Zaljubljenost je trpeće stanje
Kada bi pitali sve ljude na svijetu što ljubav jest, ne biste dobili isti odgovor, jer iza svakoga tog odgovora stoji povijest ljubavi u životu te osobe. Nijedan pjesnik, nijedan književnik, nijedna osoba o ljubavi ne razmišlja na isti način, no svi se slažu u jednoj činjenici: čovjek je stvoren da voli, da ljubi.
Specifičnost našeg kršćanskog pojma i značenja ljubavi jest da ima svoje izvorište i svoju deltu, svoj završetak, koji čovjeka nadilazi, koji ne ovisi o čovjeku kao grješnom biću koje je pod konstantnim napadima Zloga.
Bog je Alfa i Omega, Početak i Svršetak, Izvorište i Delta ljubavi. Ljubav objašnjava stvarnost odnosa unutar trojstvene dinamike Oca, Sina i Duha Svetoga. Ljubav koja izlazi iz trojstvene dinamike, iz međusobnog darivanja Trojstva odgovor je na pitanje smisla svijeta i začetak stvaranja svijeta sa čovjekom kao krunom svega stvorenoga. Bog djeluje iz ljubavi u svoj pozadini slobode, jer se u Bogu naš pojam slobode i ljubavi ne samo ispunja nego nadilazi naše shvaćanje. Naposljetku, ljubav je ona po kojoj i kojom smo spašeni. Ne osjećaj etike, ne osjećaj altruizma i nekakvoga idealističkoga gledanja na svijet, ne nekakav kompleks mesijanizma, nego Ljubav koja je raširila ruke i izdahnula na drvu koje otada donosi plodove spasenja u svakom godišnjem dobu do kraja vremena.
S ovime smo u veoma kratkim i gotovo zanemarivim crticama oslikali otkuda dolazi ljubav, koji su njezini produkti i gdje je njezin svršetak i ispunjenje.
Pojednostavljeno gledajući imamo tri razine „ljubavi". Prva je razina osjećaj simpatije koji gajimo prema ljudima kojima smo okruženi. Druga je razina zaljubljenost koju osjećamo prema određenoj osobi. Treća je razina ljubav koja je odabir za određenu osobu unatoč svim našim saznanjima o njoj. Na ljubav ću se kasnije vratiti kako bih objasnio ovakvu šturu definiciju.
Zaljubljenost nije ljubav. Iako moram početi sa tom negativnom definicijom, vjerujem da ćete se složiti sa mnom da zaljubljenost nije ljubav. Zaljubljenost je pasivno stanje, trpeće, koje nas zahvaća. Zašto je pasivno, tj trpeće? U trenutku zaljubljenosti mi nemamo snagu i vlast nad vlastitim duhom. Kada god se pojavi u blizini osoba u koju smo zaljubljeni osjećamo sve dobro poznate klišeje iz hollywoodskih filmova: leptirići u trbuhu, stalno se misli na tu osobu, gubitak govora kada se suočite s tom osobom, rumenilo, ne možete spavati. Zato je zaljubljenost, ne u negativnom smislu, trpeće stanje. Zaljubljenost je, točnije, slatka muka. Ako se i dogodi veza između dviju zaljubljenih osoba možete primjetiti da je na početku sve lagano, sve ide od ruke, ništa vam nije teško promijeniti, dapače, ne traže se promjene na toj osobi jer je ona „savršena takva kakva jest." Ako se veza nastavi, nakon određenog vremena prolazi to vrijeme ružičastih naočala, doba romantike i prelazi se u tranzicijsko vrijeme odluke. U tom vremenu prolazite kroz krize koje vas grade ili ruše. Ljubav ne dolazi sama od sebe, na njoj se radi čitav život, nikada ne odustajući od čina biranja te osobe. Ljubav ne znači da će sve u životu biti lijepo, divno drago, već da ćete unatoč svemu biti zajedno do kraja svojih života. Ljubav, koja nije utemeljena na izvoru ljubavi, Bogu, nije ljubav, već je sjena osjećaja. Ljubav je teška zadaća i težak pothvat i upravo zbog toga što nije lagana, vrijedi. Vrijedi svake sekunde klečanja na koljenima, vrijedi svakog vapaja prema nebu u trenucima teškoće, vrijedi svake suze koja je pala na tlo u trenucima sumnje. Ljubav je kraljica svih osjećaja, vrhunac odnosa između čovjeka i čovjeka. Zaljubljenost je samo naplatna kućica prema autocesti koju zovemo ljubav. Na toj cesti treba ostajati unatoč svim izlazima prije krajnjega cilja. Na toj autocesti ljubavi postoje benzinske postaje gdje ćete ponovno napuniti svoje rezervoare. Na toj autocesti postoje predivni vidici, pejzaži, glatki asfalt, no postoje i tuneli za koje sumnjate da će ikada završiti, postoje snježne mećave koje vam oteževaju put. Ustrajte na toj autocesti.
Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. (Iv 13, 34)