‘Zajedno živimo, zajedno umiremo’ – Pročitajte posljednje riječi ubijenih redovnica

Ovo su posljednje riječi nedavno ubijenih sestara iz reda Misionarki ljubavi koje su stradale u napadu na starački dom u jemenskom gradu Adenu. Dom, koji se nalazi u sklopu samostana, napala je skupina naoružanih muškaraca, pri tome otvorila vatru i ubila, osim redovnica, nekoliko zaposlenika doma, kao i nekoliko štićenika. Donosimo cjeloviti prijevod pisma koje su redovnice uputile sestrama u Rimu.

Aden je grad koji je najviše stradao, sa svojih pet prekrasnih crkava. Dvije sukoboljene strane žele zauzeti Aden jer se u njemu nalaze prirodne rezerve koje bi omogućile neovisnost o drugima, te morska luka i internacionalni aerodrom. S neba danju i noću vojni avioni bacaju bombe dok na zemlji vojnici silovito napadaju. Mi se klanjamo pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom moleći milosrdnog Isusa da nas zaštiti, obrani naše siromahe i donese mir ovom narodu. Ne umaramo se kucati na vrata Božjeg srca vjerujući da će svemu ovomu doći kraj.

Dok se rat nastavlja mi računamo koliko hrane imamo i pitamo se: "Hoće li biti dovoljno za danas?" Sestra Sally moli Gospodina: "Bombardiranja se nastavljaju, pucnjava na svakom koraku, a mi imamo brašna samo za danas. Kako ćemo sutra utažiti glad našim siromasima?"

S povjerenjem i potpunim predanjem nas pet trči prema našem Domu za siromahe i za vrijeme najžešćih bombardiranja. Ponekad se sakrijemo ispod drveća vjerujući da je to Božja ruka koja će nas zaštiti te onda bježimo do naših siromaha koji nas spokojno iščekuju. Mnogi od njih su starci, neki ne vide, drugi su mentalno ili fizički hendikepirani. Čim stignemo odmah započinjemo naš posao: čistimo, peremo, kuhamo koristeći zadnje vreće brašna i boce ulja, baš onako kao u priči o proroku Elizeju i udovici.

Netko zvoni na našem ulazu - neki čovjek kojeg ne poznajemo. Donio je svježi kruh unatoč pucnjavi i bombardiranjima. Ostavio je kruh i otišao. Možemo samo sa suzama u očima reći: Hvala Isusu!

Naše zalihe hrane se smanjuju iz dana u dan i mi povjeravamo svaku našu potrebu Gospodinu, ali jer smo ljudi ipak se brinemo. I stiže novi dan. Netko kuca na vrata. Jedan čovjek sa kutijom banana, dovoljno za sve. Zahvaljujemo Gospodinu. Jedan dan smo iznenada opazile da lijekova više nema. I onda, netko zvoni na vrata. Jedan čovjek sa kutijom lijekova, baš onih koje smo trebali. Zahvaljujemo Gospodinu. Ovo su neki od primjera nježne Božje providnosti. Bog ne može prestati biti dobrodušan sve dok ostajemo s Njim i s našim siromasima. Kad su bombardiranja intenzivnija sakrijemo se ispod stepenica, svih nas pet, uvijek zajedno. Zajedno živimo, zajedno umiremo, s Isusom, Marijom i s našom Majkom (Terezijom).
Drage Jemenske mučenice: s. Anzelmo, s. Regineto, s. Margarito i s. Judito - molite za nas!

Pismo je napisano u lipnju 2015. godine, u vrijeme kad je rat u jemenu već bjesnio. Poslano je sestrama u Rimu, a s. Serena ga je objavila u jednom intervju u dnevniku talijanske televizijske kuće TV2000.

Prijevod: S. Maja Ivković | Bitno.net