Zaštitnica pjevača i glazbenika: Sveta Cecilija

Vezano uz spomendan na svetu Ceciliju zanima nas uzrečica „Tko pjeva dvostruko moli". U čemu je bit te uzrečice?

Kako netko tko pjeva sakralne pjesme u crkvenom zboru ili osobno može dvostruko moliti? Sveti Augustin svojevremeno je rekao: „Pobožna glazba s pjevanjem pobuđuje pobožna čuvstva i raspaljuje srca ljubavlju prema Bogu". I, doista je to tako. Svatko od nas slušajući sakralnu glazbu s pjevanjem kvalitetnog crkvenog mješovitog zbora ili zbora mladih osjeća kako mu emocije, čuvstva bivaju posebno senzibilizirani za otvaranje duše Bogu. A sveti Ivan Zlatousti davno prije svetog Augustina izjavio je: „Sveta glazba stvara dobre utiske, a pobožna psalmodija, pjevanje uz glazbu, uspješno ražaruje u dušama oganj božanske ljubavi". Zato, objektivno rečeno, velika je i odgovorna uloga glazbenika, orguljaša i pjevača u crkvenom bogoslužju. I to ne samo u misnim slavljima, nego i u svim ostalim liturgijskim slavljima crkvenog naviještanja. Zbog toga Crkva vrlo često preko svojih pastira poručuje orguljašima i pjevačima da svoju liturgijsku službu zdušno i dostojno obavljaju. A to je zbog toga što dobri glazbenici i pjevači sviranjem i pjevanjem podižu duše Bogu.

Mnogo sam puta doživio u osobnom vjerničkom životu da sam bio emotivno i duhovno ponesen lijepom sakralnom glazbom i pjevanjem. Crkvena glazba nije nešto sasvim novo, nekakav novitet u kršćanstvu. Glazba i pjevanje bili su prisutni još u židovstvu. To se potvrđuje na mnogim mjestima u svetom Pismu. Psalmist pjeva: „Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog! Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove! Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citrom! Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Jahvu neka slavi! (Ps. 150). „Zanimljivo je da psalmist spominje igru kao slavljenje Boga sasvim drugim instrumentima, koji nisu prisutni u našim zapadnjačkim katoličkim bogoslužjima. Crkva ne favorizira neke od instrumenata glazbenog izričaja u bogoslužju. Ali svakako, prvo mjesto u crkvi nekako je običajno i postupno pripalo orguljama.
Osim orgulja koriste se i druga glazbala kako bi podizala vjerničke emocije prema Bogu. Misijskim djelovanjem Crkve na drugim kontinentima, misionari se susreću s lokalnim glazbalima toga područja. Oni svjedoče kako je u Africi sasvim normalan i prihvatljiv ples uz glazbu na svečanom misnom slavlju. Crkva prihvaća glazbala toga misijskog podneblja, prilagođava se i potiče sve ono što potiče na iskrenu pobožnost prema Bogu. Iz života svete Cecilije i njezina životopisa razabiremo da je ona združivala glazbu s pjevanjem. Zato je slave kao svoju zaštitnicu glazbenici i pjevači.

Tko je bila sveta Cecilija? Bila je kći rimskog patricija. Živjela je u trećem stoljeću, u kojemu su rimske vlasti je još uvijek proganjale kršćanstvo. U ranoj mladosti prihvatila je kršćanstvo kao svoj osobni stil života. Njezina duhovnost i pobožnost bile su tako jake da se Bogu posvetila dušom i tijelom. Odabrala je posvemašnju pripadnost Bogu. Položila je zavjet djevičanstva. Bila je zaručena za plemića Valerijana. Molila ga je da poštuje njezin zavjet djevičanstva. Valerijan je pristao, uz uvjet da on vidi toga anđela koji bdije nad njom. Cecilija je poslala Valerijana u katakombe, gdje se s kršćanima skrivao i sam papa Urban. Valerijan je, živeći u katakombama i družeći se s kršćanima, doživio obraćenje i krstio se. Predaja svjedoči da je na povratku u Cecilijin dom opazio anđela kako stoji pokraj nje i drži dvije cvjetne krune. Anđeo je krunu od ljiljana položio na Cecilijinu glavu, a krunu od ruža na Valerijanovu. Uz anđelovu pomoć obratio se na kršćanstvo i Valerijanov brat Tiburcije. Obojica su nakon krštenja i prihvaćanja katoličke vjere započela propovijedati Kristovo evanđelje. Čuvši to, rimski im je upravitelj zabranio javno propovijedati vjeru u Isusa Krista. Oni su to odbili pa ih je rimski upravitelj dao pogubiti. Ceciliju je poštedio misleći da će dobiti njezino veliko imanje i materijalno bogatstvo. Zapovjedio joj je da prinese žrtvu i žrtvuje je rimskim bogovima. Ona je to odbila. Pokušali su je udaviti, ali je nekim čudom ostala neozlijeđena. Upravitelj je poslije toga događaja poslao krvnika da joj odrubi glavu. Krvnik je pokušao s tri udarca mačem, ali je Ceciliju samo tri puta jako ranio. Cecilija je ostala još tri dana na životu i tijekom tih dana sve je svoje veliko imanje podijelila siromasima. Još za njezina zemaljskog života govorilo se da je tako bliska nebu da može čuti pjevanje anđela i da je sposobna svirati na svakom glazbalu. Njoj neki pisci, hagiografi, pripisuju izum orgulja. Na slikama u slikarstvu pojavljuje se kao ona koja sluša glazbu ili kako svira na nekom glazbalu. Posebna oznaka koja je prati jesu orgulje.

Slikari Ceciliju prikazuju s tri ožiljka na zatiljku ili s krunom bijelih i crvenih ruža na glavi ili blizu nje. Zašto kruna crvenih i bijelih ruža? Crvene ruže simboliziraju mučeništvo, a bijele djevičanstvo. Ono po čemu sveta Cecilija može biti uzor glazbenicima jest posvemašnja tjelesna i duhovna pripadnost Bogu. Kad su pod nekim ispitivačkim povećalom javnosti glazbenici i pjevači, tada ih se promatra s koliko emocija i duše sviraju ili pjevaju. A to uvijek vrlo dobro osjete slušatelji i gledatelji sakralne crkvene glazbe. Pjevači mješovitih crkvenih zborova i njihovi orguljaši i dirigent, dok izvode bilo koju pjesmu svim žarom i emocijama unutar bogoslužja, doista mogu biti osobe i zbor koji podižu srce Bogu. Glede osobne pobožnosti, za razliku od samo lijepo pročitanog psalma, pjevani psalam jače djeluje na čovjeka. Dobro, profesionalno otpjevan psalam vjernika naprosto „baca" u meditaciju, ulazi u razum i osjećaje. Zato je s pravom sveti Augustin zapisao da jedan kvalitetan zbor „svojim sviranjem i pjevanjem podiže duše Bogu". Suvišno je o tome raspravljati. Svatko je od nas to osjetio na svojoj koži, u svome biću. Glazba i pjesma ponesu čovjeka u duhovne dubine i visine, ne ostavljaju ga ravnodušnim, potiču ga na meditaciju. Zato je potrebna neprekidna velika duhovna briga župnika i ostalih duhovnih pastira da u crkvama bude mjesta za kvalitetne zborove. A zborovođe moraju stalno biti svjesni da iz svakog pjevača izvuku ono najbolje, osobno duhovno prožimanje pjevača određenom pjesmom sakralnog karaktera. U tome slučaju „pjevanje i sviranje" jest dvostruka molitva. Kako? Pa tako što duhovno obogaćuju izvođača i slušatelja. A osim toga, nije li osobno, snažno proživljeno sviranje i pjevanje veliko duhovno bogatstvo svake crkvene zajednice? Za liturgijska slavlja svetkovina i blagdana tijekom crkvene godine nužno je u župi imati kvalitetan mješoviti crkveni župni zbor. Slavlje i proslava Uskrsa i Božića, Duhova i spomendana svetaca na taj način postaje duhovni vrhunac jedne župe.

„O slavna djevice i nepobjediva mučenice Isusa Krista, zaštitnice glazbe, sv. Cecilijo! Ti si svojem božanskom Zaručniku očuvala vjernost, a svojeg zaručnika na zemlji pridobila za mučeništvo i nebo. Radosno promatramo tvoju čistoću, velikodušnost i vjernost koju si posvjedočila za Isusa Krista i njegovo sveto Evanđelje. Budi nam u pomoći, sveta Cecilijo, po svom moćnom zagovoru, a posebno nam izmoli ustrajnu i neokaljanu čistoću, nesavladivu jakost u svim kušnjama, velikodušnost kojoj nijedna žrtva za Boga nije prevelika, ljubav koja je jača od smrti i postojanu vjeru u Isusa Krista i svetu Katoličku crkvu. Velika svetice, tebi koja si zaštitnica glazbe, preporučamo sasvim posebno naše crkvene glazbenike. Zadobij im Božji blagoslov! Izmoli im milost od Boga da nauče bez pogrješke pratiti službu Božju. Sveta Cecilijo, vodi ih da njihova glazba bude poput nebeske molitve za proslavu Božju i njegove svete Crkve! Amen."

Vlč. Vladimir Trkmić