Znate li da je danas blagdan, odnosno običaj zvan Materice?

U hrvatskoj kulturi i civilizaciji odnos prema ženi i majci, poglavito prema udovicama, trajno je njegovan kroz povijest. Jasno, u raznim krajevima na različite načine.

Majčin dan i Osmi ožujka, međunarodni su i središnji dani kojima se na simboličan način želi afirmirati značenje žene i ženstvenosti. Oni su institut i „proizvod" novijega vremena i moderne povijesti. Međutim, osim njih, kod Hrvata postoji i (blag)dan, odnosno običaj zvani „Materice".

Riječ je o hrvatskom narodnom običaju ali i crkvenom blagdanu. I danas je u katoličkom kalendaru a obilježava se treće nedjelje Došašća, odnosno dvije nedjelje prije Božića. Običaj se često veže uz četvrtu Božju zapovijed „Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji", što je u temeljima Biblije i kršćanskoga života.

To je svečanost, slava i god, prije svega majke, „matere", materinstva/majčinstva, pa otud i izraz i „materice".

Običaj je bio razvijen i živ uglavnom u južnim hrvatskim krajevima tj. u južnoj Hrvatskoj, Hercegovini, pa i Posavini, ali su ga obilježavali i Bunjevci. Običaj i blagdan „materice" obilježavan je različito u pojedinim krajevima i mjestima.

Ujutro, na Materice, bio je običaj da djeca „zavežu" ili spriječe majku još dok je u krevetu i onda je „cine", u biti ucjenjuju, da ih daruje ili im nešto obeća izvršiti da bi je pustili. To se zvalo „ciniti" i „cina". Majka bi pritom, da bi bila oslobođena, da bi se „otkupila", darovala djecu, a i ostale darovima koje je prethodno bila spremila za tu nakanu. S obzirom da se radi o „namještenoj" situaciji, sve je prolazilo u veselu i ugodnu ozračju. Osim slatkoga (suhe smokve, jabuke, orasi, kremen šećera, bombona i sl.) majke su, po mogućnosti, djecu darivale i ručno rađenim odjevnim predmetima, npr. najčešće ručno pletene vunene čarape ili druge odjevne predmete manje vrijednosti.

Sreća djece bila je iznimna. Međutim, majke su i druge članove obitelji darivale, ovisno o mogućnostima, te su svi u obitelji bili sretni i zadovoljni. Materice su slavljene cijeloga dana a majka je bila najpočašćenija osoba i središtu događanja. Pravljen je svečani ručak a popodne su udane kćeri sa svojim muževima obilazili majku, odnosno „punicu".

Dakle, čin i kult darivanja nije novog, suvremenoga doba nego je to tradicija koja traje kroz povijest. Ne samo to, riječ je o dubljem odnosu prema majkama i ženama. Sljedeću nedjelju, zadnju nedjelju pred Božić, obilježavani su „očići", kada se „cinilo" očeve, a onda bi oni darivali članove obitelji.

Prema pojedinoj literaturi, tjedan prije „materica", tj. u drugu nedjelju Došašća u ponekim krajevima obilježavani su „djetinjci", kada se djecu „cinilo". Običaji „djetinjci", „materice" i „očići" u biti su bili (blag)dani koji su afirmirali obitelj, kulturu rađanja i života, kulturu obitelji, svih njezinih članova pojedinačno te obitelji kao zajednice. Sve pozitivne običaje i vrijednosti, tradicionalne ili moderne, treba podržavati i njegovati. I „materice", iako su danas jednim dijelom zanemarene, također treba njegovati. Iz povijesti, dakle, možemo samo učiti i ne moramo uvijek „otkrivati toplu vodu", pa neka „materice" traju! Majkama („materama") ove nedjelje želimo sretan njihov blagdan! (Autor članka je autor leksikona „500 poznatih i zaslužnih hrvatskih žena" u izdanju Večernjega lista, 2018.).