovina koju su prijavili javni službenici, uključujući suce i tužitelje u cijelosti je javno dostupna, ali ne provode se službene provjere njihove točnosti. U Srbiji se prave iznimke za suce i tužitelje koji se bave organiziranim kriminalom, terorizmom i korupcijom. Njihovi imovinski kartoni nisu javno dostupni do isteka dvije godine od kada sudac ili tužitelj, koji se bavi takvim djelima, ne napusti javnu funkciju.

Ono što je zajedničko za te zemlje je da su imovinski kartoni sudaca i tužitelja predmetom dodatnih provjera, ako postoji osnovana sumnja o nezakonitostima, ili na temelju medijskih izvještaja.

U Srbiji, međutim, BIRN se susretao sa slučajevima da mu je, pitajući Državnu agenciju za sprečavanje korupcije o imovini za koju se utvrdilo da pripada određenom službeniku, iako nije registrirana kod Agencije, rečeno da je dotični sudski službenik zapravo dostavio izmjenu, ali Agencija još uvijek nije ažurirala svoje evidencije.

Način na koji suci i tužitelji registriraju promjene u vlasništvu imovine razlikuje se širom regije.

U Sjevernoj Makedoniji, naprimjer, izmjena se smatra relevantnom samo ako njena vrijednost prelazi 20 prosječnih plaća ili otprilike 11.000 eura. U Crnoj Gori taj je iznos 5.000 eura, dok se u Srbiji promjena u vlasništvu imovine ili prihoda mora prijaviti samo ako je vrijednost te promjene veća od prosječne plaće prije oporezivanja.

Novčane kazne nisu stvarno sredstvo odvraćanja

Od 34 osnovna suda u Sjevernoj Makedoniji, glavni suci u njih 12 nisu dostavili imovinske kartone tijekom 2020. godine, prema izvještaju koji je Državna komisija za sprečavanje korupcije podnijela Sudskom vijeću. Radi se o zakonskoj obavezi.

Vesna Dameva, bivša šefica Sudskog vijeća, kazala je za BIRN da taj zaključak “nije stavljen na dnevni red sjednice Sudskog vijeća Sjeverne Makedonije, niti je protiv suca/predsjednika suda pokrenut disciplinski postupak”.

Prema zakonu, takav previd može rezultirati smjenom suca. Ali BIRN nije bio u mogućnosti identificirati nijedan slučaj gdje su suci ili tužitelji izgubili posao zbog kršenja zakona u vezi s nezakonitim stjecanjem ili prikrivanjem imovine.

Tijekom 2020., tadašnji vršitelj dužnosti Osnovnog suda u sjeveroistočnom gradu Strumici platio je kaznu jer je propustio dostaviti imovinski karton. Kazna je iznosila 300 eura, ali s obzirom na to da je uplatu izvršio u roku od osam dana, prepolovljena je na 150 eura.

Nakon što je ponovo propustio dostaviti karton na kraju mandata, Komisija za sprečavanje korupcije otvorila je prekršajni predmet protiv njega. Sudac je ovaj put odbio platiti, tvrdeći da nije ni izabran ni imenovan, nego je na funkciji bio samo privremeno.

On je također tvrdio da je istekao period zastare u njegovom slučaju, te da prekršajna kazna za fizičku osobu, po zakonu, ne može premašivati 250 eura.

Komisija za sprečavanje korupcije odbila je argumente ovog suca. Ali je u tom predmetu bilo jednostavnije da se plati kazna nego da se poštuje zakon.

“Platio je novčanu kaznu, ali još uvijek nije podnio izjavu o imovini”, kazala je za BIRN Biljana Ivanovska, predsjednica Komisije za sprečavanje korupcije.

Ona kaže da imena osoba koje nisu dostavile izjave o imovini ili su nepotpune, bit će javno objavljena, te će o tome biti obaviješteni sudovi pri kojima rade.

Prema podacima Komisije za sprečavanje korupcije, tijekom protekle tri godine 30 sudaca i 10 tužitelja propustilo je dostaviti izjave o imovini ili prijaviti promjene u vlasništvu imovine.

U Sjevernoj Makedoniji provjere izjava o posjedovanju imovine javnih dužnosnika uvijek uzimaju vremena.

Tijekom ožujka 2019. godine Državna komisija za sprečavanje korupcije odlučila je provjeriti imovinu pet sudaca. Oni su odabrani nakon što je Izvještaj State Departmenta naveo političko uplitanje u njihovom imenovanju.

Četiri godine kasnije, u predmetu dvojice sudaca nisu pronađeni dokazi da su se uspjeli nesrazmjerno obogatiti. Provjere preostale trojice se nastavljaju.

Ponekad se javlja problem kada se imovina registrira pod imenom neke druge osobe ili se stekne u inozemstvu.

Ivanovska navodi da je Komisija za sprečavanje korupcije dogovorila ugovore o suradnji s velikim brojem zemalja kako bi se omogućila razmjena informacija vezano za javne dužnosnike, ali oni tek trebaju stupiti na snagu.

Pogled na imovinske kartone devet sudaca koji rade na predmetima organiziranog kriminala i korupcije otkriva veliki broj različitosti. Neki nisu čak ni spomenuli svoje plaće, dok su drugi prijavili da imaju dionice u kompanijama, ali su dali nepotpune ili nejasne podatke o dividendama.

Skoro nepostojeće povjerenje javnosti u sudstvo

Prema istraživanjima Balkan barometra, povjerenje u sudove u zemljama regije u 2023. godini je veoma nisko i kreće se od samo 1,7 do 2,6 posto.

Dio razloga leži u sumnji da suci i tužitelji dobivaju provizije da predmete usmjeravaju određenim putem, ili ih potpuno “zakopaju”.

Lejla Bičakčić, direktorica Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u Bosni i Hercegovini, kaže da bi “transparentno objavljivanje” imovine mnogo pomoglo u rastjerivanju oblaka sumnje sa sudaca i tužitelja.

Tijekom 2018. godine CIN je objavio bazu podataka kojom su otkrili razlike između prihoda i imovinskih kartona političara, sudaca i tužitelja.

“Do danas nismo vidjeli bilo kakav korak u tom pravcu za više transparentnosti i provjera”, navodi Bičakčić.

U Srbiji je istraživačka medijska kuća KRIK prošle godine izvijestila o podacima koji su procurili iz švicarskog bankovnog giganta Credit Suisse, koji pokazuju da je beogradska sutkinja Milena Trgovčević Prokić imala račun u toj banci sa preko 400.000 švicarskih franaka, odnosno oko 415.000 eura.

Sutkinja se umirovila 2020. godine i, koliko je poznato KRIK-u, nikad nije otvoren predmet u vezi sa spomenutim otkrićem. Trgovčević Prokić nije odgovorila na zahtjev KRIK-a za komentar.